Otkud u Hrvatskoj antipoduzetnička klima?

Istraživanje organizacije Global Entrepreneurship Monitor (GEM) pokazalo je da je Hrvatska pri začelju europske ljestvice po poduzetničkom kapacitetu, objavio je Poslovni dnevnik. Dok, primjerice, u Finskoj i Irskoj 84% građana smatra da poduzetnici uživaju najviši društveni status, kod nas tako smatra samo 46%. U Hrvatskoj samo 24% odraslih vidi priliku u poduzetništvu dok je u Švedskoj takvih 78 posto. To su ogromne razlike koje još jednom potvrđuju da kod nas vlada antipoduzetnička klima. Ona je glavna kočnica gospodarstva i prosperiteta, a da bismo se mogli s njom uhvatiti u koštac, prvo moramo razumjeti njene korijene i uzroke.

Hrvati su 45 godina proveli u strogo kontroliranom socijalističkom sistemu s centralnom, planskom ekonomijom u kojem se njegovao kolektivistički duh, a gušio individualizam. To se radilo sistemski, kroz obrazovni sustav. Indoktrinacijom od malih nogu djecu se učilo kako je kapitalizam zlo, Amerika je simbol tog groznog sistema u kojem se radnici izrabljuju. Takva vizija kapitalizma i Amerike ostala je i dan-danas kod velikog broja naših građana iako je baš u SAD-u najviša prosječna plaća radnika na svijetu, iako je SAD najpoželjnija zemlja za imigrante iz cijelog svijeta - taj se mit u našem društvu nije promijenio. Ukratko, riječ je o antikapitalističkom mentalitetu koji je duboko usađen u naš narod dugogodišnjom indoktrinacijom cijelih generacija, a hrvatsko društvo po izlasku iz socijalizma nije učinilo apsolutno ništa da se to promijeni!

Antikapitalistički mentalitet, budimo iskreni, postoji diljem svijeta, pa i u SAD-u i Velikoj Britaniji. Samo što je tamo on slabije izražen, odnosno gaji ga manji dio stanovništva, a može prevladati samo u kratkim etapama. To se dogodilo triput u zadnjih stotinu godina: tijekom Velike depresije, tijekom i netom nakon 2. svjetskog rata te za vrijeme posljednje svjetske krize 2008-2009 i još godinama nakon nje. Iako je svaka ekonomska kriza uzrokovana nekom državnom intervencijom, narod kad se nađe u financijskim i egzistencijalnim problemima okrivit će kapitalizam i pitati se bi li možda bilo lakše u nekom drugom sistemu. Što je još zanimljivije, takav stav u isto vrijeme zauzmu i intelektualci. Taj fenomen je dublje obradio austrijsko-američki ekonomist Ludwig von Mises 1956. godine u knjizi "Antikapitalistički mentalitet". Ono što je sigurno, na zapadu takvo raspoloženje dolazi u valovima i traje svega nekoliko godina dok kod nas prevladava non-stop već više od 70 godina.

Narodi koji se uspješno odupiru antikapitalističkom mentalitetu, mahom najbolje prosperiraju. Švicarska je danas zemlja s najviše bogatstva po stanovniku, a upravo Švicarci tradicionalno njeguju kulturu mira, neovisnosti, slobodne trgovine i malog poduzetništva. Hrvati vole primjer skandinavskih zemalja, ali skandinavski ekonomski model ima u svojoj srži jednu od osnovnih pretpostavki - snažnu obranu i zaštitu privatnog vlasništva, poštivanje potpisanih ugovora i lakoću poslovanja. Kod nas, s druge strane, osoba koja pokrene posao u startu se gleda kao potencijalni kriminalac i netko tko je "sigurno tu da iskorištava radnike i prevari državu".

Dok su mnoge istočnoeuropske zemlje radikalno raskrstile sa socijalističkim nasljeđem i uspješno provele privatizaciju državnih poduzeća (npr. Estonija, Poljska, Češka, Slovačka...), kod nas je riječ "privatizacija" jedan od najvećih bauka! Imamo još uvijek preko 1400 poduzeća u vlasništvu ili suvlasništvu države i ogroman otpor u narodu, među radnicima i prvenstveno sindikatima se javlja čim se spomene da država možda ne bi trebala imati veze s upravljanjem istih. Dakako, takvom je raspoloženju pridonijela pljačka koja se dogodila 1990-ih pod okriljem države i tadašnje vlasti, no to ne može biti vječni izgovor za neutemeljenu mržnju prema privatnom vlasništvu u odnosu na državno.

Slavica Singer, profesorica s Ekonomskog fakulteta u Osijeku je u intervjuu za Poslovni dnevnik ukazala na obrazovanje: "obrazovanje kod nas ne doprinosi stvaranju poduzetničkih kompetencija, među kojima je proaktivnost i prepoznavanje prilika".

Obrazovanje je ključno. Kad se djecu odmalena u školi uči da je plemenito biti liječnik ili učitelj, ali ne i onaj tko će zapošljavati druge i financirati liječnike i učitelje, onda imamo veliki problem. Kad profesori na ekonomskom fakultetu započinju predavanje izjavom "Ja sam za socijalnu ekonomiju. Trebamo više raspodjele imovine, inače će desetak ljudi posjedovati sve resurse". Takve izjave ne samo da su znanstveno neutemeljene, već stvaraju i totalno pogrešan dojam kod studenata te ih pretvaraju u nove "borce za socijalnu pravdu" protiv kapitalizma i poduzetništva, a to očito ne doprinosi prosperitetu.

Takvo obrazovanje dovodi do društva u kojem nije poželjno biti poduzetnik. Uložit ćeš previše novca, rada i vremena, a dobit ćeš državu za vratom sa svojim često besmislenim regulacijama i previsokim porezima i još će te susjedi gledati kao lopova. Otkud visoki porezi i preregulacije? Pa i oni su rezultat tog antikapitalističkog mentaliteta, narod želi da državna vlast što više opali po džepu "bogate poslodavce" jer su, eto, poslodavci krivi za loše stanje u zemlji. Kome to zaista treba u životu? Lakše je tražiti vezu u politici da se uhljebiš u nekakav ured i radiš nešto totalno beskorisno, ali tvoj pečat je odlučujući za sudbinu mnogih. Tako će te bar zajednica cijeniti kao "poštenog i časnog" službenika.

Mislim da je krajnje vrijeme da, kao nacija, odredimo svoj put. Želimo li ovakav status quo gdje svi ovisimo na ovaj ili onaj način o pečatu nekog službenika ili želimo prosperirati u društvu prilika i neovisnosti? Ako smo za ovo drugo, onda prvo trebamo potpuno odbaciti ono što nam je usađeno u mentalni sklop, raskrstiti s antikapitalističkim mentalitetom i usađivati novim generacijama drukčiji sistem vrijednosti. Promjena je nemoguća preko noći, no jednom moramo krenuti.

Daniel Hinšt iz Centra za javne politike i ekonomske analize (CEA) je nakon svoga posjeta Estoniji zaključio (i to moram i ovdje još jednom ponoviti): "Hrvatskoj preostaje mnogo obrazovanja i primjene dobrih praksi. Prvo trebamo znati da smo već mnogo zakasnili. S malim pomacima smo i dalje daleko od onih koji su nas prestigli. Uz velike ambicije prvo trebamo pretjecati svoj dosadašnji sustav vrijednosti i onda početi usvajati dobre vrline da bismo na dugi rok nešto počeli postizati. Nema tu slučajnosti, odgađanja i isprika koje slušamo stalno. Samo mnogo ambicija i prevlasti zdravog razuma. Hrvatski obrazovni sustav će zato imati mnogo posla u stvaranju drugačije kulture i razvojnog modela".