Nije riječ o izdvojenim pojedincima nego o masama koje prevladavaju u komentarima najčitanijih hrvatskih portala.

Vijesti o kratkom, ali žestokom sukobu između Izraela i terorističke organizacije Hamas u Pojasu Gaze hrvatski su komentatori na društvenim mrežama iskoristili za širenje antisemitizma. Imam osjećaj da je dovoljno spomenuti riječ "Izrael" i mase će jedva dočekati da iskoče s krajnje degutantnim komentarima o "najodvratnijoj zemlji", "poganskom narodu", "zionistima koji su sami krivi" i, u konačnici, "Hitleru koji je bio u pravu".

Prosječni Hrvat mrzi muslimane, ali postoji hijerarhijska skala mržnje pa je u slučaju sukoba židova i islamista na strani islamista. Jer židovi su ipak na samom vrhu te skale, nema omraženije nacije ni religije od njihove.

Kako smo do toga došli? Prosječni Hrvat neće upoznati nijednog Židova tijekom svog života, Hrvati su "očistili" svoj teritorij od tog "poganskog naroda" još 1941. godine pa je prilično nejasno otkud i danas tolika mržnja. Hrvatska je, međutim, puna vjerskih fanatika, otud i ta priča o Židovima kao "poganskom narodu". Ali Židove ovdje mrze i mnogi ateisti. Jedno od onih pitanja u kojima će se ljevičari i desničari brzo složiti upravo je to "židovsko pitanje". Tako je, zapravo, oduvijek.

Znate li onu uzrečicu da će vam ljudi oprostiti sve osim uspjeha? Upravo to je ono zbog čega Židovi plaćaju visoku cijenu već skoro 200 godina. Uspjeh.

Antisemitizam je krajem 19. stoljeća rastao u svijetu zato što su najbogatiji ljudi već tada bili Židovi. Diljem Europe Židovi su se češće nego ostali odlučivali na poduzetništvo, obrt i posebno rad s financijama (bankarstvo), što znači da imaju veću sklonost preuzimanju rizika od ostalih. A tko riskira - ima i veće šanse profitirati. Pa su samim time i češće profitirali od ostalih.

A onda je došlo ono "Zašto on ima, a ja nemam? Zašto su oni bankari, a mi činovnici? Zašto su oni toliko bogati, a mi nismo?" Zašto, o zašto? Ili, kako bi Vojko V. rekao, kako to?

U SAD-u i danas najviši IQ u prosjeku imaju židovi među svim etničkim skupinama. Nakon njih slijede Azijati pa potom tek Europljani. Možda i to može objasniti toliki uspjeh židova na financijskom planu.

Ali nisu Židovi poznati kroz povijest samo kao bankari i poduzetnici. Među šampionima slobodarskih ideja kroz povijest većina je židovskog porijekla; Milton Friedman, F.A. Hayek, Ayn Rand, Ludwig von Mises, Murray Rothbard...samo su neki od njih. Iako, čitajući njihova djela, kod svih (osim Ayn Rand) nikada ne biste to mogli znati jer oni svoje porijeklo nisu naglašavali, židovskim pitanjem i antisemitizmom se nisu posebno bavili, a uz to većinom nisu ni bili religiozni.

Kad bi se za neku veću etničku skupinu moglo reći da ima posebni osjećaj individualizma i osobnih sloboda, onda bi to bili Židovi. Zahvaljujući tim vrijednostima postizali su uspjehe na kojima su im drugi prvo zavidjeli pa su ih onda mrzili. Izrael je danas ekonomski uspješna zemlja s najviše startupa i inovacija na 100.000 stanovnika, opstala je desetljećima u krajnje neprijateljskom okruženju i postala oaza osobnih sloboda na Bliskom istoku, koliko god je to moguće biti u takvom okruženju i pod konstantnom prijetnjom terorista koji ne žele mir. U okruženju vjerskih ekstremista, Izrael danas predvodi na ljestvici najmanje religioznih zemalja svijeta.

Može se čak reći da su Židovi živi dokaz da se rizik isplati i da osobne slobode vrijedi njegovati. Zato ih svaki kolektivizam mrzi i želi ih slistiti s lica zemlje. Pretužno je kad shvatimo do čega ljudska zavist i jal mogu dovesti ljude, pa i cijele narode. Ne dajte se uvući u tu spiralu mržnje i zla.