Od danas se proglašavam najpametnijom i najljepšom osobom na svijetu. Želim da mi se svi tako obraćate, da svi tako govorite o meni i da me poštujete kao superpametnog, superzgodnog muškarca.

Ako netko bude mislio drukčije, ako mi prigovori da možda i nisam baš toliko pametan i zgodan koliko sam sebi umislio, to će me jako uvrijediti, to će me baciti u depresiju i prouzrokovati značajne psihičke tegobe. To ću tretirati kao govor mržnje i poticaj na nasilje.

A to je već kazneno djelo, tako da je vrlo opasno za vas da se ne pokorite mojim željama i hirovima. Ne želite valjda biti prozvani u javnosti, po medijima kao ekstremni desničar i širitelj mržnje prema ljudima koji su ultrapametni i ultrazgodni.

Zvuči suludo? Pitate se jesam li poludio? Može zvučati suludo, ali nisam lud. Upravo to je ono što se događa u zapadnom svijetu, pa tako i kod nas. Luđaci su prije desetak godina u SAD-u i zapadnoj Europi preuzeli kormilo i ono što neki nazivaju "woke kulturom" je ušlo u zakone. Feministice su to tražile - i dobile. Jer feministicama se moramo dodvoravati, nećemo valjda da nas prozovu za šovinizam, patrijarhat, fašizam i druge etikete koje one vole lijepiti svakome tko upozori da postoji nešto kao društvena norma, priroda, stvarnost, dokazi, činjenice i slične danas više posve nebitne sitnice.

Želite li da vas Mojmira na televiziji prozove zbog islamofobije?

Dakle živimo u takvom svijetu gdje se društvo pokorava, a zakoni prilagođavaju tzv. "ranjivim skupinama". To su vrlo često kolektivi psihički neuravnoteženih individua koje odbijaju kliničko liječenje i stručnu pomoć. Umjesto toga inzistiraju da su oni "normalni" i zdravi, a mi se njihovom svijetu moramo pokoravati. Ako nećemo - završit ćemo na stupu srama javnosti ili čak u zatvoru.

Sigurno ste čuli da se u Kanadi dogodilo masovno ubojstvo u školi. Malo je informacija koje smo dobili od službenih izvora - samo da ima mnogo ubijenih i ranjenih osoba te da je počinitelj počinio samoubojstvo.

Prva informacija je glasila: "Počinitelj je ženska osoba u haljini". To je trebalo podići obrve svakome tko je imalo informiran jer baš i nije često da žena uzme pušku i ubija djecu po školi, bila ona mlađa ili starija. Provjerio sam malo povijesne podatke - u Kanadi se masovno ubojstvo u školi u ovom stoljeću još nije dogodilo (do jučer). U susjednom SAD-u takve su tragedije češće - od 2001. do 2025. ukupno 16 pucnjava i preko 300 žrtava (u osnovnim i srednjim školama te na fakultetima).

Znate li koliko su od tih 16 masovnih ubojstava počinile žene? Nula. Nijedno. Doduše, bio je slučaj u 2023. u Nashvilleu koji su novinari pripisali ženi iako se pokazalo da je riječ o biološkom muškarcu koji se identificirao kao žena.

Dakle, žene to jednostavno ne rade, tako da je priča od početka bila prilično čudna. Nedostatak osnovnih informacija o ovom događaju morao je prouzročiti daljnja pitanja. Bilo je jasno da vlasti i policija nekoga štite jer informacije daju na kapaljku.

A onda su "desni mediji", kako piše Index, objavili da je riječ o transrodnoj osobi. Zaista, živimo u svijetu gdje si ekstremist i desničar ako kažeš istinu. Oni stvarno smatraju "normalnim" varati i obmanjivati javnost. Zašto?

Zato da ne bi nekoga uvrijedili. Da se razumijemo, novinarima i vlastima su vaši osjećaji zadnja rupa na svirali. Nije im problem sramotiti ljude ako, recimo, nisu ljubitelji istih politika kao oni. Vrijeđat će vas danima, tjednima, mjesecima. Vidjeli smo što su radili ljudima koji su samo postavili sasvim legitimna pitanja tijekom Koronafesta. Ali jako paze da se ne uvrijede pripadnici tzv. "ranjivih skupina", a to su sekcije koje je ljevica kreirala i uspjela uvesti u zakone skoro svih europskih država.

Uime tih osjećaja počinjemo skrivati osnovne informacije, one na koje bi javnost imala pravo. Kanadska policija ni 20 sati nakon događaja ne iznosi u javnost ništa - ni u kakvoj je vezi bila osoba koja je počinila stravičan zločin s tom školom, ništa o potencijalnom motivu. Vjeruje li netko ozbiljno da oni ništa ne znaju, da ništa nisu uspjeli saznati?

Ne. Riječ je o klasičnom zataškavanju. Cijelo društvo je u strahu od reakcije udruga, policije, sudova - svi se boje i pomisliti što je mogao biti razlog i motiv ili okidač takvom zločinu. Ali moramo pretpostavljati - jer to nam jedino preostaje.

Što sada slijedi? Povest će se rasprava o oružju jer oružje je uvijek krivo. Zatim će pokrenuti 100 novih državnih programa za pomoć transrodnim osobama i još više za treninge ostalih - da se prilagode njihovim željama.

I tako se bježi od stvarnog problema, a on bi mogao s vremenom onda biti sve gori. Jer samo zato što se svi pravimo kao da nema slona u prostoriji, on je itekako stvaran i raste. Na kraju bi nas mogao pregaziti.