Nije lijepo naslađivati se, ali moram reći: A što smo vam govorili? Nema ništa slavodobitno u tome, bilo bi bolje da nismo bili upravu, ali sada kada je Index otkrio mailove Martine Dalić, mislim da ni najzagriženiji HDZ-ovac i apologet "stabilnosti" ne može proturječiti onome što Liberal.hr govori od 29. siječnja 2017. kada smo prvi postavili pitanje: Treba li država spašavati Agrokor? I na njega nedvosmisleno odgovorili: NE.

Već u tom tekstu smo predvidjeli do čega će državno miješanje u Agrokor dovesti te kako "...treba imati na umu da ta opasnost od razmahanih državnih regulacija, nepotizma i korupcije, tržišnog 'uštimavanja' postoji."

Ipak, "Lex Agrokor" je izglasan i od početka je bilo jasno o kakvom se dokumentu radi. Kasnije je postalo očito da je Lex Agrokor osmišljen da se spriječi "curenje informacija" i da dogovorne klijentističke mreže izvuku novce (što su objavljene poruke Martine Dalić definitivno dokazale), kako smo predvidjeli odmah nakon izglasavanja "Lex Agrokor" što će se dogoditi riječima: "U zemlji gdje se zakoni donose isključivo zbog jedne privatne firme, ne bi me ni najmanje začudilo da su to napravili kako bi prikrili neke stvari koje se ne smiju saznati. Kako ćeš ovdje prikriti kriminal? Samo dovedi državnog povjerenika."

Cijela situacija oko Agrokora je već prošle godine pokazala da su sve priče o reformama samo mazanje očiju i da trenutni politički mainstream nema interesa u mijenjanju ustaljenih praksi. Odmah je bilo jasno da Agrokor predstavlja pucanje dosadašnjeg sustava poveznice gospodarstva i politike, klijentelizma i demagogije te smo tvrdili da "situacija oko Agrokora je potencijalna reforma sama po sebi jer potencijalnom propašću Agrokora, ili njegovom ugrozom, stvaraju se uvjeti za krajnje potrebno restrukturiranje gospodarstva i promjenu odnosa i načina poslovanja koji vladaju na njemu."

Režimski mediji su dobili naputak da opravdavaju državno upravljanje Agrokorom tako da naglašavaju veličinu Agrokora i kako bi njegovom propašću nestao i veliki dio gospodarstva te radnih mjesta (npr. famozna Večernjakova naslovnica kako Agrokor predstavlja 15 % BDP-a). Bili smo jedni od onih koji su stručno osporavali tu tezu i pokazali kako afera Agrokor nije toliko naštetila gospodarstvu RH, u čemu su se s nama složile i rejting agencije.

Jedan od aspekata Agrokora, koji je prenaglašen, je bio i maloprodajni lanac Konzum, te kako bi propast značila i propast plasmana svih proizvoda koji su nude u Konzumu. Jasno smo dali do znanja i pokazali kako je ideja o tome ekonomski sasvim promašena te da će samo dovesti do rušenja sustava temeljenog na dogovornom klijentelizmu i diversifikacije prodajnih kanala domaćih tvrtki, što se i dogodilo.

"Lex Agrokor" nije samo ubio zadnju nadu u to da živimo u pravnoj državi, nego i zadnju iluziju da u Hrvatskoj postoji slobodnotržišni kapitalizam. Jasno je da "...Nemamo ni 's' od slobodnog tržišta, nije ni čudo da nas investitori zaobilaze u širokom luku, ljudima je jasno da njihova imovina ni poslovanje ovdje nije sigurno dok se vodi šarlatanska politika pogodovanja povlaštenima na račun ostalih."

Otvarali smo i teme o društvenim aspektima cijele situacije te socioloških izvora uzroka samog nastanka Agrokora te posljedicama same krize. Cjelokupna priča o Agrokoru je priča o hrvatskom društvu kao takvome. Zanimljiv je fenomen "neznanja", cijela priča je počela naglo, iako su mnogi još puno prije nego je kriza stidljivo krenula u javnost znali što se sprema, što je i sama Martina Dalić priznala u svojim porukama koje su danas objavljene.

A to "neznanje" je baš opći društveni fenomen, koji se samo preslikao na situaciju u Agrokoru i učinio ju opasnijom. Ponadali smo se društvenoj katarzi, ali će očigledno biti potrebno još dugo vremena prije nego hrvatsko društvo bude spremno na promjenu društvenih obrazaca. Vrijednosti su temelj, a sve ostalo nadogradnja, pa dok hrvatsko društvo ima uskogrudne, socijalističke, neradničke i klijentelističke vrijednosti teško da se nešto značajnije može promijeniti. Modus operandi prema kojem funkcionira društvena svijest u Hrvatskoj smo već prije nazvali našizam koji se mogao detektirati tijekom cijele krize u Agrokoru.

Iako je nama bilo odavno jasno da je lex Agrokor promašaj, pravim problemima je trebalo nešto vremena prije nego što se pokažu. Pritom mislim na korupciju, pogodovanje, nepotizam, politizaciju procesa i druge afere koje su počele izlaziti. Tada smo pokušali na trenutnim primjerima objasniti svima kakvu je to situaciju lex Agrokor stvorio.

Vladajući su pokušali javnim predstavama popraviti situaciju jer je sve više i više ljudi počelo uviđati da je lex Agrokor bio promašaj, ali ne uspijevaju. Njihovi igrokazi ne postižu željeni efekt i kao rezultat toga stečajni upravitelj daje ostavku.

Takvo nešto je nedopustivo u razvijenim demokratskim državama, a u svakoj normalnoj demokraciji bi osobe uključene u takvu zavjeru protiv formalnih državnih institucija, u strukture paralelne vlasti, postavljenje bez volje naroda, bile uklonjene sa svojih funkcija.

To uključuje i premijera Plenkovića, koji je očigledno sudjelovao u kreaciji paralelnih državnih struktura bez izbornog legitimiteta i time je odgovoran za sve otkriveno u porukama Martine Dalić. On ima moralnu i političku odgovornost da ponudi svoju ostavku. To bi bilo jedino VJERODOSTOJNO. Osoba koja je stvarala paradržavu i donosila odluke mimo znanja ne samo svojih birača, nego i svih građana RH, koja je otvoreno lagala i manipulirala, ona ne zaslužuje biti na bilo kakvoj funkciji u državi, a kamoli premijerskoj. Svaka osoba kojoj je stalo do demokracije, do Hrvatske, do njenih građana, do Ustava Republike Hrvatske, do slobode i do ostalih vrijednosti za koju su se borili hrvatski branitelji treba zatražiti ostavku premijera Plenkovića, tvorca paradržavnih struktura, "države u sjeni" i nedemokratskih institucija.

Obilaženje formalnih institucija i stvaranje neformalnih paradržavnih od strane jednog čelnog čovjeka u državi se može nazvati samo jednim imenom: izdaja.