Ovaj marksistički manifest je pripremala bivša Vlada, a onda je došao Hasanbegović...

27.8.2017.
ČITATELJI OCIJENILI
4


PIŠE: MARIO NAKIĆ

Više od istog autora
Nema razlike između Kolinde, Plenkovića i Pernara. Treba nam netko kao Maggie!
Stvaranje kulture uspjeha: Poznati znanstvenik poziva na predavanje Nenada Bakića
Trgovinski rat protiv Kine - Trumpove odgojne mjere prema igraču koji vara
Provjera točnosti: Jesmo li stvarno među zemljama s najvećim rastom BDP-a?
Pročitajte što je glazbenik i glumac poručio ekipi koja prosvjeduje za još veću državnu potrošnju!
Može li nas demokracija odvesti u fašizam ili socijalizam?
Ne može privući gledatelje i sponzore pa predlaže nove poreze
Iskustvo je bitno i kod poduzetništva: Prosječna dob osnivača uspješnog startupa je 45
Zašto je ipak dobro što se HSLS i Pametno ne mogu dogovoriti
General Woo (Tram 11): 'Fašizam i komunizam su kao brat i sestra'
Neki novinari uporno prizivaju ultradesnicu. Gdje je ona uopće?
Svi pričaju o Kolindi i Milanoviću, ali Kolakušić bi mogao iznenaditi. Pripremite se za budućeg predsjednika!
Na današnji dan Vlado Gotovac održao je najbolji politički govor u modernoj hrvatskoj povijesti
Trudeau je žrtva vlastite gluposti
Hoće li Bitcoin pomoći Bugarskoj da otplati nacionalni dug?
Diskriminacija u Uhljebistanu: Žene čine 69% zaposlenih u državnoj i javnoj službi
Kako ekonomske slobode utječu na prirodu?
Prosječna plaća u Europi: Najveći rast bilježi Rumunjska, a pad Velika Britanija
Miletićeva usporedba Uljanika s američkim spašavanjem autoindustrije nema smisla, evo zašto
Neka pjevaju i Thompson i Drljača!

Ovaj marksistički manifest je pripremala bivša Vlada, a onda je došao Hasanbegović...


PIŠE Mario Nakić

Zlatko Hasanbegović je fenomen u hrvatskoj politici kao jedna osoba iz vladajuće stranke, koja je bila samo ministar, u jednom trenutku postala popularnija od premijera i predsjednika vlastite stranke. Kako se to moglo dogoditi? Nećete vjerovati, ali za to je zaslužna skupina marksističke novinarske "elite" pretplaćene na tuđi novac. Krenimo redom.

Nekoliko činjenica i jedna ideja - tim naslovom počinje "Nacionalni izvještaj o medijima", kao prvi dokument za raspravu o medijskoj politici Republike Hrvatske 2015-2020 koju je trebalo donijeti Ministarstvo kulture 2015. godine. Taj je materijal trebao biti podloga za svojevrsnu medijsku strategiju ili "politiku" kako se u materijalu naziva, a potpisuju ga Andrea Milat, Boris Postnikov, Igor Lasić i Milan F. Živković. Troje od njih su iz novinarskih i medijskih krugova "neprofitnih" medija na sisi poreznih obveznika, kao što su H-Alter, Bilten, Novosti i druga prosocijalistička glasila, dok je Milan F. Živković političar iz SDP-a i savjetnik ministrice Violić. Njih četvero je radilo na strategiji po kojoj bi država odredila svoju medijsku politiku.

Bilo je to za vrijeme Kukuriku vlade Zorana Milanovića dok je ministrica kulture bila HNS-ovka Andrea Zlatar Violić. U to vrijeme, iako još nije donijeta, strategija se već naveliko primjenjivala u praksi s obzirom da je država već preusmjeravala novac na neke već postojeće i neke novoosnovane "neprofitne" portale Forum.tm, Lupiga i Novosti. To nisu bili režimski mediji službeno, ali su oni u svojim tekstovima redovito gurali antitržišnu propagandu i stavove kakve su tada iznosili političari na vlasti. Njihova povezanost s vlašću i međusobna umreženost je vidljiva i u drugim dimenzijama, s obzirom da je Ladislav Tomičić, osnivač portala Lupiga, ujedno i jedan od glavnih kolumnista Novog lista koji je u to vrijeme također služio kao platforma za širenje antitržišne propagande. Da bi se opravdalo dijeljenje tuđeg novca prosocijalističkim novinarima (koji ne vole profit samo dok je tuđi), trebala se donijeti i službena strategija koja bi zacementirala takav način financiranja na duže vrijeme.

Ta je strategija zapravo manifest jedne ideologije i dio "revolucije kojoj je krajnji cilj rušenje kapitalizma", a to ni sami autori nisu krili. "...Njihova orijentacija na tržišne mehanizme kao glavne “alokatore resursa”, mjerila pluralizma i kvalitete, prema mišljenjima konvencionalne ekonomske analize, nije bila prikladna medijima kao prvorazrednom javnom dobru...". U samom uvodu citiraju i Johna Maynarda Keynesa, ekonomista i najvećeg podupiratelja državnih intervencija u tržište u prošlom stoljeću, što već daje naslutiti u kojem se smjeru krenulo, no to još nije ništa. Autori se posebno zahvaljuju američkom profesoru Robertu W. McChesneyju koji ih je "nadahnuo na području političke ekonomije komunikacije", i ne samo nadahnuo, "nego i obrazovao" te mu "dugujemo zahvalnost za ideju koja se, vjerujemo, provlači kroz sve Radne materijale o medijskoj politici".

Robert W. McChesney, čovjek koji je "nadahnuće, ohrabrenje i učitelj" našoj novinarskoj skupini koja je planirala napraviti strategiju za hrvatsku medijsku politiku, žestoki je marksist. Između ostalog, on je profesor na Sveučilištu Urbana-Champaign u Illinoisu, osnivač je zaklade za "medijsku reformu" Free Press i direktor zaklade Monthly Review koja izdaje istoimeni marksistički časopis. Godine 2000. je u časopisu "Monthly Review" napisao članak naslovljen "Novinarstvo, demokracija i klasna borba" u kojem piše:

"Naš je posao provesti medijsku reformu kao dio naše šire borbe za demokraciju, socijalnu pravdu i, ako se usudim reći, socijalizam. Nemoguće je postići bolji svijet s medijskim sistemom koji je pod Wall Streetom i Madison Avenueom, pod vlasničkom klasom".

Godine 2007. McChesney, kao direktor Zaklade za medijsku reformu hvali venezuelanskog predsjednika Huga Chaveza kao primjer šampiona medijskih sloboda, tvrdivši tada kako je "agresivno nekvalificirano političko neslaganje živo i zdravo u venezuelanskim glavnim medijima, na način kakav je malo drugih demokratskih nacija ikada poznavalo, uključujući i našu". Nadalje, tvrdio je da je Chavez iznimno popularan vladar koji je ostvario tako velike pobjede na kojima bi mu mogli pozavidjeti skoro svi svjetski vođe.

Dvije godine kasnije, čovjek koji je nadahnuo hrvatsku medijsku reformu pod okriljem Kukuriku koalicije SDP-a i HNS-a, izjavljuje da "svaki trud da se reformiraju mediji mora biti dio revolucionarnog programa da se odbaci kapitalistički sistem...i da se cijelo društvo nanovo izgradi na principima socijalizma." Protivio se oglašavanju kao "glasu kapitala" te je pisao:

"Trebamo učiniti što god možemo kako bismo ograničili kapitalističku propagandu, regulirali, minimizirali i možda čak eliminirali ju u potpunosti. Samo Vlada može implementirati politike i poticaje kako bi se omogućio institucionalni okvir za kvalitetno novinarstvo."

McChesney je rekao za site SocialistProject da je "ultimativni cilj riješiti se svih medijskih kapitalista jer prvo moramo napraviti značajne promjene u medijima da bi se mogla provesti revolucija." Tražio je, za početak, da Vlada izdvaja 35 milijardi dolara godišnje za "javne radove" u medijima.

Sve navedeno je samo djelić njegovih izjava i zalaganja, ali mislim da vam je jasno otprilike o čemu je riječ. Našim medijskim stratezima uzor je čovjek koji otvoreno propagira socijalističku revoluciju i ukidanje kapitalizma, državnu kontrolu nad medijskim prostorom. Hrvatska je trebala biti dio njegove "medijske reforme" kao uvod u revoluciju.

Naši bi revolucionari vjerojatno realizirali McChesneyeve ideje da nije došlo do promjene vlasti. Na mjesto ministra kulture sjeo je čovjek koji nije ljubitelj ovakvih ideja. Ne znam je li Zlatko Hasanbegović došao do saznanja o McChesneyu, ali je vjerojatno iz samih Radnih materijala zaključio (a nije teško, s obzirom da su puni ideološki obojanih stavova) otprilike o čemu je riječ. I stopirao je njihove napore.

To je, naravno, razljutilo ne samo autore Manifesta, koji su izgubili puno vremena pripremajući revoluciju, nego i mnoge druge djelatnike u medijima koji su se nadali državnim jaslama i blagostanju na račun poreznih obveznika što im je Manifest obećavao. Trebalo je napraviti pritisak na Hasanbegovića ili, još bolje, tadašnjeg premijera Oreškovića, kako bi se Hasanbegović maknuo s puta. Izvlačili su što god su mogli, a kada želite o nekome izvući neku prljavštinu iz prošlosti, vjerujte, danas nije teško. Preko svojih medija proširili su njegove stare fotografije koje su onda i komercijalni mediji prenijeli i to je trebao biti Hasanbegovićev kraj.

Samo što su naši "medijski stratezi" zaboravili jednu malu sitnicu. Nije više SFRJ, ljudi imaju slobodu mišljenja. Nije više dovoljno nekoga javno optužiti da je ustaša i na taj način mu zapečatiti karijeru. Javnost je sad slobodnija, ljudi donose svoje zaključke. Takvo prokazivanje Hasanbegovića njemu je donijelo ogromnu političku korist. Postao je preko noći najpopularniji političar u zemlji. Javnost se striktno podijelila. Za dobar dio javnosti postao je simbol otpora protiv socijalističke propagande i uhljebništva da bi uskoro postao simbol hrvatske desnice, danas toliko jak da je odbio vrh HDZ-a i osnovao vlastitu stranku. Za razliku od mnogih drugih prebjega i otpadnika iz HDZ-a, Hasanbegoviću ne prijeti propast, nego baš suprotno. Uz ovakvu Plenkovićevu politiku, mogao bi ne samo skupiti sve dosad bačene glasove sitnih stranaka krajnje desnice, već i dobar dio HDZ-ovog biračkog tijela. A to može zahvaliti ponajprije ultralijevim novinarima koji su ga, ni krivog ni dužnog, uzdigli tako visoko.

Ako mislite da je Hasanbegovićeva politika ekstremna, imajte činjenice iz ovog teksta na umu. On je produkt jedne ekstremne politike, ali ne desne, nego one socijalističke. Ekstremizam uvijek rađa drugi ekstremizam.


VIŠE IZ RUBRIKE:
POLITIKA
HRVATSKA
O autoru
Mario Nakić je novinar, poduzetnik, web developer i osnivač Liberala. Voli pisanje, logiku, PHP i javu. Klasični liberal bez kompromisa. >>VIŠE
Vezano
Štromar je stvarno legenda: Hvali se što je još više mladih obitelji namamio da podignu kredit u banci
Faktograf se čudi što EU financira portale koji kritiziraju EU dužnosnike
Ovaj lijevi aktivist se u Novostima sprda meni zato što sam bio žrtva nasilja
Štromar - čovjek koji naporno radi da građani odsele iz Hrvatske
5 najčešćih zabluda hrvatskih novinara o liberalizmu
Divjak je produžena ruka Ribićevog sindikata, a HNS je uvijek bio stranka posebnih interesa
Zašto Mrak Taritaš ne raspusti svoju stranku i jednostavno se priključi SDP-u?
Vrdoljakovi argumenti za ukidanje predsjedničkih izbora su loši
HNS i Pametno bez kandidata na predsjedničkim izborima
Katastrofalne reakcije Kolinde i Plenkovića: Državni vrh se ismijava iz naših prava
Hrebak nije u pravu: Liberali ne bi trebali pozivati na kažnjavanje povika ZDS, evo zašto...
Ništa od kolapsa turizma, drugovi: ʼSrpanjska rupaʼ je medijska izmišljotina
Stopa ubojstava u Hrvatskoj: 4 podatka koji bi vas mogli iznenaditi
Socijaldemokracija ili ksenofobija?
Reakcije oporbe i koalicijskih partnera: HNS, Most i Pametno o Marićevoj poreznoj reformi
SDP-ova ekonomistica predlaže da država spusti cijene i povisi plaće. Tko će to platiti?
Naknadna pamet Matije Posavca
Ovaj lik je car: Bio je potpredsjednik antireformske vlade, a sada se sjetio da Hrvatska treba reforme
Istraživanje EK: Nema dokaza o različitom sastavu Nutelle u Njemačkoj i Hrvatskoj
Zašto bi kandidatura vođe najgore hrvatske vlade bila dobra za Hrvatsku
Novo na Liberalu

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Ribićeva rulja se okrenula protiv njega: Tko je to mogao predvidjeti?

Ekonomija

PIŠE: HENRY HAZLITT

Henry Hazlitt (1894-1993) bio je novinar i kolumnist koji je pisao o ekonomiji za New York Times, Wall Street Journal, Newsweek i druge poznate novine i časopise. Autor je knjige 'Economics In One Lesson' (1946).

Henry Hazlitt: Abeceda tržišne ekonomije

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Rezultat Švedske na PISA testu ruši rasističke mitove i argumente protiv vaučerizacije u isto vrijeme

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Indeks fleksibilnosti zapošljavanja: Danska bolja od SAD-a, Hrvatska pri samom dnu

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Dobra vijest: Hrvati su među najboljim govornicima stranog engleskog jezika u svijetu

Ljudska prava

PIŠE: MILTON FRIEDMAN

Milton Friedman 1972.: Zašto rat protiv droge ne može uspjeti

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Policija ima način da dokaže svoju humanost: Uvedite obavezne kamere na uniformama!

Zanimljivosti

PIŠE: DAMIR OMERBEGOVIĆ

ʼTi si fašist!ʼ - ovakve optužbe nisu ništa novo, evo što se krije iza njih...

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Je li trijumf Kineza na PISA testovima dokaz superiornosti komunizma?

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Konačno digitalizacija: Javni bilježnici, pečati i biljezi izbačeni iz procedure osnivanja tvrtke ili obrta

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

PISA i Nova Europa: 7 grafova koji nam pokazuju koliko su učitelji cijenjeni u Hrvatskoj

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Plenkovićeva vlada - prije svega neprijatelj poreznih obveznika

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: