"Stanovanje postaje sve skuplje zato što je to atraktivna investicija."
Ta rečenica će na prvu možda nekome zvučati smisleno, ali pročitajte ju dvaput i onda malo razmislite o sadržaju - shvatit ćete da je totalna besmislica. Tko ju je izgovorio? Da, mora biti netko iz stranke Možemo.
U zadnje vrijeme sve više guraju svoju novu zvijezdu, saborskog zastupnika Marina Živkovića, koji ima potencijal nadmašiti Ivanu Kekin. Njegov energičan govor,
objavljen na Facebook stranici stranke Možemo, toliko je urnebesan da sam ga morao prenijeti.
"Sve više kapitala ulazi u sektor nekretnina", nastavlja Živković.
Po njemu, to je valjda nešto loše. Osnovna ekonomska logika kaže da ako se u neki sektor ulaže sve više kapitala, njegovi proizvodi će biti kupcima pristupačniji. Međutim, po možemaškoj logici, sve je obratno pa tako i ovo. Oni smatraju da bi bilo bolje da se u izgradnju nekretnina ulaže MANJE, jer bi onda bilo MANJE nekretnina na tržištu - a to bi po njima značilo niže cijene. :)
Idemo dalje:
"Sve veći dio profita akumuliraju vlasnici više nekretnina."
Svaki put kada kupujete nekretninu, akumulirate profit. Ne pitajte mene kako je to moguće, Živković je autor izjave.
"...dok se istodobno ne povećava adekvatna ponuda stanova za trajno stanovanje."
Bilo bi zanimljivo čuti otkud mu ta informacija. Prvo, što bi bila "adekvatna", a što "neadekvatna" ponuda za trajno stanovanje, kako je izračunao koliko je na tržištu raspoloživih nekretnina s "adekvatnom ponudom"? Prilično sam siguran da ni on sam ne zna odgovore na ta pitanja.
"Povećava se udio praznih ili slabo korištenih stanova, povećava se udio kratkoročnog najma..."
Ovo je zanimljivo jer upravo je njegova stranka tražila, a HDZ naravno prihvatio i ozakonio, hrpu novih nameta za kratkoročni najam. Tvrdili su tada da će to riješiti "problem" kratkoročnog najma i natjerati vlasnike na dugoročni najam za stanovanje. HDZ je to učinio na nacionalnoj razini, a možemaški gradonačelnik Zagreba pojačao najvećim mogućim nametom po krevetu za kratkoročne najmodavce.
Kada Živković sada kuka da se i dalje povećava udio kratkoročnog najma, pod uvjetom da je to što govori istina (u što se baš i ne bih kladio), zapravo priznaje poraz vlastitih politika.
Ali sada dolazimo do najboljeg dijela. Možemaš ima prijedlog rješenja svih ovih "problema" i, ne biste nikad pretpostavili - misli na ograničenja i zabrane:
"Treba smanjiti investicijsku aktivnost gomilanja nekretnina, povećati korištenje postojećeg stambenog fonda za trajno stanovanje, stabilizirati i regulirati najam te razviti neprofitne i javne oblike stambene ponude."
Ovo je sjajno. Zabraniti (ili bar ograničiti) nove privatne investicije u izgradnju nekretnina znači doslovno smanjiti ponudu nekretnina na tržištu. Razviti "neprofitne i javne oblike stambene ponude" može značiti samo jedno - vlada postaje glavni stanodavac.
U praksi bi to bio pravi pakao, pardon, po možemaškim kriterijima - raj na zemlji. Ne biste mogli kupiti nekretninu po svome izboru jer takvih više ne bi bilo na tržištu, budući da bi bile zabranjene. Čak i ako bi se nešto našlo, bilo bi toliko skupo da si 99 posto stanovnika to ne bi moglo priuštiti ni uz podizanje doživotnog kredita.
Praktički svi bi morali - jer drugog izbora ne bi bilo - žicati Vladu da nas udomi. A vlada bi to činila kroz javni najam - bilo direktno ili vjerojatnije preko neke nove agencije.
Kako bi vlada dodjeljivala stanove? Kako inače HDZ to radi? Ne trebamo dugo razmišljati. Ono što je bitno, to je da bi premijer Andrej Plenković i njegova politička stranka dobili status boga - jer oni bi doslovno odlučivali o tome hoćete li imati krov nad glavom ili ne.
Čak i kad bi država nekako svima osigurala nekretninu, to ne znači da biste mogli birati - kao ono želim kuću od 300 kvadrata s okućnicom, terasom i bazenom u okolici Zagreba ili Dubrovnika. O, ne. Takve će mogućnosti biti, ali samo za one jako bliske političarima na vlasti.
Priznat ćete da nije isto hoće li vam država dodijeliti stan u Glini ili u Zagrebu. A netko će morati živjeti i u Glini. Kako bi HDZ o tome odlučivao - tko će dobiti stan u Zagrebu, a tko u Glini ili Korenici, to prepuštam vama da sami zaključite.
Ako ste pomislili da je gospodin Živković to sam osmislio ili da je ovako briljantan prijedlog rezultat rada neke stranačke skupine, varate se. Takav model u svijetu već postoji. Proveo ga je Fidel Castro na Kubi 1960-ih, a imali smo i pokušaj u Venezueli početkom 2010-ih. Mislim da ne trebam naširoko objašnjavati kako je to prošlo.
Eto, toliku moć stranka Možemo želi za Andreja Plenkovića i HDZ. Gospodar stanovanja - ni više ni manje! Dakako, negdje daleko u svojoj bujnoj mašti možemaši sanjaju da će oni postati ti bogovi koji će odlučivati o vašem stambenom pitanju, ali to je daleko. Držimo se realnosti. Na vlasti je Plenković i HDZ, a tako bi moglo ostati još jako dugo ako oporba ovako nastavi.