Ovo je otac slavenskog liberalizma, zovu ga 'češki Bastiat'

FOTO: Wikipedia
22.2.2018.
ČITATELJI OCIJENILI
5


IZVOR: FEE

Ovo je otac slavenskog liberalizma, zovu ga 'češki Bastiat'


IZVOR: FEE

Karel Havliček (1821-1856) bio je češki ekonomist, političar, novinar, poduzetnik i pjesnik. Svoj kratki život potpuno je posvetio borbi za slobodu govora, edukaciji naroda o važnosti slobode tržišta te otporu centralističkoj vlasti u Beču. Ekonomisti diljem svijeta danas ga nazivaju ocem slavenskog liberalizma i "češkim Bastiatom", referirajući se na poznatog francuskog autora Frederica Bastiata koji je živio otprilike u isto vrijeme i bavio se vrlo sličnim poslovima kao Havliček, samo u drugom dijelu Europe.

Karel je rođen 1821. u selu Borova blizu gradića Deutschbroda koji je sredinom prošlog stoljeća upravo u njegovu čast preimenovan u Havličekov Brod, što dovoljno govori koliki je trag ostavio u češkoj povijesti. Nakon srednje škole 1838. godine upisuje studij filozofije u Pragu. Nakon dvije godine mijenja smjer i prebacuje se na teologiju, no ubrzo shvaća kako se njegovo slobodoumno razmišljanje ne uklapa u život klera pa ostavlja fakultet i počinje se sam učiti jezike slavenskih naroda te povijest Poljske i Rusije. U to vrijeme pao je pod utjecaj ideje panslavizma i postao rusofil. Panslavisti su u carskoj Rusiji vidjeli prirodnog vođu slavenskih naroda, a prirodne neprijatelje u Austrijancima. Češka je u to vrijeme bila sastavni dio Austrougarske monarhije. Nakon odlaska u Moskvu 1843. gdje je proveo godinu dana, duboko se razočarao vidjevši kako ruska aristokracija tretira vlastiti narod. Vratio se u Prag i postao austro-slavist, što znači da se zalagao za federaciju slobodnih i jednakopravnih naroda unutar austrijskog carstva.

Havličekovi liberalni stavovi doveli su ga do toga da postane neprijatelj u očima predstavnika apsolutističke monarhije. Borio se protiv njihovih autoritarnih principa, cenzure i represije nad Česima. Branio je slobodu govora i otvoreni kriticizam politika i ideja. Monarhija je uzvratila optuživši ga više puta za prekršaje protiv strogih zakona koji su regulirali tisak. Novine koje je Havliček pokrenuo, "Narodne vijesti", morale su se prestati tiskati u siječnju 1850. godine. Na tu odluku Beča Havliček je odgovorio: "Mi smo toliko liberalni da nećemo nikada optužiti naše protivnike da su heretici zbog njihovih mišljenja".

Nije ga to pokolebalo. Bio je ustrajan da se politička i ekonomska misao o slobodnom društvu čuje pa je ubrzo pokrenuo novi list, "Slav", koji je službeno zadovoljio sve državne regulacije nametnute iz Beča, ali je Havliček u njima ipak objavljivao svoje stavove koliko god snažne je mogao unatoč zakonima. Većinom se fokusirao na edukaciju čitatelja o ekonomiji slobodnog tržišta.

Politička misao

Havliček je bio jedan od suradnika Františeka Palackog, "oca češke nacije i demokracije". Obojica su shvaćali povijest kao sukob između vanjskih autoriteta i slobodnog, unutarnjeg razuma. Slobodno razmišljanje, smatrali su, vodi ravno do individualnog samoodređenja svakog pojedinca, koje je bilo u suprotnosti s njemačkim gledištem nacionalne države kao najvišeg autoriteta i utjelovljenja najvećeg kolektivnog dobra. Za Havličeka, pojedinac je bio potpuno izgubljen i denigriran u kolektivističkoj perspektivi mase.

Havličekov koncept individualizma vrlo je blizak engleskom filozofu iz 17. stoljeća, Johnu Lockeu, pioniru klasično liberalne misli. "Sloboda nije neograničeno bezakonje, već prirodna individualnost u koju se niti jedan autoritet ne bi smio miješati - niti u osobna pitanja ni u slobodne radnje građana", pisao je Havliček.

Ekonomska misao

U Havlíčekovo vrijeme, ranoj industrijskoj revoluciji, mnogi su ljudi vjerovali da strojevi i tvornice uzimaju radna mjesta radnicima. On je u potpunosti shvatio da strojevi mogu prouzročiti pad nekih specifičnih industrija ili vrsta proizvodnje, ali je, kao što je to učinio i Bastiat, shvatio da je priča daleko šira od samo onih koji gube posao zbog strojeva.

"Svaka je tvornica bila štetna za određene obrtnike, ali je bila korisna za svaku osobu koja je prije toga kupovala njihovu skupu robu", napisao je. Tvrdio je da je uspjeh tvornica bio jasan znak da je broj ljudi koji su imali koristi od postojanja tvornica premašio broj onih koji su zbog njih imali teškoće. To je bio ključ rasta proizvodnje i napretka.

Potrebna je slobodnotržišna klima, tvrdio je Havlíček, kako bi se potpuno iskoristilo postojanje tvornica. To je uključivalo smanjenje ili ukidanje zabrana i tarifa za stranu robu. Oni poduzetnici kojima ograničenja odgovaraju, koji su zahtijevali protekcionističku politiku, za njega su bili vrsta aristokracije jer je aristokracija uvijek bila povezana sa zlouporabom političke i pravne moći države.

"Vidimo kako neki naši poduzetnici postaju bogatiji u sjeni protekcionizma, zbog monopola, a ne zbog njihove sposobnosti da služe ljudima", napisao je.

Dakle, što je uzrok bogatstva i ekonomskog napretka prema Havlíčeku? "Bogatstvo i napredak dolaze iz slobode i vladavine prava. Svatko radi za sebe i nitko nije prisiljen dijeliti svoje dobitke, svi traže svoj posao; nijedan zakon i uprava nisu nepotrebni jer su obvezujući za svakoga." To su, prema Havlíčekovu mišljenju, bili korijeni prosperiteta Sjedinjenih Američkih Država.

Havlíček je koristio englesku zakonsku regulaciju kukuruza (carine na uvoz zrna) kao primjer pogrešne gospodarske politike: "Pravila kukuruza uzrokovala su ekstremni porast cijena kukuruza. Kao rezultat toga, ljudi su kupovali manje kruha te su se slabije hranili. U isto vrijeme, aristokracija je postala bogatija."

Sloboda, tvrdi Havlíček, nužan je preduvjet ekonomskog prosperiteta, kao i mira u društvu. "Ovo će možda zvučati čudno, ali mir i sigurnost zaštite imovine svakog pojedinca su obilježja slobodnih zemalja".

Karel Havlíček također je upozoravao društvo na opasnosti od komunizma. Iz njegove liberalne perspektive, bilo je neprirodno živjeti u društvu bez privatnog vlasništva nad imovinom. Smatrao je da je moguće da pojedine skupine ljudi dobrovoljno žive prema komunističkim načelima, iako bi to bila "glupa" ideja. Svako postupanje silom prema ljudima, u smislu oduzimanja njihove imovine, značit će trenutačnu katastrofu.

Čak je tvrdio da je svaka apsolutistička vlada, bez obzira na ideologiju, zapravo bila komunistička vlada zbog nedostatka jamstva privatne imovine. "Apsolutistička vlada oduzima pod krinkom poreza, izvlaštenja, itd., vlasništvo drugima i nitko ne može prosvjedovati. Vlada preuzima imovinu pojedincima i daje je svojim pristašama, zajedno s drugim povlasticama. Nije li to komunizam?"

Prerani kraj

U studenom 1851. Havliček je ponovno optužen da krši zakon o tisku. Njegove liberalne ideje i tvrdoglava borba za slobodu bili su glavni razlozi zašto se ponovno našao pod udarom bečke vlasti. Iako ga je lokalni sud oslobodio optužbi, mjesec dana kasnije policija ga je uhitila bez ikakvog objašnjenja ili optužbe i deportirala u gradić Brixen u južnom Tirolu, Austrija, bez mogućnosti da ga napusti. Našao se praktički u kućnom doživotnom zatvoru. Ubrzo su mu dozvolili da se kod njega presele žena i kćer.

Živjeli su zajedno do 1854. kad se njegova supruga razboljela od tuberkuloze. Usprkos svim problemima, Havliček je nastavio pisati i u egzilu. Na humorističan način opisao je svoje uhićenje i putovanje u Brixen u knjizi "Tirolsko kukanje" kao i parodiju etatizma u knjizi "Baptizam svetog Vladimira". Najteže trenutke života proveo je pišući satiru i parodiju, vjerojatno tako olakšavajući sebi teške dane u azilu. U proljeće 1855. njegova supruga je umrla, što ga je dotuklo mentalno i fizički pa je nekoliko mjeseci kasnije i on umro, također od tuberkuloze. Imao je samo 34 godine.

Usprkos kratkom životu, Karel Havliček je bio velika inspiracija mnogim Česima tijekom proteklih preko 150 godina. Smatra ga se začetnikom češkog modernog novinarstva, a njegovi tekstovi se i danas smatraju moćnom obranom klasično liberalnih vrijednosti. "Osoba poput Havličeka ne mijenja svoja uvjerenja. Opasnost leži u njegovoj olovci", napisao je policijski službenik u Brixenu nakon njegove smrti.

Zbog njegovih misli i ideja te načina kako ih je izražavao, neki ga čak smatraju revolucionarom i simbolom češkog nacionalnog otpora bečkoj represiji. Međutim, on je revolucionar samo u nenasilnom, intelektualnom smislu. Ovako je to sam opisao:

"Ja sam neprijatelj oružane revolucije. Vjerujem u revoluciju u glavama i u srcima, zato što needucirana nacija u krvavoj revoluciji nikada neće steći slobodu i vladavinu prava, nego će se ponovno naći u raljama despotizma."

Autori: Tomaš Nikodym, Lukaš Nikodym, Lawrence W. Reed
Originalno objavljeno na stranicama Zaklade za ekonomsku edukaciju - FEE.org


VIŠE IZ RUBRIKE:
ŠKOLA
Novo na Liberalu

Društvo

PIŠE: PREDRAG RAJŠIĆ

Kada tražite veće slobode za nastavnike u postupanju prema učenicima i kada pričate kako je prije bilo bolje, razmislite još jednom.

Svi pričaju o ʼneodgojenim klincimaʼ, a što kada je nastavnik bully i sistem ga podržava?

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Nije šala! Indonezijska vlada je objavila aplikaciju, a Google je odobrio u svojoj trgovini, koja će joj pomoći da lakše pohvata kriminalce koji vrijeđaju islam.

Google odobrio aplikaciju preko koje možete prijaviti svakoga tko povrijedi Šerijat

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Grad je pun policijskih kamera, ima ih gotovo 100.000 i stalno se prate, a kazne za krađu su drakonske.

U Singapuru je toliko malo kriminala da mnogi dućani ne zaključavaju noću svoja vrata

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Dok hrvatski sudovi kažnjavaju ljude zbog pjevanja vulgarnih pjesama pred policijskim službenicima, ovako se to radi u Americi.

Porota za 9 min. oslobodila krivnje čovjeka optuženog zbog puštanja pjesme ʼF- tha Policeʼ pred policajcem

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Ne može se ni nazivati liberalom onaj tko vidi saveznika u ljudima koji državni proračun gledaju kao bankomat, a porezne obveznike kao krave muzare koje treba musti dok ne padnu od iznemoglosti.

Amsterdamska koalicija s Hreljom izgubila svaki doticaj s liberalizmom

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Znanstvenici su ovaj put istraživali dublje od ukupnog izračuna visine primanja i došli su do zaključka da čak i kad imaju jednaku slobodu izbora, žene češće žrtvuju poslovnu karijeru zbog obitelji.

Nova studija s Harvarda: Žene zarađuju manje zbog vlastitih izbora

Ljudska prava

PIŠE: DENIS VLAŠIĆ

Nevjerojatna je količina mržnje koju internetski trolovi šire protiv hrabrog para koji se bori za svoja prava. Kaznu će na kraju platiti porezni obveznici, a najgore će proći djeca.

Isključivanjem gej parova iz udomiteljstva država nam svima šalje opasnu poruku

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Njemački znanstvenici uspjeli su nakon četvrt stoljeća istraživanja usaditi svinjsko srce u majmune i tvrde da bi mogli preživjeti do 6 mjeseci. Potrebno je provesti, međutim, još mnogo pokusa prije prelaska na ljude.

Uskoro će biti moguća transplantacija svinjskog srca u ljudsko tijelo

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Viktimizacija je u našem društvu iznimno popularna pojava jer bi svi htjeli biti žrtve, ali opasno je kad se služe viktimizacijom da bi opravdali i normalizirali nasilje.

Zašto #janisamfranjo

Ljudska prava

PIŠE: HRVOJE MARKOVIĆ

Zakon po kojem je kažnjen folkloraš u slučaju bećarac donio je Sabor SR Hrvatske 1977. godine da bi se ograničile kritike na račun tadašnje diktature.

Čolaković kažnjen zbog vrijeđanja državnih organa SR Hrvatske

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Za Plenkovića i njegove ministre transparentnost i politička odgovornost nepoznati su pojmovi. To je jedno od ključnih obilježja autoritarnih vlasti.

Vjerodostojni u laganju

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Nova pravila izgledaju kao da ih je sastavljala ultrakonzervativna osoba. Vjerojatno ni crkva ne bi predložila ovakve restrikcije.

Facebook uveo rigorozna pravila, zabranjuje sve što se može povezati sa seksom

VIŠE TEKSTOVA
Najtraženije na Liberalu
Zanima vas nešto drugo? Tu unesite pojam koji želite pretražiti:
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: