Ovo nije pamflet protiv Europske unije

1.7.2017.
ČITATELJI OCIJENILI
4


PIŠE: MARIO NAKIĆ

Ovo nije pamflet protiv Europske unije


PIŠE Mario Nakić

Četiri godine su prošle otkako je Republika Hrvatska i formalno postala punopravna članica Europske unije. Većina nas je očekivala puno, neke velike promjene i one su se dogodile iako ih mnogi nisu doživjeli.

Što smo dobili ulaskom u EU?

Dobili smo direktan pristup zajedničkom EU tržištu koji je dao vjetar u leđa našem izvozu, ali i maloprodaji. Ogroman rast izvoza pomogao je brojnim tvrtkama da povećaju zapošljavanje i omogućio bolje plaće radnicima. Od zajedničkog tržišta profitirali su i potrošači. Imamo veći izbor uvozne robe po povoljnim cijenama, što naravno ne odgovara proizvođačima koji se nisu potrudili naći tržište izvan granica RH, ali pomaže našem životnom standardu i kupovnoj moći. Ta kupovna moć i izbor je nešto što ljudi ne primjećuju, ali bi svakako primijetili razliku da nismo na zajedničkom EU tržištu.

Najvažnije od svega, ljudima je olakšana emigracija. Zbog korupcije, nepotizma i kronizma u ovoj zemlji mnogima je puna kapa svega. Ljudi zaslužuju što lakši način da napuste zemlju i odu negdje gdje će na pošten način moći lakše napredovati u životu i poslu. To im je omogućio ulazak Hrvatske u EU. S druge strane, političari se sad zbog toga mogu hvaliti smanjenjem stope nezaposlenosti. Dakle, win-win situacija za sve: Irska je dobila kvalitetnu i jeftinu radnu snagu za poslove koje domicilno stanovništvo uglavnom ne želi raditi, naši emigranti su dobili nadu u bolju budućnost u civilizaciji, a naši političari su dobili pozitivne statističke pokazatelje. Ništa od toga ne bi bilo ostvareno, barem ne tako lako, da nismo postali punopravna članica unije.

Što smo izgubili?

Hrvatska je realno izgubila dobar dio svoga suvereniteta. Nitko ne može reći da odluke hrvatskog parlamenta ne moraju prethodno biti usuglašene s Bruxellesom. Ponekad Europsko vijeće posluži dobro kao korektiv kad naši političari donesu neki populistički zakon na štetu poreznih obveznika, potrošača ili pojedinih kompanija (kao što je bio slučaj s kreditima u francima, koji će hrvatske porezne obveznike skupo koštati). Međutim, puno češće riječ je o tijelu koje nameće svoje kvote, regulacije i zakone iz nečijih tuđih interesa. Tako su nam nametnuli kvote za proizvodnju šećera koje se ove godine konačno ukidaju. Postoje kvore za izlov ribe koje direktno štete našim ribarima, za uvoz i još mnoge. Europska komisija nam je nametnula i još strožu kontrolu dozvola za posjedovanje oružja za civile. Njihova birokracija je sve veća, a ona nas košta skoro 10 milijuna eura godišnje. Zauzvrat se hrvatske lokalne samouprave, udruge i poneki biznisi mogu prijaviti za financiranje projekata iz EU fondova. Velika većina tih projekata, zbog samih uvjeta natječaja, nema tržišnu svrhu niti je riječ o financijski stabilnim projektima. EU nam odobrava svake godine i poljoprivredne poticaje koji zapravo nisu poticaji nego socijalna pomoć. Na taj je način hrvatska poljoprivreda većim dijelom osakaćena i paralizirana, a poljoprivrednici koji su još ostali žive od poticaja do poticaja, ovisni o toj socijalnoj pomoći.

Globalna slika

Ne bih promatrao korisnost Europske unije isključivo iz ugla Hrvata, već se želim osvrnuti na ukupnu, globalnu sliku. Europska unija je zamišljena prvenstveno kao zajedničko gospodarsko tržište koje bi omogućilo gospodarstvenicima da se lakše međusobno povezuju i natječu za veći broj kupaca. To je sjajna ideja, jer na taj način dobivaju i kompanije koje poboljšavaju svoju kvalitetu kako bi bile konkurentnije, i sami kupci koji dobivaju bolji izbor i povoljnije cijene. Međutim, ono što je "trulo" u toj EU nalazi se u Bruxellesu. Birokracija koja raste i sve je skuplja, propisi koji se štancaju kao na traci, regulacije koje ubijaju ekonomiju, intervencionizam u tržište...To jednostavno ne valja, a pogotovo zato što birokratsko čudovište ima tendenciju konstantnog rasta nauštrb osobnih i ekonomskih sloboda građana.

Da parafraziram kolegu Perkovića, ovo nije pamflet protiv EU. Ja volim zajedničko tržište i mislim da svatko normalan shvaća pozitivne učinke na gospodarstvo. Volim i slobodu kretanja te otvorenost granica među zemljama članicama (koja opet nije na snazi). Ovo je pamflet protiv Bruxellesa. Protiv šume birokrata na sisi poreznih obveznika. Protiv ekipe koja smišlja nove beskorisne regulative kojima će gušiti privatni sektor. Podsjetit ću vas samo na ono debilno upozorenje o kolačićima na internetskim stranicama koje ne znači apsolutno nikome ništa, ali neki pametnjaković u Bruxellesu se sjetio da bi bilo baš fora nametnuti taj propis svima, čisto da nam malo zada posla. I to je samo jedan u moru primjera čime se oni bave.

Kolega Markovina je nedavno napisao odličan članak o Brexitu i povijesti odnosa između Britanaca i ostatka Europe. Britanci su uvijek bili na neki način "posebni" jer se nisu slagali da im baš sve diktira neko EU središte. Oni vole ono što se naziva cherry pick, birati one zajedničke stvari koje njima odgovaraju. Ja mislim da bi tako bilo najpravednije za sve. DA zajedničkom tržištu i možda zajedničkoj vojsci. Usput, kad smo kod vojske, da Europska unija ima zajedničku vojsku onda bi je cijeli svijet puno ozbiljnije gledao. Ovako ovisi o SAD-u u svim vanjskopolitičkim temama, a vidjeli smo kako to izgleda kad se Trump naljuti. Zajednička vojska nam treba. Ali zajednička ekonomska i društvena politika - NE. Europska nacija jednostavno ne postoji, a svaki narod teži svome suverenitetu i to se ne smije razbijati, inače može biti pogubno za sve.

Poticaji i financiranje iz zajedničkog fonda - nipošto! To su rak rane Europske unije. Uz izbjegličku krizu upravo su ove nametničke politike EU birokrata iz Bruxellesa prouzrokovale rast populizma diljem kontinenta. Taj populizam, doduše, nije zahvatio većinu stanovništva, ali je poslužio kao upozorenje birokratima.

Treba se još jednom prisjetiti kako je najveći njemački književnik i političar Johann Wolfgang von Goethe pisao o tadašnjem ujedinjenju njemačkih država:

"Njemačka je već ujedinjena u svome domoljublju i suprotstavljanju vanjskim neprijateljima. Ujedinjena je zato što njemački talir i groš imaju jednaku vrijednost na cijelom području i zato što moj kovčeg može proći kroz svih 36 država bez otvaranja. Njemačka je ujedinjena po pitanju mjera, trgovine i migracije, kao i po još stotinu sličnih stvari koje ne moram ni spominjati. Međutim, griješe oni koji misle da bi se njemačko ujedinjenje trebalo pokazati u formi jednog glavnog grada, i da bi samo taj grad i nekoliko istaknutih pojedinaca trebali od toga imati korist."

Nijemci su donekle čak i poslušali njegove riječi pa je Njemačka i danas jako decentralizirana. Svaka pokrajina ima svoju vladu, parlament i mnoge zakone na regionalnoj razini. Ali, probajmo tu logiku primijeniti na Europsku uniju. Zajedničko tržište je super, zajednička obrana bi bila super, ali ne treba nam jedan centar moći poput Bruxellesa koji diktira proces na tržištu i politiku država članica. Takav centar moći postaje plodno tlo za korupciju i kronizam, dakle dobivamo jednu nadnacionalnu organizaciju koja ima preveliku moć vladanja i mogućnost pogodovanja onima koji su im bliski, a to automatski stavlja u nepravedan položaj sve ostale sudionike na tržištu.

Europska unija će se stoga morati reformirati i decentralizirati u mnogim stvarima ako želi opstati. Velika Britanija, kao jedna od najjačih članica, već je upravo iz navedenih razloga odlučila izaći. Pitanje je samo vremena kad će prekipjeti i drugima, a to nam nikome nije u interesu.

VIŠE IZ RUBRIKE:
POLITIKA
HRVATSKA
O autoru
Mario Nakić je novinar, poduzetnik, web developer i osnivač Liberala. Voli pisanje, logiku, PHP i javu. Klasični liberal bez kompromisa. >>VIŠE
Novo na Liberalu

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Ljevičarski youtuber Kyle Kulinski objašnjava zašto je potez Youtubea loš i zašto ga ni ljevičari ne bi trebali slaviti.

Youtube započeo borbu protiv nacizma pa uklonio i antinacistički edukativni sadržaj

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Dugogodišnji američki senator je s preko 75 godina postao milijunaš, ali tek nakon što je napisao bestseller. Hrvatski ministri ne moraju napisati bestseller da bi postali milijunaši.

Dva političara i multimilijunaša. Pronađi razliku!

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Hrvatska i Slovenija su svoj dug otplatile, ali Srbiji je preostalo za otplatiti još 1,7 mlrd. eura.

Srbija još uvijek plaća Titove dugove i otplaćivat će ih sljedeće 22 godine

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Mislav Kolakušić ima najrealnije šanse pobijediti na predsjedničkim izborima. Ovo nije podrška već upozorenje.

Svi pričaju o Kolindi i Milanoviću, ali Kolakušić bi mogao iznenaditi. Pripremite se za budućeg predsjednika!

Škola

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Otvorene granice su istinski liberalni koncept koji su u prošlom stoljeću najviše promicali neki konzervativni političari.

Otvorene i zatvorene granice

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Most i HSLS su se zakačili oko toga tko se prvi sjetio pokrenuti inicijativu za ustavnu zaštitu vode koja je ustavom već zaštićena.

Tko je gluplji - Most ili HSLS?

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Iako postoji mnogo argumenata i razloga za optimizam, trebamo inzistirati na reformama bez kojih nema značajnijeg rasta.

Hrvatskoj treba brži i zdraviji rast, a bez strukturnih reformi on nije moguć

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Toliki izljevi mržnje prema poslodavcima - onim ljudima koji stvaraju novu vrijednost - i strah od stranih radnika svojstveni su naciji koja ne želi napredak.

Hrvati će jednom morati prihvatiti da su radne migracije - u oba smjera - sasvim normalna pojava

Politika

PIŠE: EDUARD PETRANOVIĆ

Zoran Milanović može ugroziti šanse HDZ-ovoj Kolindi Grabar-Kitarović, a to znači da ne postoji jamstvo HDZ-ove premoći.

Zašto bi kandidatura vođe najgore hrvatske vlade bila dobra za Hrvatsku

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Samo nekoliko sati nakon što je Reuters objavio da su bogataši počeli povlačiti svoje bogatstvo na bankovne račune u Singapuru, izvršna direktorica Hong Konga je proglasila da povlači kontroverzni zakon.

Kako je kapital (zasad) sačuvao autonomiju Hong Konga

Škola

PIŠE: MARIO NAKIĆ

U nekim ekstremno lijevim krugovima ponavlja se citat iz Misesove knjige po kojemu ispada da je Mises hvalio i slavio fašizam. Je li to točno?

Ovako je Mises pisao o fašizmu 1927.

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Milorad Pupovac ponekad zna ovako izaći iz skrovišta ugroženog manjinca i pokazati svoje pravo bahato lice.

Pupovac odbrusio novinaru na pitanje zašto štiti Plenkovića: ʼNije vaš posao da ispravljate meneʼ

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA | OGLAŠAVANJE

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: