Pametni ljudi davno su shvatili da nije bogat onaj tko puno ima, već onaj tko malo treba

FOTO: DuList
2.11.2017.
ČITATELJI OCIJENILI
5


PIŠE: THOMAS BAUER

Pametni ljudi davno su shvatili da nije bogat onaj tko puno ima, već onaj tko malo treba


PIŠE Thomas Bauer

Jeste li primijetili koji raspašoj u nas vlada čim je jedan dan u tjednu neradan? Pa čak i kada je riječ o prazniku poput Svih svetih koji nije baš neki razlog za oblokati se i još pada u vrijeme kada je dosadno i na moru i u planinama. Vrtići opuste, pa lutam zgradom ne bih li našao dežurnu grupu, a i u školi fali dosta klinaca. Jutros sam došao u poštu i tamo čekao skoro pola sata, jer jebiga, spajalo se pa im nedostaje ljudi. Godišnji odmori u nas su dugi i intenzivno se iskorištavaju.

Naravno, i tu smo licemjerni. Prošle su godine onog sirotog ministra Šustara razapeli kada je izjavio da je okej da netko spoji zimske praznike s vikendom ako ide na skijanje. Ali zato usred jeseni pola razreda fali. Jer skijanje je tak´ buržoasko, a ić´ babi na grob je plemenito - k´o u narodnoj pjesmi.

Zemlja smo koja svaki dan radi 7 i pol sati, a ne 8 kao svi drugi, i opet svi kukaju. I na taj način radnici svaki mjesec dobiju jedan slobodan dan koji drugdje ne dobiju. Ne znaš je li manje radnih sati ili nam je slabija efikasnost.

I čak sve to je okej. Čovjek ima pravo malo raditi. Čovjek ima pravo i u životu ne riskirati previše, uhljebiti se u neku hladovinu i čekati plaću da kapa. Ali problem je da uz sve ove činjenice većina naših ljudi želi imati stan u zoni tramvaja, novu njemačku pilu, blješteći iPhone, kablovsku s 500 programa, fensi obleku, žderati delicije, lokati kao sumanut i pušiti 50 kutija mjesečno.

Pametni ljudi davno su shvatili da je bogat onaj koji malo treba, a ne onaj koji puno ima. Kod nas ta spoznaja nikako za zaživi. I ne samo to, bogatstvo se iz nekog razloga nastoji postići olimpijskim naporima u ljenčarenju i guinessovskim rekordima u hvatanju krivina. Poslovni rizik i cjeloživotno učenje pojmovi su koji su našoj naciji potpuno strani.

S obzirom da u nas niti da vidiku nema stranke ili političke snage koja je u stanju osvojit makar relativnu većinu te provesti nužne reforme u smjeru smanjenja broja i povećanja efikasnosti birokratskog aparata, nižih poreza i manje regulacije te poticanja poduzetništva i ekonomije, a u globalnoj ekonomiji svake godine nekoliko država ispliva konkurentnošću i ambicijom, možda bi bilo najbolje, kada već ne možemo bolje zarađivati, krenuti u smjeru skromnijih apetita.

Prokleta liberalizacija tržišta i sotonska globalizacija iz siromaštva su zadnjih desetljeća digli milijarde ljudi. Zemlje poput Kine i Indije - koje su zajedno dom trećini čovječanstva, danas nas standardom sustižu. Kako je riječ o zemljama u kojima su ljudi donedavno umirali od gladi, očito ne nedostaje motiva i spremnosti na rad i odricanje.

Naš narod mora shvatiti da su prošla vremena kada je ostatak svijeta živio u nezamislivoj bijedi za koju su krivili kolonijalizam, a ne činjenicu da se Treći svijet uvelike pokušavao podići primjenom socijalističke paradigme koja, naravno, nije davala nikakve rezultate. Sada još uvijek živimo u vremenu tranzicije tih zemalja te imamo koristi od njihove jeftine radne snage koja proizvodi povoljne proizvode koje si možemo priuštiti. Problem će nastati kada nam oni postanu konkurencija kao kupci. Što mislite, koliko će nekome interesantna biti mala i siromašna Hrvatska?

Kako ne pokazujemo želju promijeniti se i zasukati rukave, kako je i to kukanje uglavnom jalovo i sebi u bradu, kako je reforma sustava sve manje izgledna, kako svijet gigantskim koracima grabi naprijed, kako je nekakvo carinsko zatvaranje granica i ekonomska autarkija još veća katastrofa, smatram da je jedini racionalni potez da se kao nacija počnemo navikavat biti siromašni.

VIŠE IZ RUBRIKE:
DRUŠTVO
HRVATSKA
O autoru
Thomas Bauer je diplomirao geografiju na zagrebačkom PMF-u, široj javnosti poznat kao nogometni navijač. Suvlasnik u agenciji za tržišne komunikacije gdje radi kao kreativac i content creator. >>VIŠE
Vezano
Kako je karantena utjecala na suzbijanje koronavirusa u Hrvatskoj?
Zašto Hrvatska ne može biti kao Švedska? (ni u borbi protiv korone ni u svemu ostalom)
Novo istraživanje: Uzroci rasta ekonomske nejednakosti u SAD-u i Rusiji
Raspudić kao gubitnik koji traži opravdanje za poraz u suđenju i organizatoru
13 najpoznatijih self-made superbogataša koji nikada nisu diplomirali
Unatoč blagom poboljšanju, Hrvatska je na Indeksu svjetske konkurentnosti najgora članica EU
Hrvatska je funkcionersko društvo. Ovdje ni fizički rad ni intelekt nisu na cijeni, bitna je samo funkcija...
Svijet je vjerojatno pred novom recesijom. Je li Hrvatska spremna?
Zašto mediji prenose dezinformacije o hrvatskom i turskom turizmu koje je proširio Erdoganov fan?
Hrvati preferiraju strane poslodavce, a Grmoja ih želi otjerati iz Hrvatske
Kulić obmanjuje javnost: Mit o deindustrijalizaciji Hrvatske
Samo kod nas: Informatičarka radi u trgovini i žali se Vladi da u Hrvatskoj nema posla
Mit o Hrvatskoj koja je ʼjako bogata resursimaʼ
Hrvatska se ne mora bojati kraha turizma, ali budućnost je u međunarodnim klasterima
Izgubljeno desetljeće
Kad bi građani primali veću neto plaću, postali bi apatični - tvrdi ovaj kolumnist Večernjeg lista
4 razloga zašto Vlada treba odmah ukinuti kvote na uvoz radnika
Čistačice na moru zarađuju više od mnogih ʼintelektualnihʼ radnika - po nekima, to je problem...
Poslovi kojih se drugovi iz Radničke fronte najviše boje
#37 je previše
Novo na Liberalu
VIŠE TEKSTOVA
Najtraženije na Liberalu
Zanima vas nešto drugo? Tu unesite pojam koji želite pretražiti:
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | OGLAŠAVANJE | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: