Pametni ljudi davno su shvatili da nije bogat onaj tko puno ima, već onaj tko malo treba

FOTO: DuList
2.11.2017.
ČITATELJI OCIJENILI
5


PIŠE: THOMAS BAUER

Pametni ljudi davno su shvatili da nije bogat onaj tko puno ima, već onaj tko malo treba


PIŠE Thomas Bauer

Jeste li primijetili koji raspašoj u nas vlada čim je jedan dan u tjednu neradan? Pa čak i kada je riječ o prazniku poput Svih svetih koji nije baš neki razlog za oblokati se i još pada u vrijeme kada je dosadno i na moru i u planinama. Vrtići opuste, pa lutam zgradom ne bih li našao dežurnu grupu, a i u školi fali dosta klinaca. Jutros sam došao u poštu i tamo čekao skoro pola sata, jer jebiga, spajalo se pa im nedostaje ljudi. Godišnji odmori u nas su dugi i intenzivno se iskorištavaju.

Naravno, i tu smo licemjerni. Prošle su godine onog sirotog ministra Šustara razapeli kada je izjavio da je okej da netko spoji zimske praznike s vikendom ako ide na skijanje. Ali zato usred jeseni pola razreda fali. Jer skijanje je tak´ buržoasko, a ić´ babi na grob je plemenito - k´o u narodnoj pjesmi.

Zemlja smo koja svaki dan radi 7 i pol sati, a ne 8 kao svi drugi, i opet svi kukaju. I na taj način radnici svaki mjesec dobiju jedan slobodan dan koji drugdje ne dobiju. Ne znaš je li manje radnih sati ili nam je slabija efikasnost.

I čak sve to je okej. Čovjek ima pravo malo raditi. Čovjek ima pravo i u životu ne riskirati previše, uhljebiti se u neku hladovinu i čekati plaću da kapa. Ali problem je da uz sve ove činjenice većina naših ljudi želi imati stan u zoni tramvaja, novu njemačku pilu, blješteći iPhone, kablovsku s 500 programa, fensi obleku, žderati delicije, lokati kao sumanut i pušiti 50 kutija mjesečno.

Pametni ljudi davno su shvatili da je bogat onaj koji malo treba, a ne onaj koji puno ima. Kod nas ta spoznaja nikako za zaživi. I ne samo to, bogatstvo se iz nekog razloga nastoji postići olimpijskim naporima u ljenčarenju i guinessovskim rekordima u hvatanju krivina. Poslovni rizik i cjeloživotno učenje pojmovi su koji su našoj naciji potpuno strani.


S obzirom da u nas niti da vidiku nema stranke ili političke snage koja je u stanju osvojit makar relativnu većinu te provesti nužne reforme u smjeru smanjenja broja i povećanja efikasnosti birokratskog aparata, nižih poreza i manje regulacije te poticanja poduzetništva i ekonomije, a u globalnoj ekonomiji svake godine nekoliko država ispliva konkurentnošću i ambicijom, možda bi bilo najbolje, kada već ne možemo bolje zarađivati, krenuti u smjeru skromnijih apetita.

Prokleta liberalizacija tržišta i sotonska globalizacija iz siromaštva su zadnjih desetljeća digli milijarde ljudi. Zemlje poput Kine i Indije - koje su zajedno dom trećini čovječanstva, danas nas standardom sustižu. Kako je riječ o zemljama u kojima su ljudi donedavno umirali od gladi, očito ne nedostaje motiva i spremnosti na rad i odricanje.

Naš narod mora shvatiti da su prošla vremena kada je ostatak svijeta živio u nezamislivoj bijedi za koju su krivili kolonijalizam, a ne činjenicu da se Treći svijet uvelike pokušavao podići primjenom socijalističke paradigme koja, naravno, nije davala nikakve rezultate. Sada još uvijek živimo u vremenu tranzicije tih zemalja te imamo koristi od njihove jeftine radne snage koja proizvodi povoljne proizvode koje si možemo priuštiti. Problem će nastati kada nam oni postanu konkurencija kao kupci. Što mislite, koliko će nekome interesantna biti mala i siromašna Hrvatska?

Kako ne pokazujemo želju promijeniti se i zasukati rukave, kako je i to kukanje uglavnom jalovo i sebi u bradu, kako je reforma sustava sve manje izgledna, kako svijet gigantskim koracima grabi naprijed, kako je nekakvo carinsko zatvaranje granica i ekonomska autarkija još veća katastrofa, smatram da je jedini racionalni potez da se kao nacija počnemo navikavat biti siromašni.





VIŠE IZ RUBRIKE:
DRUŠTVO
HRVATSKA
O autoru
Thomas Bauer je diplomirao geografiju na zagrebačkom PMF-u, široj javnosti poznat kao nogometni navijač. Suvlasnik u agenciji za tržišne komunikacije gdje radi kao kreativac i content creator. >>VIŠE
Novo na Liberalu

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Igor Rudan se, poput mnogih drugih svojih kolega znanstvenika u prošlosti, upustio u priču o ograničenim resursima i neodrživom ekonomskom sustavu.

Uz dužno poštovanje, gospodine Rudan, ovaj put niste u pravu.

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Usporedila je putnički željeznički promet u Hrvatskoj i Japanu. Pogodite koja je glavna početna razlika...

Je li Holy upravo pozvala na privatizaciju HŽ-a?

Škola

PIŠE: LIBERAL.HR

Prema Bastiatu, svaka vlada ima samo tri izbora: 1) nekolicina pljačka većinu, 2) svatko pljačka svakoga i 3) nitko ne pljačka nikoga. Koju od te tri vlade žele Žuti prsluci?

Žuti prsluci su na teži način naučili da je Bastiat bio u pravu

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Teško je nabrojati sve populističke izjave i obećanja u ovoj kampanji pa ću izdvojiti samo one najgore.

Top lista populista (izdanje EU izbori 2019.)

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

83-godišnjak je pucao kroz ulazna vrata kad je shvatio da netko pokušava provaliti. Ubio je 25-godišnjeg mladića. Sad ga žele poslati u zatvor.

Mediji provode javni linč nad nevinim čovjekom i pomažu državi da ga dokrajči. Njegov grijeh? Branio se od provalnika.

Politika

PIŠE: SANDRA PAŠKVAN

Smatraju li SDP-ovci u Odboru za nagrade da gradonačelnik nije to zaslužio, da su proračuni za koje su i sami glasali - zajebancija?

Nominirala sam Obersnela za nagradu grada Rijeke zbog manjka u proračunu. Njegov odbor je odbio nominaciju...

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Za Katarinu Peović rad u call centru je robovanje, a konobarenje je ispod časti.

Poslovi kojih se drugovi iz Radničke fronte najviše boje

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Spuštanje zastava na pola koplja i paljenje svijeća zbog gašenja jedne firme koja je desetljećima trošila tuđi novac govori dosta o razini opće pismenosti.

Hrvati su previše emotivna bića. Samo kod nas još ovakva patetika može proći.

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Hrvatska ima, u usporedbi s drugim zemljama Nove Europe, slab izvoz. On je rezultat slabijeg uvoza zbog protekcionističkih državnih politika.

Hrvatska nije deindustrijalizirana. Našoj industriji bi išlo puno bolje da je država ne ʼštitiʼ

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Korupcijska afera u Austriji završila je ekspresno, za hrvatske pojmove iznenađujuće. Kod nas slične stvari završavaju posve drugačije.

Koja je razlika između Hrvatske i civiliziranih država?

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Rekao je da planira preuzeti HSLS, osvojiti 10 posto na izborima i onda mijenjati nacionalnu politiku.

Hrebak pruža ruku Pametnom: ʼTreba nam jedna snažna liberalna opcijaʼ

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Za jedne ljubitelje zločinaca tolerancija i ljubav, za druge zatvor. To je Hrvatska po njenoj mjeri.

Anka kaže da je u spotu s Che Guevarom pokazala ʼtolerancijuʼ. Hoće li tako i s ustašofilima?

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA | OGLAŠAVANJE

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: