Pati li liberalizam od nedostatka empatije?

3.9.2018.
ČITATELJI OCIJENILI
5

Predrasude o bezosjećajnim liberalima koji su samo "JA, JA I JA" proizlaze iz neznanja i nerazumijevanja liberalne misli.
PIŠE: MARIO NAKIĆ

Pati li liberalizam od nedostatka empatije?

Predrasude o bezosjećajnim liberalima koji su samo "JA, JA I JA" proizlaze iz neznanja i nerazumijevanja liberalne misli.
PIŠE Mario Nakić

Jedna od glavnih zamjerki koju ljudi imaju prema liberalizmu, a poglavito klasičnom liberalizmu, jest nedostatak empatije. Kažu, liberalizam je ideologija za bogataše, za one koji su sposobniji ili već imaju sređen život. Liberalizam gazi po sirotinji, liberale nije briga za one na dnu društvene ljestvice, liberali bi da siromašni umru od gladi itd.

Ništa od toga, naravno, nije točno. Njihove optužbe protiv liberalizma temelje se isključivo na nerazumijevanju tematike - liberalne teorije i ciljeva. Oni gledaju sredstva kojima liberalizam pokušava ostvariti glavni cilj - a to je ostvarivanje svakog pojedinca prema njegovim/njenim osobnim željama i interesima. Liberalna sredstva za ostvarenje toga cilja su što veće osobne slobode. Liberalna država je ona koja pušta građane da djeluju iz vlastitog interesa i na vlastite načine kako bi ostvarili vlastiti prosperitet. Ako ste pročitali "Bogatstvo naroda" Adama Smitha, onda sigurno razumijete da je baš taj put najbolji za prosperitet cijelog društva - pustiti svakog pojedinca da radi po svome. Naravno, dok svojim djelovanjem ne ugrožava tuđa prava i slobode.

Je li to nedostatak empatije? A što je s onima koji, usprkos slobodama ne uspiju u svojim težnjama? Što liberalizam čini za njih? Pokušat ću iz dva konkretna primjera odgovoriti na ova pitanja.

Primjer prvi. "Primijetio sam da na vašoj stranici pišu ljudi kojima nedostaje empatije", dobili smo primjedbu jednog čitatelja nakon članka o ukidanju rada nedjeljom u Ivankovu. Čitatelj nam je zamjerio zato što on smatra da je zabrana rada nedjeljom znak iskazivanja empatije. On sam priznaje da je njemu dobro, ali teško mu je gledati, kako kaže, "žene koje nedjeljom moraju raditi u trgovini umjesto da su kod kuće s obitelji".

Na takvu primjedbu ja odgovaram protupitanjem: gdje je tu vaša empatija? Može li se empatija iskazivati traženjem da se drugome zabrani slobodna volja da sam/sama izabire koje će dane u tjednu raditi, a koje neće? Radnici to biraju, u ugovoru o radu stoji radno vrijeme i dani odmora. Ukoliko radnik potpiše ugovor, znači da se s njime slaže. Ukoliko mu se s vremenom više ne sviđaju uvjeti iz ugovora može tražiti da se oni promijene ili može prekinuti ugovor bilo kad, iz bilo kojeg razloga! Pravo na rad je temeljno ljudsko pravo. Zabrana rada nedjeljom, ili bilo kojim drugim danom, znači direktno kršenje tog prava drugim ljudima.

Ali čitatelj će reći, ti radnici nisu svojevoljno odlučili da rade nedjeljom, oni to "moraju jer nemaju izbora". Otkud znate? Lidl je najpoželjniji poslodavac u Hrvatskoj, možda blagajnice tamo žele raditi nedjeljom jer su onda bolje plaćene. Zabrana rada nedjeljom bi im uskratila tu mogućnost.

Empatija se ne iskazuje zahtjevima da se drugima ukinu ili ograniče prava i slobode. Empatija se iskazuje tako da se tržište i zakoni što više oslobode pa da radnici imaju veću slobodu izbora i bolje mogućnosti između više različitih poslodavaca, tako i njihov rad dobiva na cijeni, a do toga dolazi upravo politikama liberalizma.

Primjer drugi. Čitatelj na Twitteru nam je napisao da mu se ne sviđa naše zalaganje jer smatra da ograničena vlada nije dobra za siromašne. Država treba još više oporezivati, smatra on, kako bi imala dovoljno za pomoć socijalno ugroženima.

Tu vidimo dvije logičke pogreške u startu; pretpostavku da će veći porezi dovesti do većih državnih prihoda i pretpostavka da će veće izdvajanje za socijalu više pomoći socijalno ugroženima. Prva je već u ekonomskoj teoriji pobijena mnogo puta. Pogledajte što kaže Lafferova krivulja. Kad oporezivanje postane nepodnošljivo, onda se porezi češće izbjegavaju, a i oni koji ih pošteno plaćaju nemaju ni sredstava ni volje da šire posao i zapošljavaju. Visoko oporezivanje bogatstva tjera velike korporacije u druge zemlje, što znači da neće biti ni zapošljavanja, a kako će onda socijalno ugroženo stanovništvo dobiti priliku da postane srednji sloj?

Je li nama cilj stvarati ovisnike o socijalnoj pomoći ili nam je cilj da socijalno ugroženi nađu pošten posao, da se zaposle i prosperiraju vlastitim radom? Od socijalne pomoći, koliko god ona ponekad bila spasonosna, nitko se nije obogatio. Ona ne može biti dugoročno rješenje nikome i problem je veliki kad se kreira politika koja od sposobnih ljudi stvara doživotne socijalne slučajeve.

Liberalizam ne želi ukinuti socijalnu pomoć, mi želimo da socijalna pomoć bude zadnja opcija, a ne prva. Puno je bitnije imati takvu ekonomsku politiku koja će stvoriti dinamično tržište, tako da ljudi budu što kraće na socijali i da brzo i lako mogu dobiti novu priliku za prosperiranje i izlazak iz siromaštva.

Dok je nekim drugim ideologijama (onim bliskim socijalizmu) cilj stvoriti što veću bazu socijalnih slučajeva jer se cijela njihova politika temelji isključivo na državnom pomaganju, liberalizmu je cilj ŠTO MANJE socijalnih slučajeva, mi želimo da siromaštva jednostavno nema. A to je moguće postići ako se siromaštvo ne potiče. Povećavanje socijalne države i programa za siromašne zapravo je izravno poticanje siromaštva. Što više u nešto ulažete, toga ćete više i imati. Umjesto poticanja, protiv siromaštva se treba boriti. Siromašni će se lakše izvući iz siromaštva ako država omogući lakše zapošljavanje, a pri tome su ključne poduzetničke slobode. Što veće poduzetničke slobode, bit će više poslovnih subjekata, a to znači i više radnih mjesta. Osim toga, ljudima treba omogućiti da se što lakše samozaposle. To su politike kojima se bori protiv siromaštva, a ne povećavanjem izravne socijalne pomoći.

Znate onu staru američku poslovicu? Daj čovjeku ribu i spasio si ga za jedan dan. Nauči ga da peca i spasio si ga za cijeli život. To je liberalna empatija.

 

Sviđa ti se članak? Podrži rad kolumnista Liberala!
VIŠE IZ RUBRIKE:
ŠKOLA
O autoru
Mario Nakić je novinar, poduzetnik, web developer i osnivač Liberala. Voli pisanje, logiku, PHP i javu. Klasični liberal bez kompromisa. >>VIŠE
Novo na Liberalu

Ljudska prava

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Problem sa zaštićenim najmoprimcima u Hrvatskoj puno je širi. Država je zakazala u zaštiti privatnog vlasništva.

Tko je kriv što ljudi ne mogu koristiti vlastite nekretnine?

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Stjepan Radić se okreće u grobu, ali on više ionako nije ikona za vodstvo HSS-a. Njihove su ikone sada oni koji su protjerivali i zatvarali HSS-ovce.

Beljak se slaže s HDZ-om: Hrvatsku je uništio neoliberalizam!

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Francuska svejedno uvodi porez za najveće tehnološke gigante na svojoj nacionalnoj razini, a isto će učiniti i Španjolska. Koliko je to dobra ideja?

Irska i skandinavske zemlje nisu dozvolile uvođenje novog poreza na razini EU. Evo zašto je to važno...

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Frankovićeva izjava da će zabraniti prodaju na gradskoj površini ako netko ponudi više od Grada vrlo je jasna poruka privatnom sektoru koji Grad Dubrovnik vidi kao svoju konkurenciju.

Grad Dubrovnik se baca u nekretninski biznis i ugostiteljstvo, a gradonačelnik privatnicima prijeti zabranom

Zanimljivosti

PIŠE: LIBERAL.HR

Povod je bio Trumpov tvit, a Greenpeace sada tvrdi da Patrick Moore nije bio njihov osnivač iako su još donedavno imali njegovo ime na popisu osnivača.

Greenpeace optužio jednoga od svojih osnivača da je ʼkupljenʼ jer je kritizirao Green New Deal

Politika

PIŠE: JERKO MARKOVINA

Ministrica koja godinama postavlja suluda pravila zbog kojih mnogi poduzetnici nisu mogli povući novac iz EU fondova, sada ne prolazi državna pravila. Fali joj jedan papir.

Ministricu stigla njena karma. Trebamo li stvarno imati razumijevanja za tu isteklu vozačku?

Politika

PIŠE: DAVOR NAĐI

Ministar rada i mirovinskog sustava je dao dvije prilično nesuvisle izjave u kojima pobija sam sebe.

Pavić: Vlada ne može dekretom odrediti plaću od 7.500 kn, ali može od 3.000 kn

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

U županiji s tolikom koncentracijom uhljeba, održavanje demokratskih izbora nema smisla.

U Ličko-senjskoj županiji dvije trećine zaposlenih je uhljebljeno u javnom sektoru. Izbori su besmisleni.

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Usprkos optužbama nekih bivših zaposlenica kako tvrtka diskriminira žene, istraživanje je pokazalo da su muškarci bili godinama slabije plaćeni od ljepšeg spola.

Seksizam u Googleu: Istražili optužbe da plaćaju žene slabije pa došli do iznenađujućeg zaključka

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Hrvatska dobrim dijelom živi od turizma, ali u medijima se svake godine ponavljaju isti mitovi o štetnosti koje turizam sa sobom nosi.

Razbijanje standardnih hrvatskih mitova o turizmu

Politika

PIŠE: JERKO MARKOVINA

Koliko smo već puta samo čuli priču o tolerantnim, mladim, slobodnomislećim ljudima željnim promjena? I kako je to završilo?

Novi hrvatski Mesija s hrpom starih, izlizanih frazetina i nula sadržaja

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Amazon je trebao dobiti oko 3 milijarde dolara u poticajima od grada i države, i to ne računajući porezne olakšice.

Njujorški ljevičari su otjerali Amazon i sad ih mediji sprdaju. Iznenadit će vas ovo, ali ljevičari su u pravu...

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: