Peđa, prijatelju, razgovarajmo!

FOTO: Facebook
3.7.2017.
ČITATELJI OCIJENILI
3

Peđa, prijatelju, razgovarajmo!

Nedavno je na ovom portalu izašao članak koji je kritizirao SDP-ovog saborskog zastupnika Peđu Grbina zbog dvostrukih mjerila koje primjenjuje u analiziranju onoga što je dozvoljeni, a što je nedozvoljeni govor. Podsjetimo, Grbin je prvo pozivao državu da "reagira" na postavljanje spomen ploče ustaši Juri Francetiću na privatnom posjedu, a potom je kritizirao državu što kažnjava mladića zbog vrijeđanja policije na Facebooku. Grbin je odgovorio na naš članak statusom na Facebooku u kojem optužuje autora s Liberala da ne zna razliku između slobode govora i govora mržnje.

Sjetivši se svog članka u kojem naglašavam što sloboda govora je i zašto je imamo, osjetio sam potrebu pozvati gospodina Grbina da ponovno razmotri svoje stajalište i u najboljoj vjeri ukazati na nedosljednosti u njegovom viđenju i interpretaciji svijeta.

Kada je Peđa Grbin zajedno sa svojim kolegama stajao u Zagrebu i primao psovke od građana, iako su to mnogi drugi politički analitičari komentirali kao političko samoubojstvo i nedostatak sadržaja, osjećao sam simpatije prema tom činu jer su rijetki danas u Hrvatskoj oni koji bi bili spremni primiti kritiku na svoj račun čak i kada je neosnovana, a kamoli vulgarna. Samom “Briselskom Andriji” su pokazali što Europa je i koje su njezine vrijednosti.

Naravno, ja sam svjestan da gospodin Grbin kao javna osoba i političar lijevog spektra ne može prihvatiti i uvažiti kritiku od jednog liberala jednako kao što ne bi mogao prihvatiti ni od jednog konzervativca. Ipak, nadam se da će moje riječi doprijeti do njegovih ušiju i da će možda dopustiti svojoj sumnji da malo proradi, a zatim i svom biračkom tijelu predložiti drugačije ideje.

Slobodu govora nemamo da bismo raspravljali o vremenu, nju ne koristimo da bismo komentirali nogometaše, ona nije nužna u društvu bez kontroverznih tema. Upravo su takve teme, kontroverzne, otrovne, neki bi rekli i opasne, svrha zbog koje slobodu govora toliko cijenimo i volimo. Ideje je nemoguće ubiti. Njih se ne može ušutkati jer kada se to čini, one postaju jače, agresivnije, dominantnije.

No, ideje se može osporiti. Ali, kako osporiti sugovornika koji mora šutjeti? On tu u očima javnosti postaje mučenik, obespravljena osoba prikupljajući simpatije svih koji ne vole nepravdu. Tako najgore totalitarne ideologije okupljaju sljedbenike, pod krinkom potlačenosti. Najljepši primjer toga nam dolazi iz Ujedinjenog Kraljevstva gdje je oko 2005. godine, kao posljedica naglog rasta u popularnosti, u britansku emisiju “Question time” pozvan tadašnji vođa ekstremno desne stranke, BNP (British National Party), Nick Griffin. Do tog trenutka je na BNP bio stavljen medijski embargo. Zbog njihovih radikalnih stavova bilo je odbijano pozivati i davati platformu takvim idejama. Popularnost je rasla. Kada su konačno osvojili već zamjetan dio glasačkog tijela, mediji su bili primorani pozvati BNP i Nicka Griffina da ravnopravno sudjeluju u javnim debatama. Posljedica toga je bio potop te stranke i njihovog vođe. Sav embargo, medijske blokade i ignoriranje nije ostvarilo ni trunku onoga što je sloboda govora učinila u najkraćem roku.

Mnogi će reći da govor mržnje nije slobodan govor. Pritom se neću pozivati na autoritet Vrhovnog suda SAD-a koji je jasno dao naznačiti da je slučaj upravo suprotan. Autoritet je nepotreban za raspravu o stvarima zdravog razuma. Zato se jasno postavlja pitanje: “Što je mržnja i govor mržnje?”.

Google mržnju definira kao intenzivan osjećaj odbojnosti. Ako je to zaista definicija mržnje, ne mrzi li onda gospodin Grbin sve ili barem većinu prijedloga koje je zajedno sa svojim kolegama klasičnim liberalima predlažemo na ovim stranicama kao novo vođenje države za uspješniji gospodarski rast, bogatiji narod i dugovječnije sretne ljude? Nije li svaka riječ koju neki od mojih kolega ili ja kažemo o upravljanju javnim financijama mržnja najgoreg oblika jer se u samoj svojoj srži suprotstavlja onome za što jedan političar lijevog spektra stoji: prisilnu i arbitrarnu raspodjelu? Pa zar ćemo neslaganje tumačiti kao mržnju? Zar ćemo svađe izjednačavati sa zločinom?

I po jednakoj mjeri, ne čini li gospodin Grbin isti krimen kada zagovara stvari koje su nepojmljive jednoj osobi koja voli slobodu i koja je svjesna njezine važnosti u suvremenom svijetu? Ne rasipa li on mržnju prema liberalima kada nam govori da naš trud nije naš?! Da je to posljedica svih drugih koji su sudjelovali u izgradnji javnih dobara i institucija. Možda je to javna zasluga? Treba li se jedan zastupnik u Hrvatskom saboru ponašati poput navijača koji mrzi članove drugog kluba? Može li se kroz takvo plemensko razdvajanje društva zaista nešto stvoriti ili će se samo uništiti?

Ili se možda ovdje radi o nečemu drugom, o neslaganju? O dijalogu dviju strana o temama koje ih duboko pogađaju, ali ipak odabiru govoriti, vikati, svađati se i vrijeđati umjesto da dižu oružje, puške, topove i vješala zazivajući smrt onima koji misle drugačije? Padamo li ponovno u crno doba intelektualizma u kojem se naše misli pažljivo kontroliraju, a riječi pomno prate ne bi li omogućile oduzimanje slobode? Što se dogodilo s drugačijim vrijednostima i tolerancijom istih? Napoleon je povijesna ličnost kojom se čitava Francuska diči i ponosi, ali on je isto tako i jedan od najvećih krvnika Europe. Julije Cezar je povijesna ličnost kojom se svaki Rimljanin mogao ponositi, ali on je masakrirao galska plemena i narode.

Čudi li se onda zaista ta ista ljevica, koja je do maloprije zahtijevala zabranu spominjana imena i djela jednih, dolasku vremena kada se njihovi heroji počinju brisati iz povijesti? Ljevica, posebno u Europi, gubi svoju platformu jer se otuđuje od građana koje bi trebala zastupati. Ne postoje više “radnici” koji su “obespravljeni”. Umjesto njih danas imamo građane koji su neslobodni, sputani, vezani birokracijom i bahatošću političkih elita. Ideju onoga kako ljevica vidi “prokletog kapitalista” danas zorno predstavljaju upravo te moralne vertikale koje nas predstavljaju u Saboru. A ako građani jesu sputani, govor je povijesno uvijek bio oruđe tih koji su trebali oslobođenje i istovremeno ono čega su se vladajući grozili. Na kraju, ako želiš znati tko tobom vlada, samo pogledaj koga ne smiješ kritizirati.

Gospodine Grbin, ovo nije moj poziv na svađu ili na konflikt kroz medijsko prepucavanje. Ovo je moja molba za vašu introspekciju, razmatranje onoga što zastupate i nada da ćete spoznati licemjerje tog čina te zatim odbaciti ta dvostruka mjerila i prigrliti slobodu, a naročito slobodu govora, u njezinoj punoj širini kao što to ona i zaslužuje.

O autoru
Ivan Bertović je voditelj prevoditeljskog ureda, student prava i predstavnik europske organizacije 'Studenti za slobodu' ESFL. >>VIŠE
Novo na Liberalu

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Dok druge stranke pričaju o liberalizmu i kako bi on trebao funkcionirati, HSLS će u Bjelovaru pokazati kako liberalizam funkcionira.

Hrebak: ʼKad mi netko kaže da je lijevo-liberalan, meni se kosa diže na glaviʼ

Politika

PIŠE: JERKO MARKOVINA

Prve impresije na predstavljanje predsjedničkog kandidata, poznatog pjevača Miroslava Škore.

Škoro nije totalna katastrofa, ali nije ni netko tko će donijeti ozbiljan pomak

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Biljana Borzan je cijelu svoju predizbornu kampanju izgradila na borbi za jednaku Nutellu. Pokazalo se da nije bila baš iskrena...

Istraživanje EK: Nema dokaza o različitom sastavu Nutelle u Njemačkoj i Hrvatskoj

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Građanska stranka je omogućila desnu vlast u Madridu gdje je u koaliciji s konzervativcima i desnim ekstremistima. To se mnogima nije svidjelo.

Španjolski liberali u koaliciji s krajnjom desnicom; ekonomski savjetnik napušta stranku, nižu se kritike...

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Navodni satiričar s News Bara dobio je potrebu da nas izvrijeđa jer mu se nije svidio moj članak o antifašizmu. Pa da pojasnim neke stvari...

Kome i zašto smeta Liberal?

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Hrvatska se tijekom proteklih 10 godina ukupno nije pomakla nimalo ekonomski naprijed. Tko nam je za to kriv?

Izgubljeno desetljeće

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Je li došlo vrijeme da konačno raskrstimo s tekovinama socijalističke revolucije i obilježavanjem datuma bitnih za stvaranje bivše, propale države?

Čiji praznik Hrvatska danas obilježava?

Društvo

PIŠE: JERKO MARKOVINA

Splitski gradonačelnik objavio je smiješni vodič za turiste u kojem ih upozorava da poštuju lijenost i nerad kao splitski tradicionalni identitet, a sada će Gradsko vijeće ograničiti rad kafićima do ponoći.

Splitska vlast objavljuje rat turizmu

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Pokušao je kritizirati najavljeno rasterećenje rada, a zapravo je dao najbolje argumente za potpuno ukidanje poreza na dohodak.

Kad bi građani primali veću neto plaću, postali bi apatični - tvrdi ovaj kolumnist Večernjeg lista

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Pročitajte svjedočenja dvaju crnih autora koji su na suprotstavljenim stranama po pitanju reparacija.

Dvije strane: Treba li Amerika isplatiti odštetu crnim Amerikancima zbog ropstva i segregacije?

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Ljevičarski youtuber Kyle Kulinski objašnjava zašto je potez Youtubea loš i zašto ga ni ljevičari ne bi trebali slaviti.

Youtube započeo borbu protiv nacizma pa uklonio i antinacistički edukativni sadržaj

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Dugogodišnji američki senator je s preko 75 godina postao milijunaš, ali tek nakon što je napisao bestseller. Hrvatski ministri ne moraju napisati bestseller da bi postali milijunaši.

Dva političara i multimilijunaša. Pronađi razliku!

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA | OGLAŠAVANJE

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: