Primirje između Izraela i islamističke organizacije Hamas u Gazi donijelo je povratak taoca kućama, odnosno onih koji su preostali živi. Hamas je danas pustio 20 preostalih živih taoca, svi redom muškarci. Nijedna žena nije preživjela njihovo zatočeništvo.

Što se dogodilo, na primjer, s Inbar Himan, 27-godišnjom djevojkom iz Haife, koju su oteli s glazbenog Nova festivala? Teroristi su preko Telegrama krajem 2023. njenoj obitelji poslali fotografiju na kojoj je pretučena i u krvi.

Pitanje zašto je Hamas pobio žene u zatočeništvu trebalo bi postaviti svakoj propalestinskoj feministici. Jako bih volio čuti njihovo objašnjenje jer one nisu osudile zločinački napad na stanovnike Izraela 7. listopada kad je pobijeno preko 1.200 ljudi (većinom civili - uključujući djece, žene i starije osobe). Nisu osudile ni dokazana silovanja tijekom i nakon napada. Ovdašnje feministice potpuno ignoriraju da se to dogodilo!

Ali kako onda objašnjavaju to da nijedna mlada taokinja nije preživjela zatočeništvo Hamasa. Je li to možda zato što nisu htjeli da pričaju o tome što im se događalo u zatočeništvu?

Za 20 preostalih živih taoca Izrael je na slobodu pustio oko 2.000 zatvorenika - među kojima su mnogi kriminalci osuđeni za najteža djela, uključujući Nabila Abu Hadira osuđenog za hladnokrvno ubojstvo svoje 17-godišnje sestre.

Hadir je svoju sestru izbo nožem 23 puta ispred njeno troje male djece "da bi obranio obiteljsku čast". To se dogodilo 1994. godine. Dugo je bio u bijegu od izraelskih vlasti, uhićen je 2009., a dvije godine kasnije osuđen na doživotni zatvor. Sada je na slobodi zahvaljujući Hamasu i svim njegovim aktivistima diljem Hrvatske i Europe.

Drugi je slučaj ubojice 13-godišnjeg dječaka, kojeg je prethodno silovao. I taj je na slobodi - i on može svoju slobodu zahvaliti borcima Hamasa i jugoslavenskim feministicama.

Takvih je sigurno još mnogo. Izrael je liberalna demokracija s vrlo neovisnim pravosuđem, ali i tamo je moguća pristranost prema palestinskim optuženicima, tako da sigurno ima i onih aktivista koji su nepravedno osuđeni. Ali uz njih, očito će i mnogo kriminalaca - uključujući ubojice i silovatelje - sada biti na slobodi.

Pitanje za feministice - je li vrijedilo? Je li vaša borba za "free Palestine" vrijedila toga? Osjećate li se sada bolje i sigurnije, znajući da su silovatelji i ubojice slobodni? I kakav je to "genocid" ako je završen nakon puštanja taoca na slobodu?

Možda ste cijelo vrijeme bile ljute na krivu stranu. Umjesto pljuvanja Izraela, možda ste trebali prozvati Hamas, one koje štedite i za koje očito navijate - možda ste samo trebali od njih zatražiti da puste tih 20 preostalih živih talaca. Možda biste to i znale da za razmišljanje koristite mozak umjesto nekog drugog organa. Džihad je feministicama jako seksi, ali vjerujte, nema ničega dobrog u nasilju koje proizvodi.