Vezani članci:
Najveća kupovina glasova u povijesti RH
Glavni urednik Glasa Istre se okomio na čistačice i frizerke. Razlog je urnebesan
Plaće u javnom sektoru trebale bi pratiti rast BDP-a
Neke stvari se ne mogu kupiti novcem
HSLS-ov prijedlog: Otpustiti 10 posto nastavnika, ostalima povećati osnovicu i koeficijent
Ribić manipulira podacima: Što stoji iza rasta plaća javnog sektora u Bugarskoj?
Sindikat i vlada paze da Hrvatska slučajno ne bi prosperirala
Koji političari još brane interese poreznih obveznika?
Naš javni sektor vrednuje rad pogrešno jer i dalje vjeruju u marksističku teoriju vrijednosti
Sindikat upravlja ovom državom - i vodi je direktno u ponor
Novo pravilo: Tko misli da je potplaćen, neka da otkaz i nađe nekoga tko će ga plaćati više!
Jesu li učitelji u Hrvatskoj potplaćeni i nedovoljno cijenjeni? Postoji način da to provjerimo...
Hoće li ugostitelji sada spustiti cijene ili će razliku od PDV-a uzeti sebi?
Međimurska županija ima najveći indeks poduzetništva u RH, a najnižu prosječnu plaću. Kako je to moguće?
Stagnacija primanja srednjeg sloja u Americi (2): Uloga države
Porezno rasterećenje možda ne bi automatski povećalo plaće, ali je prvi preduvjet za povećanje produktivnosti
ʼAli, ali, ali...Što će biti s uhljebima?ʼ
Štrajk ili uhljebaradija?
Jesu li poduzetnici prevarili hrvatskog radnika?
Zašto je sindikat protiv povećanja radničkih plaća?
Zašto će rezanjem poreza plaće rasti političarima, a ne radnicima na minimalcu?
SDP-ov prijedlog za rast plaća - čisti populizam
Uljanik - ne samo financijska, nego i moralna rupa
Ako Vlada pomogne Uljaniku, morat će i svima ostalima
Hajka na poslodavce nema nikakvog smisla. Vlada treba raditi na imigraciji!
Plenković se kiti tuđim perjem i busa u prsa dok Hrvatska zaostaje
Prosječna plaća u Europi: Najveći rast bilježi Rumunjska, a pad Velika Britanija
Što bi se dogodilo da Vlada povisi minimalac na 5.000 kuna?
Novosel obmanjuje javnost: Hrvatski poslodavci nisu krivi za niske plaće
Kako nam sindikati podvaljuju laži uz pomoć loših novinara
Novo na Liberalu:
Je li ovo najbolji ministar gospodarstva u povijesti RH?
Bastiat: Čovjek koji je postavljao neugodna pitanja
Postmodernistička ljevica i Palestina - ljubav na prvi hladnoratovski pogled
Bastiat: Javna potrošnja
Cjepiva spasila 150 milijuna dječjih života diljem svijeta u zadnjih 50 godina
Inflacija pada, a cijene rastu. Novinari se pitaju kako je to moguće
Tomašević se pjeni jer je Zagrepčanima ponuđena jeftinija distribucija plina
Bastiat: Novac, banka i kredit
Index bi mogao biti kažnjen zbog 'diskriminacije katolika'. To nema nikakvog smisla
Plenkovićeve muljaže o inflaciji i BDP-u
Jako bitna odluka Ustavnog suda o predmetu Krišto v. Pride, evo zašto
Privatne kompanije plaćaju kazne za curenje podataka, a pravu ugrozu predstavlja država
Konvencija LP-a: Odbacili Trumpa i Kennedyja, izabrali 'naoružanog geja'
F. A. Hayek: Upotreba znanja u društvu
Mises je tijekom WW2 dvaput pogazio vlastite principe, evo o čemu se radi
Anka, empatija i antisemitizam
Bastiat: Prokleti strojevi
Zašto su neke cijene u trgovini u Hrvatskoj veće nego u zapadnim zemljama EU-a?
Benčić se bori da HDZ zadrži apsolutnu kontrolu nad HEP-om. Zašto?
Bastiat: Kome koriste ograničenja u prekograničnoj trgovini?
Nedavna studija dokazala korelaciju između ekonomske slobode i rodne ravnopravnosti
Ovaj lik nema pojma o čemu govori
Baby Lasagna je sušta suprotnost svega što Severina predstavlja
Bastiat: Koja je svrha posrednika?
UN prošlog tjedna potiho smanjio broj žrtava u Gazi
Feminizam pokušava opravdati brutalno čedomorstvo jer žena 'nije imala financijsku pomoć'
RTL iskoristio uspjeh Lasagne za širenje mržnje prema Židovima
Bastiat: Mogu li javni radovi služiti kao mjera za zapošljavanje?
Varteks treba pustiti da propadne, a država neka pomogne radnicama
Hrvatski mediji grubo krše Istanbulsku konvenciju i šire govor mržnje

Mit o stagnaciji plaća srednjeg sloja: Što se danas može kupiti za sat rada, a što se moglo prije?


Piše: Branimir Perković
3.1.2019.
Prosječna ocjena čitatelja: 4

Mit o stagnaciji plaća srednjeg sloja: Što se danas može kupiti za sat rada, a što se moglo prije?

Mit o stagnaciji plaća srednjeg sloja: Što se danas može kupiti za sat rada, a što se moglo prije?


Piše: Branimir Perković
3.1.2019.
Prosječna ocjena čitatelja: 4

Lijevi ekonomisti često ističu kako su plaće u zapadnim zemljama tijekom desetljeća stagnirale. Pritom se koriste podacima o realnoj plaći. Međutim, to ne prikazuje cijelu priču...

Sigurno ste negdje čuli da primanja radnika desetljećima stagniraju, da današnji radnik ima sličnu plaću (kada se uzme u obzir inflacija), a da su troškovi života veći; da zadnjih nekoliko desetljeća manjina postaje sve bogatija, a većina sve siromašnija.

U godinama nakon gospodarske krize 2008. to je bila glavna poruka, jednostavno iznesena krilaticom "We are the 99%", što je sugeriralo da je 99% ljudi unazad nekoliko desetljeća postajalo sve siromašnije dok je 1% postalo enormno bogato.

Pitanje nejednakosti je kompleksno: raste li, pada li, kolika je, da li je štetna, radi li se o prirodnom stanju ili ju treba sasvim eliminirati, koliko nejednakosti je dobro i u kojem trenutku postaje problem. Širina tog pitanja zahtijeva slojevitu analizu jer je potrebno "oguliti" svaki sloj mita da bi se došlo do odgovora na srž same diskusije, a to je propitkivanje samog kapitalizma kao sistema.

Suštinsko pitanje glasi: Ima li od kapitalizma koristi samo 1% ljudi dok ostalih 99% živi sve gore ili je kapitalizam sistem koji je dobar za sve? Da bismo odgovorili na to vječno pitanje, prvo trebamo odgovoriti na pitanje o navodnom stagniranju plaća.

Jedan od prvih slojeva tog pitanja su primanja radnika. Lijevi intelektualci i ekonomisti odavno tvrde da realne plaće (plaća korigirana za inflaciju) u SAD-u i EU desetljećima stagniraju te da današnje generacije ne žive bolje od prošlih generacija, a nove generacije će čak živjeti gore. Osim 1% koji će postajati sve bogatiji.

Podaci o realnoj plaći u nominalnim iznosima (plaća korigirana za inflaciju) stvarno pokazuju da realne plaće stagniraju. Ali problem je već u ovom sloju kompleksan. Teorija o stagnaciji plaća uzima u obzir samo numeričke vrijednosti plaća, a zanemaruje razne druge aspekte realne vrijednosti plaća. Da bi se dubinski istražio problem stagnacije plaća, treba dublje analizirati samu vrijednost plaće, ne samo numeričku vrijednost korigiranu za inflaciju.

Da bismo odgovorili na pitanje da li plaće stvarno stagniraju, trebamo postaviti još nekoliko pitanja koja će se analizirati u seriji tekstova o problemu stagnacije realnih plaća.

Prvo pitanje je vrlo bazično. Koliko stvarno vrijedi plaća, s aspekta toga koliko dobara i usluga možemo za nju kupiti? Ljudi zarađuju da bi trošili. Novac sam po sebi nema nikakvu intrinzičnu vrijednost, on je samo sredstvo razmjene. Njegova stvarna vrijednost je količina dobara i usluga koje možemo zamijeniti za njega. Smisao zarade je potrošnja u bližoj i daljoj budućnosti. Ljudi se odlučuju na vremenski odmak od zarade do potrošnje pa dio plaće troše na trenutne potrebe, a dio štede, ali sami smisao rada i plaće je da se novac potroši u zamjenu za željena dobra i usluge. Stoga je stvarna vrijednost rada određena količinom (i kvalitetom) dobara i usluga koje se mogu dobiti za njega, tj. za vrijednost plaće.

Podaci o prosječnim plaćama i prosječnim cijenama hrane pokazuju da je nominalni rast plaće po satu u zadnjih nekoliko desetljeća bio puno veći od rasta cijena hrane. Iz toga proizlazi da se za sat rada danas može kupiti puno više namirnica kao što su meso, jaja, mlijeko i brašno nego što se moglo 1980-ih, 1970-ih, 1960-ih itd. Nikada u povijesti plaća po satu nije vrijedila više s obzirom na to koliko hrane se može za nju kupiti.

Za mjerenje bogatstva je jako važna godišnja potrošnja mesa jer je puno skuplje od biljnih proizvoda. Meso je u prošlosti bilo luksuz koji je obični čovjek mogao priuštiti samo za posebne prigode. Stoga, kako se pojedina zemlja razvija, njeni ljudi jedu sve više mesa. Tako je u Kini 1961. godišnja ponuda mesom iznosila svega 3,79 kg po osobi, a 2013. 61,82 kg po osobi. Isto pravilo vrijedi i za razvijenije zemlje iako sa slabijim intenzitetom. Ako je prosječni standard u SAD-u rastao, onda bi ponuda mesa trebala biti veća. Tako je i bilo, ponuda mesa u SAD-u 1961. je iznosila 88,65 kg po osobi, a 2013. godine 115,13 kg po osobi. Isto povećanje vrijedi za zemlje Europe.

Slika 1. Rast plaće po satu i cijene različitih namirnica u SAD-u


Slika 2. Koliko se hrane može kupiti za plaću jednog sata rada u proizvodnom sektoru?

Izvor: Our World in Data

Hrana je temeljni trošak, prva ljudska potreba koja treba biti zadovoljena prije svih drugih. Što je manji dio ukupnog dohotka potreban za trošak hrane, to je pojedinac slobodan veći dio dohotka trošiti na druge stvari, kao što su dugoročna potrošna dobra (TV, telefon, automobil…), obrazovanje, usluge, kulturu i zabavu. Podaci otkrivaju da što je država bogatija, to njeno stanovništvo manji dio dohotka troši na hranu te mu veći dio ostaje za druge stvari. U nerazvijenim državama više od 50% primanja obitelji odlaze na hranu, a što je država bogatija taj udio je manji.

Unutar iste države vrijedi isto pravilo, bogatiji troše manji dio svoga dohotka na hranu. Očito je kako smanjenje udjela dohotka koji se troši na hranu predstavlja povećanje bogatstva i više mogućnosti za potrošnju na druge stvari.

Povijesni podaci pokazuju da prosječna obitelj u SAD-u zadnjih desetljeća troši sve manji dio dohotka na prehranu, što znači da se sve veći dio dohotka oslobađa za potrošnju na druge stvari.

Slika 3. Udio dohotka kućanstva koji odlazi na hranu, SAD


Hrana je možda temeljna pretpostavka za život, ali cilj svake osobe nije samo puko preživljavanje, nego i kvalitetniji život, komfor i više slobodnog vremena. Kućanski aparati su nužan preduvjet za bolji život jer skraćuju vrijeme potrebno za obavljanje svakodnevnih kućanskih poslova i time oslobađaju vrijeme za bavljenje drugim aktivnostima, poglavito razonodu. Možda radnicima ostaje više novca za potrošnju na druge stvari osim hrane, ali bavljenje drugim stvarima zahtijeva vremena.

Ako nema dovoljno vremena za razonodu, onda više novaca koji se na nju mogu potrošiti ne znači puno, stoga su kućansku aparati sastavni dio podizanja kvalitete života. Ali i kućanske aparate treba kupiti plaćom od rada pa ako stvarno realna vrijednost i kupovna moć prosječne plaće raste, onda bi se i uloženo vrijeme rada potrebno za kupnju kućanskih uređaja trebalo smanjivati.

Kako bi provjerili je li relativna cijena kućanskih aparata manja danas nego prije nekoliko desetljeća, ekonomisti su uspoređivali nekadašnje cijene kućanskih uređaja i prosječnu plaću s današnjim cijenama i plaćama. Podaci i ovdje jasno govore da je danas za kupnju svakog kućanskog aparata potrebno puno manje sati rada nego prijašnjih desetljeća.

Slika 4. Cijene i potrebni sati rada za kupnju kućanskih aparata: 1959., 1973., 2013.

Izvor: AEI

Od 1970. do 2016. rasla je i ukupna potrošnja kućanstava po stanovniku, i to s 14.391 dolara 1970. na 36.373 dolara 2016. godine, što je prikazano na sljedećem grafikonu. Iznosi su izrađeni u vrijednosti dolara iz 2010. da bi se izbjegao problem inflacije.

Slika 4. Finalna potrošnja kućanstava po stanovniku, u dolarima 2010. (1970-2016)

Izvor: Human Progress

Još jedan indikator je i broj putovanja izvan SAD-a. Inozemna putovanja su inače skupa, posebno kada se radi o velikoj državi kao što je SAD. Radi se o čistom luksuzu, rijetko o potrebi, posebno u današnje vrijeme kada za informacije i kontakte nije potrebno ni izaći iz vlastitog doma, a kamoli države. Znači, radi se o čistom luksuzu za kojeg su potrebna znatna financijska sredstva.

Stanovništvo velikih država kao što je SAD nema toliko jaku naviku inozemnog putovanja nego radije putuju unutar vlastite goleme države. Ali usprkos tome, broj građana SAD-a s putovnicom drastično raste zadnjih desetljeća, kao i broj međunarodnih putnika, pa je tako 2016. godine više od 80 milijuna Amerikanaca putovalo u inozemstvo što je 7% više nego 2015. godine i najviše u povijesti.

Pitanje stagnacije realnih plaća je jako komplicirano, a stvari nisu toliko jednostavne kao što određeni krugovi žele da budu. Pitanje ne obuhvaća samo numerički prikaz brojeva korigiranih za inflaciju, već se radi o kompliciranijem pitanju koje uključuje količinu dobara i usluga koje se mogu kupiti za plaću po satu rada. Ali to je samo jedan segment odgovora na pitanje. U idućim tekstovima ovog serijala će se istražiti drugi segmenti.

 

Ocijeni članak

Sadržaj Liberala mogu ocjenjivati samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.

Sviđa ti se članak? Podrži Liberal!

Podrži neovisno novinarstvo: učlani se ili doniraj Udruzi "Liberal.hr" koliko želiš/možeš za razvoj ove platforme.
IBAN: HR5923900011101229527
Model: 00, poziv na br. prim.: 2222
(za donatore iz inozemstva SWIFT/BIC: HPBZHR2X)
Ako koristite mobilnu aplikaciju za bankarstvo jednostavno uslikajte ovaj barkod i unesite željeni iznos.

O autoru

BRANIMIR PERKOVIĆ
Branimir Perković je diplomirao ekonomsku politiku i financijska tržišta na Sveučilištu u Splitu. Komentator i analitičar na projektu Liberal.hr
Više od istog autora
VIŠE O TEMI:
VIŠE IZ RUBRIKE:

Komentiraj članak

Komentirati na portalu mogu samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.
Mala škola liberalizma
Udruga Liberal.hr
O Udruzi Liberal.hr
Udruga Liberal.hr osnovana je s ciljem promicanja osobnih i ekonomskih sloboda u Republici Hrvatskoj. Djeluje prvenstveno preko ovog portala. Liberal je od svoga početka 2016. do danas dao značajan doprinos u raspravama oko javnih politika uvijek štiteći prava i slobode građana. Naša misija je educirati javnost i podizanje svijeti o građanskim pravima i posljedicama koje određene politike mogu imati na njihove živote. Više o radu i ciljevima udruge možete pročitati ovdje.

Ako želite i možete doprinijeti radu Udruge - bilo svojim aktivnostima i zalaganjem ili bar uplaćivanjem godišnje članarine, kliknite ovdje i ispunite pristupnicu za učlanjenje.
Doniraj
Ovaj portal financira se dobrovoljnim članarinama i donacijama naših čitatelja. Pomozite nam da budemo još bolji, postanite jedan od naših donatora!

Donirati nam možete preko Paypala - klikom ovdje ili preko e-bankarstva, ako skenirate ovaj barkod:



Za broj žiroračuna i ostale informacije kliknite ovdje.