Zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević je objavio da će dopustiti najavljeni koncert Marka Perkovića Thompsona u Areni 27. prosinca, ali neće dopustiti i sljedeći dan, koji je Thompson također zatražio. Kao razlog navodi pjevanje pjesme "Bojna Čavoglave" koja započinje pozdravom ZDS, koji zagrebačka gradska vlast (Možemo) smatra neustavnim.

To je izazvalo pobunu gradskog HDZ-a i mnogih komentatora na desnici koji su Tomaševiću brzo pridali etiketu "zabranitelj".

Ova tema je dosta stara u hrvatskom javnom prostoru i gotovo svake godine povlače se neki koncerti i drugi kulturni događaji koje lokalne samouprave, uglavnom iz ideoloških razloga, "zabranjuju" na svome području. O čemu se zapravo radi?

Ako se događaj treba održati na prostoru u vlasništvu jedinice lokalne samouprave ili u gradskoj dvorani, onda je Grad vlasnik i on ima pravo upravljanja. Prije korištenja gradskog prostora, bez obzira bilo to besplatno ili ga Grad naplaćuje, potencijalni korisnik mora zatražiti dozvolu Grada ili Općine.

Nije obaveza jedinice lokalne samouprave odobriti svakom korisniku i čak ima puno slobode u donošenju tih odluka. Dokaz je pravomoćna presuda o "zabranjenom" koncertu spomenutog Thompsona u pulskoj Areni, kad je sud presudio da "ne može sud narediti vlasniku da nekoga primi u svoj prostor". Dakle, vlasnik - u ovom slučaju Grad - ima punu slobodu odlučivanja o tome tko će nastupati u njegovoj dvorani, a tko neće.

Tako da, pravno gledano, Tomašević ne čini ništa nezakonito niti je ovdje realno riječ o zabrani u pravom smislu riječi. On upravlja gradskom imovinom, a kako to radi - o tome će odlučiti građani na izborima. Stoga su i desničarske kritike opravdane - oni trebaju ukazivati na licemjerje i dvoličnost gradske vlasti u Zagrebu koja dopušta komunističke događaje gdje se slavi jedan bivši režim, a s druge strane ne dopušta događaje zbog navodnog slavlja drugog bivšeg režima. To jednostavno nije dosljedno i ako građani tako misle, kaznit će ga na izborima.

Međutim, iskoristio bih ovu priliku da podsjetim sve umiješane strane u ovom slučaju na njihovo licemjerje. Prvo, oni koji sada slave ovu zabranu, nisu bili tako sretni kad je Grad Zagreb odustao od Bajage nakon održanih izbora i promjene vlasti. Novinari Telegrama su cvilili i nije im bilo drago. Zašto, ako je to pravo gradske vlasti, da poput Grada Zagreba, odlučuje koga će dovesti na svoj prostor, a koga neće?

Isti ti novinari su se također bojali da bi i Grad Šibenik mogao na isti način zabraniti njihov komunistički festival Fališ. Šibenski gradonačelnik im je izašao u susret jer i on je fan komunizma pa nisu imali razloga šiziti, ali da slučajno on nije takav, bilo bi drvlje i kamenje po njemu.

Sada im ovo ne smeta, štoviše, drago im je.

Ovi s druge strane nisu se ovako bunili kad je Bajaga bio zabranjen ili neki drugi pjevači iz Srbije. To im je bilo sasvim OK, čak i poželjno.

Izgleda kao da obje strane uživaju u zabranama. Obje strane imaju neke svoje "zabranitelje" i izrabljuju zakone u svrhu nanošenja štete svojim ideološkim neistomišljenicima.

Liberalizam ima jednostavno rješenje, a to bi bio konsenzus o slobodi. Kad bi se obje strane dogovorile da neće braniti kulturne događaje tamo gdje su na vlasti, bez obzira što im se ne sviđaju, Thompson bi mogao bezbrižno nastupati u Zagrebu i Puli, a Bajaga i Fališ u Imotskom. Naravno, ako imaju publiku u tim mjestima. Svi bi profitirali.

To se, međutim, neće dogoditi zbog kolektivističkog, plemenskog duha kakav prevladava u Hrvatskoj. Kolektivizam tjera novinare da se ponašaju navijački i da ne budu profesionalni, tjera i političare da gledaju kako će zadovoljiti niske strasti isključivo svojih birača, a to rade nauštrb drugog dijela svojih građana - onih koji nisu glasali za njih.

I jedna i druga strana se trudi nekako "kazniti" svoje političke protivnike, a to rade preko leđa glazbenika i drugih umjetnika. To se, nažalost, neće promijeniti.