Vlada Andreja Plenkovića od početka mandata donosi samo socijalne mjere kojima je jedini cilj kupiti naklonost određenih društvenih skupina. Tako je povećao naknade za rodilje, mirovine ratnih veterana, plaće u državnoj i javnoj službi i evo sad će i minimalac, i to po drugi put (u obliku državne subvencije nekonkurentnim sektorima). Ovakvo povećavanje državne potrošnje bez ikakve realne vizije gospodarskog rasta trebalo bi, ako ništa drugo, rezultirati bar zadovoljstvom povlaštenih skupina.

Povlaštenih je sve više, ali nezadovoljstvo raste. Prema istraživanju Dnevnika Nove TV više od pola građana razočarano je radom Plenkovićeve vlade. Opada čak i nada da će Plenković biti bolji od Milanovića, što nije ni čudo budući da je Plenković samo nastavio Milanovićevu politiku dijeljenja sredstava iz državnog proračuna šakom i kapom.

Mršav gospodarski rast od 3,3 posto dovoljan je tek za zadržavanje statusa quo. Hrvatska nastavlja stagnirati i to građani jako dobro osjećaju. Umjesto da povuče konkretne poteze, Plenković čuva status quo i čeka turizam, EU fondove i doznake iseljenika svojim obiteljima u Hrvatskoj da povećaju rast BDP-a.

Plenković je trebao na primjeru Kukuriku vlade naučiti da se takva politika ne isplati. Građani ga neće nagraditi usprkos njegovim "poklonima" jer oni nisu dovoljni dok je gospodarstvo slabo. Loša situacija u realnom sektoru utječe i na državne zaposlenike, utječe na cijelo društvo. Hrvatska je po svim relevantnim istraživanjima ispala još tijekom krize iz gornje polovine prosperitetnijih zemalja svijeta i sada smo u trećoj od četiri skupine, što znači da smo realno među zemljama u razvoju. Dodatni je problem što se zemlje u razvoju mahom razvijaju brže od nas, što znači da je samo pitanje vremena, ukoliko nešto konkretno ne učinimo, kad će nas i one prestići.

Premijer bi trebao shvatiti kako je krajnje vrijeme za provedbu oštrih reformi - od javne uprave preko pravosuđa do gospodarstva; treba učiniti ono što su izbjegavali premijeri od Sanadera do danas. Ukoliko propusti ovu priliku, mogla bi ga snaći sudbina Milanovića. Narod je poput žabe koja se polako kuha, ali veliki rast popularnosti Živog zida trebao bi biti znak za uzbunu. Vrag je odnio šalu.