Andrej Plenković, predsjednik Vlade RH, voli manipulirati podacima i vješto mulja skoro svaki put kad priča o ekonomskih "uspjesima" svoje vlade. Tako je sada izjavio da "inflacija nije pojela rast plaća". Kaže, "ljudi više troše jer imaju veće plaće" i navodi kako su "plaće u Hrvatskoj porasle 77 posto".

Krenimo od početka i prvo definirajmo inflaciju. Kad se govori o inflaciji, u medijima i među političarima obično se priča o njenim posljedicama, a to je rast cijena proizvoda i usluga koje često koristimo. To je samo posljedica inflacije, ali inflacija je uvijek porast količine novca u odnosu na količinu robe i usluga na tržištu. Kako dolazi do tog porasta novca? Sigurno ne dolazi samim time što ljudi "više imaju novca pa više troše". Nemaju građani stroj za tiskanje novca ili, ono što se danas puno češće radi, a to je državna banka koja emitira novi novac. Znamo da građani nemaju tu mogućnost, a nemaju je ni trgovci. Europska centralna banka je ta koja ima tu mogućnost, a ona radi prema nalozima političara na vlasti u državama članicama EU. Plenkovićeva vlada je stoga jedan od glavnih sukrivaca za inflaciju.

Nepravednost državnog intervencionizma

Kada kaže da građani više troše jer više imaju, to može biti samo donekle točno. Imalo bi smisla da je novi novac, koji je vlada uz različite izgovore unosila u zemlju, pravedno raspodijeljen svima jednako. Ali to se nikad ne događa.

Ne postoji pravedna preraspodjela novca. Kada država dijeli novac, uvijek će se naći netko tko je profitirao i netko zakinut. Tako i u slučaju Vladinih pandemijskih mjera kada su se isplaćivale naknade za zatvaranje biznisa i druge subvencije. Oni koji su bliže izvoru uvijek više profitiraju, a oni koji su najdalje izvoru kupe mrvice. Tako dobijemo jasnu sliku - neki su građani prošli bolje, a neki puno gore zbog inflacije.

Koliko je točno da su nam plaće porasle 77 posto?

Nedavno sam pisao analizu na sličnu temu, da bih ukazao na manipulacije predsjednika Zorana Milanovića koji je u predizbornoj kampanji tvrdio da su mirovine "realno pale zbog inflacije" i pogotovo "u odnosu na plaću". Zaključak je bio da je prosječna mirovina u zadnjih 10 godina u Hrvatskoj porasla 90 posto, a nakon prilagodbe za inflaciju to je realni rast od 62 posto.

Na isti način moram ispraviti Plenkovića. Prosječna neto plaća isplaćena u Hrvatskoj 2014. godine iznosila je 5.533 kune, što je, prema tadašnjem srednjem tečaju HNB-a, vrijedilo 724 eura. Prosječna neto plaća u ožujku 2024. iznosila je 1.326 eura. To je nominalni rast od 83 posto. Međutim, kada taj rast prilagodimo za inflaciju, koja za zadnjih 10 godina iznosi 28 posto, znači da je prosječna neto plaća u istom periodu realno porasla 55 posto. To je stvarni rast.

Koliko smo izgubili?

Reklo bi se - sjajno! U deset godina životni standard građana u prosjeku je porastao 55 posto. Nije baš, kao što Plenković kaže, 77 posto, ali ni ovih 55 posto nije za baciti, zar ne?

Međutim, to nije cijela priča. Morat ću parafrazirati Frederica Bastiata, ja sam njegov fan. Plenković se hvali onime što se vidi, a iza toga krije se ono što se ne vidi. Ono što se ne vidi je gubitak stvoren inflacijom. Zamislimo da nije bilo lockdowna, dvogodišnjeg zatvaranja gotovo polovine gospodarske aktivnosti u zemlji, pa samim time ni masivnih državnih subvencija koje su prouzrokovale nagli rast cijena.

Zamislimo da je tijekom proteklih 10 godina inflacija na godišnjoj razini bila na razumnih 2 posto, što bi značilo ukupno oko 22 posto. S ovim istim rastom prosječne plaće, realan životni standard bi bio bolji 61 posto. Ali ni to nije sve. Budući da ne bi bilo ozbiljnih zastoja u produktivnosti, plaće bi rasle i više od nominalnih 83 posto, tako da bi realni rast mogao biti preko 70 posto. Tako bi bilo da nije bilo loših politika Plenkovića i drugih europskih čelnika.

Rast BDP-a

Vlada se također hvali rastom BDP-a koji je u prvom kvartalu 2024. godine na godišnjoj razini iznosio 3,9 posto i najviši je među članicama Europske unije. Treba pritom istaknuti kako je riječ o stagnaciji jer je rast niži od onoga s kraja 2023. kada je iznosio 4,1 posto. Cijela Europska unija je u "tihoj" gospodarskoj krizi i nema velikih izgleda da će se to ubrzo promijeniti.

Hrvatska u takvom okruženju izgleda relativno OK (zasad), ali mi smo zemlja u razvoju i treba nam puno veća stopa rasta ako se želimo u doglednoj budućnosti ekonomski približiti bogatim zapadnim zemljama i samim time spriječiti daljnje iseljavanje. Nama treba godišnji rast BDP-a na razini barem 7 ili 8 posto, a to bismo možda postigli da nije bilo ozbiljnog kočenja gospodarstva 2020-2022.

I na rast BDP-a treba gledati na isti način kao i na inflaciju. Kolika bi stopa rasta bila da nije bilo masivnog državnog intervencionizma?

To je pravi gubitak. Možemo reći da većina Hrvata sada živi bolje nego prije 10 godina, ali isto tako možemo biti sigurni i da živimo gore nego što bismo mogli živjeti da nije bilo loših političkih odluka Andreja Plenkovića i njegovih europskih kolega.