Mirando Mrsić, saborski zastupnik koji je nedavno napustio SDP i osnovao stranku Demokrati, uputio je u saborsku proceduru novi zakon o regulaciji pobačaja. Zakon sadrži neke dijelove koji krše pravo na slobodu upravljanja privatnom imovinom i poduzetničke slobode, a s druge strane odbacuje osobnu odgovornost građana kao temelj svake osobne slobode.

Mrsić predlaže da se rok za legalni prekid pobačaja produži s 10 na 12 tjedana. To je u redu, s time nemam problem. Ali onda dolaze sporni dijelovi.

Njegov prijedlog zakona predviđa obavezu za svaku opću bolnicu, kliničku bolnicu i bolnički centar da osigura uvjete za izvođenje namjernog prekida trudnoće. U slučaju priziva savjesti bolnica je obavezna zaposliti specijaliste za ženske bolesti i porode koji nisu iskazali priziv savjesti. To je ispravan zahtjev za bolnice u javnom vlasništvu, ali Mrsić nije izuzeo privatne klinike. Država jednostavno nema pravo ovakve uvjete nametati bolničkim centrima u privatnom vlasništvu. Vlasnik ili vlasnici privatne bolnice imaju pravo odlučiti hoće li njihova ustanova obavljati pobačaje ili ne, a po Mrsićevom prijedlogu izgleda da privatnici gube to pravo.

I onda još jedan sporni dio. Prema dosadašnjem zakonu, koji je po meni sasvim u redu i ne bi ga ni trebalo mijenjati, troškove namjernog prekida trudnoće snosi žena koja odluči pobaciti, a po Mrsićevom prijedlogu ti bi troškovi pali na teret poreznih obveznika odnosno HZZO-a. Mrsić nije stao samo na tome, njegov zakon predviđa da HZZO financira i troškove kontracepcije.

Ovo je vrlo pogrešno i to ne samo zbog brige za javne financije, nego iz moralnih razloga. Prvo, moramo prihvatiti činjenicu da dobar dio građana ne prihvaća pobačaj kao nešto moralno u redu. Pobačaj je vrlo diskutabilan čin iz medicinskog, etičkog, moralnog, pa i pravnog aspekta i zato se o njemu konstantno vode ozbiljne debate diljem svijeta. Ja sam apsolutno za to da on ne bude zakonom zabranjen, ali nije moralno nametati društvu financiranje diskutabilne odluke pojedinca. Građani imaju slobodu raditi sa svojim tijelom što žele, pa tako i žene imaju slobodu prekinuti trudnoću po želji, ali ljudi moraju snositi odgovornost za svoje odluke. Financiranje troškova pobačaja je minimum odgovornosti koji bi trebali snositi oni koji su odgovorni za trudnoću, a to su po meni podjednako muškarac i žena koji su začeli plod.

Financiranje kontracepcije je nešto o čemu možemo raspravljati, ali to se ne bi smjelo odlučiti prije velikog istraživanja jer mislim da bi u tom slučaju cijena kontracepcije u Hrvatskoj skočila u nebo. Svaki put kad država nešto financira ili sufinancira, taj proizvod će poskupjeti, što znači da će nas puno više koštati nego da se država nije upetljala. To je jako sklizak teren.

Ljudi se od mladosti trebaju učiti biti odgovorni za vlastitu slobodu i da sami financiraju troškove svojih odluka. Nema ništa loše u odgovornosti. Ne smijemo prebacivati osobnu odgovornost na državu. Zato je Mrsićev prijedlog katastrofalan i nadam se da neće biti prihvaćen u Saboru.