Ministar financija Zdravko Marić, upitan da prokomentira zahtjev udruga Lipa i Women in Adria da se izmijeni zakon o doprinosima, hladno je poručio da ne misli mijenjati ništa. Kaže da svi poduzetnici trebaju imati jednaki tretman. U tome je Marić u pravu jer udruge su tražile nekakve posebne povlastice ili izuzetke za posebne skupine. Ali Marić je propustio bit njihovog zahtjeva, a to je duboka nepravda zakona koji prisiljava poduzetnika da uplaćuje više nego što je zaradio.

Zatim je Mostov saborski zastupnik Nikola Grmoja objavio da će Most tražiti izmjene i dopune ovog "antipoduzetničkog zakona". Most se sad pokušava prikazati kao stranka koja štiti slobodu poduzetništva, ali njihov prijedlog nije ništa bolji od aktualnog zakona jer i oni predlažu samo neke iznimke, i to za one koji imaju niža primanja od 15.000 kuna i roditelje s dvoje djece. To mogu biti socijalne mjere, ali neće popraviti nepravdu takvog zakona.

Koji je zapravo problem s tim zakonom? Sama ideja da poduzetnici moraju zarađivati više od nacionalnog prosjeka, i to od starta, govori o tome da su na zakonu radili ljudi koji se nikada nisu bavili poduzetništvom niti razumiju tu materiju. Malo je poduzetnika koji će od početka rada biti u plusu. Većina danas velikih i uspješnih međunarodnih korporacija bile su nekoć male tvrtke i prvih godina poslovale su bez dobiti. Amazon je prvih 6 godina poslovao s gubitkom. Država ovakvom poreznom represijom suzbija poduzetništvo.

Tu dolazimo do izvora antipoduzetničkog mentaliteta, a on je zajednički i onima u vlasti i onima u oporbi. To se manifestira kroz podrazumijevanje da čovjek koji pokrene vlastiti biznis mora biti nekakav bogataš kojem novci ispadaju iz džepa. Kako drugačije objasniti činjenicu da vlast ovdje određuje poseban minimalac za poduzetnike, prisiljava ih da si isplaćuju iznadprosječnu plaću iako većina poduzetnika ne radi za plaću? Poduzetnici rade za dobit, odnosno nadaju se da će se njihovo ulaganje ne samo novca, već i ljudskog kapitala, vlastitog rada i inovativnosti, dovesti u određenom periodu do financijske dobiti. To nije mjesečna plaća, kao što je slučaj kod zaposlenika.

Kada poduzetnik pokrene biznis, ako nije u isto vrijeme zaposlen negdje drugdje na puno radno vrijeme, on se po našem zakonu i tumačenju Porezne uprave mora prijaviti kao zaposlenik u vlastitoj firmi da bi si isplaćivao doprinose. Automatski postaje direktor, a direktor je u našem jeziku riječ koja znači onaj tko šefuje i vozi bijesni automobil. Kad bi ljudi bili svjesni da većina direktora u Hrvatskoj ima slabija primanja od prosječnog prosvjetnog radnika, možda bi se to promijenilo. Ali dok god vlada ovakva vizija o direktorima, koju podržava i sam zakon, nema šanse da se antipoduzetnička klima u Hrvatskoj suzbije.

U ovom slučaju griješe praktički svi; i Marić koji pretpostavlja da direktori moraju biti bogati pa ako si isplaćuju nižu plaću znači da varaju (Koga? Svoju firmu?), i Most, naravno; koji glumi da se protivi antipoduzetničkom zakonu dok nudi rješenje koje nije ništa manje antipoduzetničko; pa čak i udruge koje nisu tražile ukidanje antipoduzetničkog zakona nego samo iznimke za posebne socijalne skupine. Nitko neće adresirati pravi problem jer je to izgleda još uvijek preprogresivno i postaviti logična pitanja: zašto bi poduzetnik sebi uopće morao isplaćivati plaću? Ako ne zaradi dovoljno za visoku plaću, zašto mora uplaćivati doprinose kao da prima visoku plaću? Je li to u skladu s Ustavom i njegovim institutima jednakosti i socijalne osjetljivosti?

Pitao sam Nikolu Grmoju, koji se hvalio tim Mostovim prijedlogom na Facebooku, kako on misli da će se platiti dugovi Uljanika za čije plaćanje iz državnog proračuna se Most zalagao, kako on misli da se plaćaju povišice prosvjetarima i svim drugim sindikalnim bukadžijama koje Most redovito podržava. Što on misli, tko plaća za sve to? Otkud novac dolazi? Nije odgovorio. Most je, dakle, stranka koja će otvoreno podržati svaku inicijativu na kojoj nanjuši da bi mogla prikupiti neke političke poene, nema veze što su te inicijative međusobno isključive. To bi sada već trebalo biti svima jasno.