Stanje na Filozofskom fakultetu u Zagrebu zaoštreno je do usijanja nakon što je dekan Vlatko Previšić poslao zaštitare da uklone plakate kojim se pozivaju studenti na plenum.

Previšić je u sukobu s većim dijelom svojih studenata otkad je pokrenuta inicijativa spajanja s Katoličkim bogoslovnim fakultetom. Zapravo, "spajanje" je prejaka riječ, iako se u medijima najčešće koristi. Ovdje se radi o suradnji između dvije institucije. Nije mi jasno zašto bi jedan fakultet koji se bavi filozofijom i srodnim znanostima išao u usku suradnju s bogoslovnim vjerskim fakultetom, ali dobro. Sve bi to bilo OK da su studenti za to. Naravno, studenti FFZG-a tome se žustro protive.

Fakultetsko vijeće FFZG-a je pokrenulo postupak smjene dekana koji želi spajanje, odnosno usku suradnju među spomenutim fakultetima, no umjesto njegove smjene urigiralo je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta koje je poništilo odluku vijeća i izbore za Studentski zbor - zbog smiješne proceduralne pogreške (umjesto 15 % studenata imali su 14,6 posto u vijeću). Dakle, once again, u sve se umiješala politika i stala na stranu - dekana.

A ja se pitam: zbog koga postoji fakultet - dekana, ministarstva ili studenata? Ako postoji zbog studenata, onda valjda i njihovo mišljenje nešto znači.

Za suradnju, bilo koju, potrebno je dvoje. Ako jedna strana nije za suradnju, ne možeš je prisiljavati.

Kad je dekan pozvao zaštitare da uklanjaju plakate, samo je dao do znanja da ne želi čuti mišljenje studenata zbog kojih je tu. Dao je do znanja da studenti moraju šutjeti. Povrijedio je njihovo pravo na slobodu govora. Dobro znamo kakve takvi postupci mogu imati posljedice. Dugo nije bilo nikakvih studentskih prosvjeda, možda je sad pravo vrijeme. Političari, bolje pustite studente na miru i radite za njihovu korist, a ne protiv njih.