Primijetio sam da su neke američke libertarijanske stranice s oduševljenjem proširile vijest o tome kako poljska vlada "ukida porez na dohodak" mladim radnicima. Isto oduševljenje tom najavom proširilo se i nekim krugovima u Hrvatskoj, gdje se čak predlaže hrvatskoj vladi da učini isto.

Međutim, kao što to obično biva, nije sve onako kako na prvu izgleda. Prvo, pogledajmo što je točno poljska vlada napravila.

U Poljskoj su ove godine parlamentarni izbori, točnije u listopadu, a predizborna kampanja (neslužbena) je već krenula. Vladajuća konzervativna stranka PiS ima strašno slabu potporu među mlađom populacijom pa su donijeli nekoliko ekspresnih populističkih mjera kojima ciljaju prvenstveno na mlade. Jedna od tih mjera je ukidanje poreza na dohodak za sve radnike mlađe od 27 godina. Druga, ona koju libertarijanci ne spominju, je povećanje socijalnih programa za mlade obitelji s djecom za 8 milijardi eura.

Riječ je o velikom povećanju državne potrošnje za koje se ne zna kako će se prikupiti novac. Ministrica financija Teresa Czerwinska odbila je provesti ove mjere jer je smatrala da će povećati deficit i javni dug pa su je smijenili. Mjere stupaju na snagu početkom rujna, što je mjesec dana prije parlamentarnih izbora.

OK, sad kad su nam poznate okolnosti, pogledajmo što se konkretno događa kada država ukine porez mladima. Budući da nema smanjenja državne potrošnje, već naprotiv, ona se povećava, to znači da se porezno opterećenje mora prebaciti na drugi dio populacije; ili će stariji radnici morati plaćati više, ili će povećati porez na potrošnju (PDV), ili će povećati ili uvesti trošarine i parafiskalne namete... Uglavnom, država će morati odnekud priskrbiti novac za svoju potrošnju jer svaki cent koji država potroši, ona mora uzeti od svojih građana.

Ljudi griješe kad promatraju poreznu politiku odvojeno od državne potrošnje. Na taj način lako upadaju u zamke političara i daju se manipulirati jer političari često vole, čisto radi populizma, smanjiti neki porez i prikazivati to kao poreznu reformu, ali u isto vrijeme će povećati neki drugi namet i dodati hrpu novih trošarina. Točno to se, recimo, događa u Hrvatskoj posljednjih godina. Koliko je porezno opterećenje građana najbolje se može vidjeti samo ako se pogleda državna potrošnja, odnosno njen udio u BDP-u. Ako državna potrošnja raste, onda se porezno opterećenje povećalo, a ne smanjilo. Ukratko, državna potrošnja je porez.

I drugi problem koji imam s ovakvim načinom rezanja poreza, čak i da su smanjili državnu potrošnju, jest diskriminacija. Zamislite da je umjesto o mladima riječ o ženama. Zamislite da neka država ukine oporezivanje žena. Kako biste onda reagirali? A ovo je praktički ista stvar. Iako je ukidanje poreza u principu pozitivno, to bi onda trebalo napraviti jednako za sve, a ne izdvojiti jednu skupinu prema određenoj karakteristici - recimo žene, mlade, crnce itd. - i onda samo njima dati takve privilegije. Jer čim se uvedu neke privilegije za određenu skupinu, ostali će morati to za njih nadoknaditi, što znači da drugi plaćaju njihove povlastice.

To je klasična politika ljevice, oni vole kreirati tzv. "ranjive skupine" i onda pripadnike tih skupina zakonski privilegirati u odnosu na ostale. To je tzv. "pozitivna diskriminacija" iako ja odlučno odbacujem takav pojam jer smatram da je svaka diskriminacija loša, nema pozitivne.

Na kraju krajeva, zašto bi mladi bili ranjiva skupina na tržištu rada, pa da se njih posebno porezno privilegira u odnosu na ostale? Istina, mnoge zemlje imaju veću stopu nezaposlenosti među mlađom nego među starijom populacijom, ali to nije zato što je mladima objektivno teže naći posao. Mnogi mladi ljudi nisu još primorani uopće tražiti posao, mnogi još uvijek žive na račun roditelja, pogotovo oni koji još nisu u braku i nemaju djecu. To je glavni razlog zašto je stopa nezaposlenosti među mladima viša pa nikakva državna intervencija to neće popraviti. Dokaz je Hrvatska, koja je oslobodila plaćanja doprinosa za zdravstvo poslodavcima za zaposlenike mlađe od 30 godina. Ali to nije smanjilo nezaposlenost mladih u Hrvatskoj.

Štoviše, državna intervencija može samo pogoršati situaciju jer su prava "ranjiva skupina" na tržištu rada žene iznad 50 godina. Puno će lakše posao naći osoba s 25 godina, bez obzira na radno iskustvo i stručnu spremu, nego žena koja iz bilo kojeg razloga ostane bez posla s 55 godina. Ona će vrlo vjerojatno ostati nezaposlena do mirovine, što znači da će biti na teret socijalne države. Državne intervencije, koje još više olakšavaju zapošljavanje mladih (a ukidanje poreza na dohodak za mlade čini baš to), samo još više pogoršavaju situaciju za nezaposlene starije osobe. Poslodavci imaju još jedan razlog više da ih ne zaposle, već da bolje izaberu mlađu osobu.

Diskriminacija nikada nije dobra - bila ona rasna, spolna, etnička ili dobna. Ja sam za smanjivanje i ukidanje poreza kad god je to moguće, ali prvo treba država smanjiti potrošnju da bi se to dogodilo i onda - to smanjenje ili ukidanje poreza mora vrijediti jednako za sve - i mlade i stare, i žene i muškarce, i crnce i bijelce itd. Bez diskriminacije.