Veći dio Hrvatske je vrlo ranjiv na prirodne katastrofe, odnosno vrlo je lako da se malo veća prirodna nepogoda pretvori u prirodnu katastrofu. Pa tako vidimo da cijeli gradovi plivaju nakon malo jače kiše. Zamislite kako bi Zadar izgledao da je kiša padala nekoliko dana u nizu bez prestanka, a i to bi se jednom uskoro vrlo lako moglo dogoditi.

Kako bi grad izgledao tada? Gdje bi se sklonili stanovnici? Koliko bi bilo materijalne štete? Pita li se to itko u gradskoj upravi?

Nije riječ samo u Zadru, nemojte me krivo shvatiti. Mnogi gradovi i mjesta u Hrvatskoj nemaju infrastrukturu prilagođenu ekstremnim situacijama. Prilikom gradnje i asfaltiranja cesta i nogostupa nije se dovoljno vodilo računa o odvodnji oborinskih voda koja može biti riješena i podvodnim kanalima ako u gradskoj jezgri nema dovoljno prostora. Jer kada se spusti veća količina vode u kraće vrijeme, ona negdje treba proći da se ne bi zadržala. Te prolaze je trebalo osigurati, ali jedinice lokalne samouprave u Hrvatskoj prilikom infrastrukturnih ulaganja često štede novac na takvim "finesama". I onda shvatimo što su napravili tek kad bude neka prirodna nepogoda.

Građani Zadra, kao i Ogulina te drugih gradova koji su proteklih godina plivali nakon obilnije kiše, plaćaju visoke račune za vodu i odvodnju od čega se velike stavke odnose upravo na financiranje sustava oborinskih voda.

Lokalna samouprava opet štedi na onome zbog čega postoji. Kako troše naš novac? To pitanje više ne treba ni postavljati.

Nije kiša kriva za poplave, kriva je država odnosno jedinice lokalne samouprave i njihova komunalna poduzeća. U Americi se dogode poplave kad ih pogodi uragan. Kod nas nakon malo jače kiše.