Teško je nabrojati sve populističke izjave i obećanja u ovoj kampanji pa ću izdvojiti samo one najgore.

Ova predizborna kampanja, najduža dosad, ostat će nam u sjećanju po enormnoj količini populizma, nerealnih obećanja i priča o nacionalnim interesima u koje se svi kunu. Sve za fotelju u EU parlamentu koja donosi lijepu briselsku plaću i gomilu drugih pogodnosti.

Meni osobno ne smeta što političari valjaju floskule, već to što postoji velika masa koja takve fore "puši". Neke stvari čak izgledaju minorno, poput reklame Amsterdamske u kojoj se pozivaju na toleranciju dok ističu lik ratnog zločinca i proslavljenog ubojice. U odnosu na mnoge druge stranke, to je čak sitnica. Ili Milan Bandić koji je poznat po uhljebljivanju, kada proziva druge stranke da na svojim listama imaju - uhljebe.

Takve stvari bih nazvao vrhunskim trolanjem i ismijavanjem vlastitih glasača. Nisu nevine ni dvije najjače stranke - HDZ kojem su puna usta EU fondova od kojih nije napravio gotovo ništa i SDP koji bunca o tome kako će prisiliti banke na jednake kamate u Njemačkoj i Hrvatskoj. Ali oni nisu ušli u top 5, što znači da je ova predizborna kampanja bila stvarno turbopopulistička. Krenimo s odbrojavanjem, od petog mjesta ka vrhu.

5. NHR

Neovisni za Hrvatsku - predvođeni Brunom Esih i Zlatkom Hasanbegovićem - vodili su cijelu svoju kampanju na nostalgiji prema NDH. Moram priznati da je to prilično inovativno, ali ne vidim svrhu i još mi je teže povjerovati da će im desetci tisuća ljudi zbog toga dati glas.

Da bi stigli u medije, provocirali su ih sa zastavom. Kad je ta "afera" prošla, došao je Bleiburg. A onda su smislili nešto novo - fotografirali su natpis kemijskom olovkom na njihovom ulazu gdje je netko nacrtao srp i čekić i napisao "ustaše". Za stranku koja cijelu svoju strategiju i kampanju temelji na obrani ustaša u Drugom svjetskom ratu, to bi trebalo biti pohvalno. Ali oni su to nazvali napadom.

4. Živi zid

Kad su vidjeli da im popularnost opada - prvenstveno zbog Kolakušića, a i Most im je ušao ozbiljno u prostor - najavili su referendum, i to za ukidanje financiranja stranaka od kojeg su se upravo oni dosta okoristili. To je, moram priznati, vrhunski potez.

Iako se načelno slažem s time da hrvatske političke stranke ne zaslužuju novac poreznih obveznika, pogotovo na način kako se to kod nas dijeli, riječ je o krajnje populističkom potezu kojim oni očajnički pokušavaju vratiti birače. Vidjet ćemo hoće li im to uspjeti.

3. Možemo-ORaH-Nova ljevica

Ekipa baš voli državnu stanogradnju i sa zahtjevom za većim državnim ulaganjem u stanove uletjeli su baš usred afera s POS-ovim stanovima. Država gradi stanove tako da ima koristi građevinska mafija, onda dijeli subvencije za stambene kredite, tako da se okoriste i banke. A onda, na kraju, podijeli te stanove mahom HDZ-ovcima, tako da se okoriste i "ljudi u potrebi". Pa oni onda iznajmljuju te stanove i lijepo ljudi zarađuju.

Zarađuje građevinska mafija, zarađuju banke, zarađuju političari. Tko je u minusu? Porezni obveznici i vlasnici nekretnina kojima zbog POS-ovih stanova u susjedstvu može drastično pasti vrijednost.

Ljevičarima to nije dovoljno, oni bi toga još više. Kažu - dajte nam još takve državne stanogradnje! Znači, još više građevinske mafije, još više korupcije i klijentelizma.

2. Start

Dalija Orešković je krenula odlično. Uz pomoć lijevih mainstream medija lansirana je u zvijezde. S početnom podrškom od skoro 10 posto, dok još nije otkrivala konkretne politike, mogla je učiniti puno.

A onda je sve bacila niz rijeku onog trenutka kad je proširila svoj tim. Bojan Glavašević se pokazao kao totalni promašaj. Porez na robote? Digitalni porez? Brzo su se brendirali kao stranka za nove poreze. U njihovom stručnom timu, sve se rješava novim porezima.

Možda jedna od jačih stvari, koje sam vidio na stranici Starta, je ona da su "za zaštitu i sigurnost na internetu i protiv cenzure". Sorry, ali to ne ide skupa. Uz tu magičnu "sigurnost" ide cenzura, to već svi znaju. Ne možeš imati i ovce i novce. U prijevodu, vi ste za cenzuru.

1. Most

Ipak je Božo Petrov prvak u populizmu ove godine. Njegov zahtjev za odštetom od Njemačke i drugih razvijenih zemalja zbog toga što se "koriste hrvatskom radnom snagom" teško će bilo tko pobijediti još dugo vremena. Čak mislim da ni Živom zidu takvo što ne bi nikada palo na pamet.

Ne znam što je smješnije - to što je jedan čovjek kojeg smo svi još donedavno smatrali ozbiljnim to izvalio pred kamerama državne televizije ili načini kako njegovi stranački kolege i internet trolovi to pokušavaju objasniti i opravdati.

Iako je riječ o čisto marksističkom konceptu koji čak i sami Mostovci brane citiranjem pro-marksističkih ekonomista, oni se maksimalno trude ne pozicionirati baš nigdje. Napadaju HDZ što je u grupaciji EPP s Tajanijem, a skrivaju kojoj će grupaciji oni pripadati. Zna li to itko?

Svoju poziciju skrivaju ne zato što "ne žele biti strpani ni u jednu ladicu" (tako Nikola Grmoja objašnjava razlog zašto neće pristupiti Poligrafu), već zato što ni oni sami ne znaju što bi i gdje bi. "Glasajte za one koji znaju da se kleči samo pred dragim Bogom, a ne pred birokratima u Bruxellesu", rekao je Božo Petrov. Ta suverenistička spika zvuči odlično dok ne dođemo do financiranja.

Kad se radi o novcu, onda suverenisti odjednom više nisu suverenisti. Onda bi htjeli da EU više financira Hrvatsku; da građani drugih zemalja, koje su mahom uređenije i razvijenije od Hrvatske, plate veći dio. Što će vam tuđi novac, gospodo, ako želite biti samostalni? Kakav je to suverenizam ako ovisiš o socijalnoj pomoći drugih?

Jasno je, dakle, da su sve te nacionalističke, suverenističke i slične priče čisti populizam, skupljanje najjeftinijih poena na trovanju građana svemirskim glupostima koje nemaju veze sa zdravim razumom. Nakon ovih izbora hrvatski narod će biti malo gluplji nego prije par mjeseci i to će biti njihov najznačajniji rezultat.