Sjećate li se mini porezne reforme dio koje je bilo smanjenje poreza na dobit s 20 na 18 posto i uvođenje dodatne niže stope od 12 posto za tvrtke s prihodom do tri milijuna kuna?

Iako se ustvari radilo o dosta neambicioznoj poreznoj reformi, jer se potrebno puno veće snižavanje poreznog opterećenja, ipak je naišlo na neodobravanje u krugovima socijalista i populista (među njima i ekonomista) koji su tvrdili da se pogoduje bogatima i da će to dovesti do manjka u državnom proračunu, a posljedično manjim državnim izdvajanjima za zdravstvo, socijalna davanja i mirovine.

Šok i nevjerica! Od smanjivanja poreza na dohodak prihodi državnog proračuna od tog poreza su narasli za oko 15 %. Gospodarstvo je rasterećeno, poduzetnici lakše dišu, državni prihodi su narasli, ima više novca za socijalna davanja. Jednostavno, dogodila se ekonomija, tj. dogodili su se pozitivni efekti poreznog rasterećenja kao što ekonomska teorija i predviđa.

Svjedoci smo provođenja ekonomske teorije u praksu s očekivanim rezultatima. Ali za socijaliste je to destruktivna „kapitalistička teorija“ i njeni pozitivni učinci se moraju negirati. Uostalom, današnji socijalizam je izgrađen na negiranju stvarnosti, pa i negiranju znanosti, a ekonomija je ipak znanost ma koliko to nekome čudno zvučalo. Naravno, nije kao fizika, ali je znanost u smislu da se može (više ili manje) promatrati, mjeriti i dokazivati/osporavati.

Primjer snižavanja poreza na dohodak možemo shvatiti kao eksperiment koji ispituje ekonomsku teoriju. U ekonomskoj teoriji (onoj zloj kapitalističkoj) postoji pojam Lafferove krivulje, prilično jednostavne teorije koja kaže da porezni prihodi države rastu samo do određene granice oporezivanja, a poslije određene točke dodatno oporezivanje dovodi do pada poreznih prihoda države.

Pojednostavljeno, ali dovoljno za razumjeti zbog čega su prihodi od poreza na dohodak porasli za cca 15 % iako se sami porez na dohodak smanjio. Hrvatska je očigledno pretjerano oporezivana država koja se nalazi desno na Lafferovoj krivulji što znači da dodatno porezno opterećenje smanjuje porezne prihode, a smanjivanje poreznih stopa povećava porezne prihode.

Znači, imamo postavljenu hipotezu (smanjivanje poreznih stopa će u pretjerano oporezivanim državama dovesti do rasta poreznih prihoda), eksperiment (smanjivanje poreza na dohodak) i rezultat koji potvrđuje hipotezu (smanjeni porez na dohodak je doveo do povećanja državnih prihoda od poreza na dohodak). Hipoteza se prihvaća kao istinita.

Sada treba razmisliti koliko je previsoki porez na dohodak destruktivno djelovao na cijelo društvo u Hrvatskoj. Prvo je previsoki porez destimulirao gospodarsku aktivnost i smanjivao gospodarski rast, što znači da je time  dovodio do veće nezaposlenosti te nižih plaća. Istodobno je negativno djelovao na konkurentnost gospodarstva i visinu investicija, što je također negativno djelovalo na plaće i zaposlenost.

Previsoki porez ne dohodak je umanjivao porezne prihode države i time dovodio do rasta javnog duga. Posljedično je bilo manje mogućnosti za veća izdvajanja u javno zdravstvo, socijalnu skrb, mirovine, obranu, pravo i druge funkcije države. Baš nitko nije imao koristi od previsokog poreza na dohodak. Ni poduzetnici, ni velike kompanije, ni državni proračun, ni umirovljenici, ni radnici, ni nezaposleni, ni javni zaposlenici….

Zašto nas onda više od 20 godina uvjeravaju da su visoki porezi dobri za društvo, posebno za „socijalnu državu“?

Trebalo bi postati jasno da su svi koji su zagovarali, i još zagovaraju, destruktivni mindset o igri nulte sume koja kaže da je bogatstvo i prosperitet fiksno i nepromjenjivo te da je jedino što se može napraviti borba za sve veći dio „kolača“. Tim mindsetom se stvara rat svih protiv svih, sukob oko svog dijela bogatstva koje je nepromjenjivo. Kako ne postoji mogućnost da se bogatstvo poveća, onda jedino što preostaje da se poboljšalo vlastito stanje je otimanje tuđeg kolača. To stvara društvo utemeljeno na međusobnoj pljački i razaranju, umjesto društva na međusobnoj suradnji i stvaranju. Nitko nije napravio veći štetu Hrvatskoj od ljudi koji su propagirali takvo viđenje svijeta, a u to spada većina političara, novinara i medija, sindikalista i ekonomista.

Ne treba se naslađivati nad tim što su bili u krivu i treba im pružiti opravdanu sumnju da nisu znali što rade. Vjerujmo da takvo društveno stanje nisu stvarali iz zlobe nego neznanja. Pružimo ruku pomirenja. Nadam se da će im ovaj primjer pokazati da bogatstvo nije fiksno nego se ono može uvećavati na korist svih. Koliko je poreza kao porez na dohodak koji su previsoki i čijim bi snižavanjem imali koristi svi. Gospodarstvo bi se rasteretilo i više zapošljavali i dizalo plaće, država bi imala veće porezne prihode i manji javni dug, javno zdravstvo bi imalo više novaca za liječenje, mirovine bi rasle, bilo bi više financijskih sredstava za obranu itd. Treba razumjeti da su mnogi ljudi zavedeni jednom destruktivnom ideologijom koja se teško iskorjenjuje ma koliko se puta pokazala kao kriva.

Oni većinom odbijaju prihvatiti stvarnost i kreiraju vlastite idejne konstrukte kojima direktno negiraju stvarnost. U najboljem slučaju će ignorirati da je snižavanje poreznih stopa dovelo do rasta poreznih prihoda, a u najgorem će konstruirati ideološku vratolomiju kojom će to prikazati kao nešto negativno.

Ako je jedna mala porezna reforma stvorila korist za cijelo društvo, koliko tek mogućnosti leži u ozbiljnoj poreznoj reformi? I zato u ovom trenutku trebamo biti PROTIV POREZA!