Konzervativna stranka u Velikoj Britaniji pokušavala je od 2013. godine donijeti zakon koji bi uveo restrikcije za pristup pornografskom sadržaju na internetu. Ali njihovi tadašnji koalicijski partneri u vladi, Liberalni demokrati, tome su se usprotivili pa zakon nije mogao proći do prošlih parlamentarnih izbora na kojima su konzervativci osvojili dovoljno mandata da samostalno sastave vladu. I konačno su došli na svoje - bez provedene javne rasprave, donijeli su zakon popularno znan kao "UK porn ban" ili zabrana pornografije.
Zapravo je riječ o zabrani pornografije za maloljetnike kojom navodno žele zaštititi maloljetne osobe od pornografije na internetu. Stupit će na snagu 15. srpnja ove godine. Od tog datuma sve web stranice s pornografskim sadržajem morat će za korisnike na području Ujedinjenog Kraljevstva imati naslovnu stranicu bez pornografije na kojoj će tražiti korisnike da dokažu svoju punoljetnost. To će moći učiniti tako da prilože podatke s osobne iskaznice, vozačke dozvole ili bankovne kartice. Otad će ih sustav "zapamtiti" i moći će nakon toga slobodno pristupati svim pornografskim stranicama.
Netko će reći - što je u tome loše? Maloljetne osobe ionako ne bi trebale visiti na pornografskim stranicama, a punoljetnim osobama ništa neće biti zabranjeno.
Čak i kad bismo prihvatili argument da maloljetnici nemaju što raditi na porno stranici (što je vrlo, vrlo diskutabilno jer 17-godišnjake pornografija sigurno neće "pojesti"), dolazimo do puno većeg problema, a to je nadzor. Svatko tko se jednom identificira, njegovi podaci spremaju se u zajedničku bazu. Program je napravila tvrtka MindGeek koja će ga prodavati porno stranicama. Ista ta tvrtka Mindgeek je vlasnik Pornhuba, Youporna, Redtubea i još nekoliko popularnih pornografskih sajtova. Drugim riječima, britanska vlada je prepustila pornografskoj industriji da nadzire pornografsku industriju, a najvećem igraču na tom tržištu dala je mogućnost da nadzire korisnike drugih tvrtki na istom tržištu. Ta baza će biti na zahtjev dostupna vladinoj agenciji za nadzor pornografije koja se dosad bavila uglavnom televizijom.
Od tog trenutka nadalje, ona će znati svaki korak koji ta osoba napravi na internetu - svaku stranicu kojoj je pristupila, bez obzira bila ona pornografska ili ne.
Mislite da državna agencija nema što raditi u nadziranju građana na internetu? Onda ću vas
podsjetiti da je Europski sud za ljudska prava u Strasborgu već jednom osudio britansku vladu baš zbog sličnih stvari, odnosno praćenja i prisluškivanja građana preko njihovih mobilnih telefona.
I to nije sve. Kao što je portal
Wired primijetio, postoje i neki ozbiljni tehnički i pravni problemi s tim zakonom. Prvo, on neće funkcionirati. Nije teško zakupiti VPN u nekoj drugoj državi i surfati u Velikoj Britaniji dok vaša IP adresa glumi da je negdje drugdje. Zbilja nije teško, za onoga tko stvarno želi, da zaobiđe tu regulaciju. Drugo, poticat će ilegalno ponašanje maloljetnika koji će se okrenuti "underground" stranicama koje su slabije posjećene i "skrivene" na webu (postoje milijuni pornografskih stranica i nemoguće je da vladina agencija prati sve). Te "underground" stranice ih neće tražiti identifikaciju, ali će im uvaliti neke stvarno zeznute stvari, poput online prodaje droga i sl.
Treće, zamislite da neki hakeri uspiju hakirati tu bazu i dođu do podataka svih koji koriste pornografski sadržaj, koje su stranice otvorili, kada itd. To je vrlo lako moguće na webu bilo kada. Milijuni ljudi mogli bi biti kompromitirani.
To su samo neki od problema s ovim zakonom. Ako ne živite u Velikoj Britaniji, vjerojatno ćete reći - a što se to mene tiče? Ali ne budite naivni, iste ideje imaju i mnogi drugi političari u EU i samo je pitanje trenutka kad će vojska birokrata u Bruxellesu krenuti s ovakvim stvarima.
