Medijske laži o turizmu u Portugalu

FOTO: Mia Elez
23.7.2021.
ČITATELJI OCIJENILI
5


PIŠE: MIA ELEZ

Više od iste autorice
Fenomen kulta: Zašto neki ljudi olako prepuštaju svoju slobodu u tuđe ruke?
Eurosong - politika u ruhu kiča
Preporučeno za vas
Huić: Sindikati koriste potplaćene medicinske sestre za povećanje plaće uhljebima koji samo rade štetu
Ovo nije humano: Beljak htio ispasti faca, Plenkovićev ministar ga uništio...
Huić o ideji da država uloži još 10 mlrd. kn u Uljanik: ʼTo bi sj*balo javne financijeʼ
Gimnazijalac u Češkoj osporio odluke kriznog stožera i natjerao svoje profesore nazad u učionice
Ako Vlada pomogne Uljaniku, morat će i svima ostalima
Autori South Parka maestralno se ʼzahvaliliʼ kineskim cenzorima zbog zabrane njihove serije
Mit o izumiranju socijalne države, 2. dio: Razvijene države povećavaju poreznu presiju
Porezna uprava smislila nove načine da privatnicima zagorča život. Ako je ovo ʼrasterećenjeʼ...
Obersnel ljut što više ne može reketariti taksiste
Hrvatska ima veći udio žena u poduzetništvu od Švedske, Njemačke i Švicarske
Porezni obveznici traže od države da transparentno objavi sva jamstva kojima su političari zadužili građane
Plenković se kiti tuđim perjem i busa u prsa dok Hrvatska zaostaje
Sveta Nedelja ukida naknadu za taksiste i smanjuje paušal u turizmu na zakonski minimum
Europska liberalna grupacija promijenila svoje ime; evo zašto...
UNICEF: 168 milijuna djece gubi budućnost zbog lockdowna. Državnici trebaju otvoriti škole
Grad Dubrovnik se baca u nekretninski biznis i ugostiteljstvo, a gradonačelnik privatnicima prijeti zabranom
Njemački liberali traže popuštanje mjera, popularnost im raste
The Economist: Što su liberali učinili za nas?

Medijske laži o turizmu u Portugalu


PIŠE Mia Elez

Od ožujka 2020. godine počeli smo se, s vremenom pomireni sa svakom odlukom Stožera, na globalnoj razini prilagođavati "novom normalnom". To "novo normalno" – omiljena medijska parola uz krilatice "budi odgovoran" i "ostani doma" – rezultiralo je brojnim gubitcima, oduzimanjem sloboda na mnoštvu razina, svakodnevnom raspirivanju straha, a sada u srcu kategoriziranja ljudi na "odgovorne" i "antivaksere", u konačnici i dubokim društvenim podjelama, usađenima po principu "divide et impera".

Uslijed zatvaranja svih objekata i gušenja poduzetničkih sloboda – i dalje upakiranih u omot satkan od plemenitih, utilitarističkih ciljeva za spas čovječanstva u bitci s virusom – za milijune novonezaposlenih ljudi, čiji su se životi drastično promijenili u negativnom smislu, zasigurno nije bila najveća briga međusobna zabrana ulazaka i izlazaka između europskih (i svjetskih) zemalja. Svatko bi, ipak, volio otići na kavu, u kino, na izlet ili putovanje - kao nekada prije mjera, sada još više željan odmora uz ovaj medijski teror, društvene raskole, crne prognoze i hirovite "preporuke" i odluke Stožera.

Jedan takav bijeg, poput putovanja, poslužio bi i kao izvrsna prilika za vidjeti usput koliko je medijska slika o pandemijskom stanju u drugim (europskim) zemljama točna i zaista strašna. Ako je vjerovati našim medijima, možda smo zbilja jedini mi posljednji neodgovorni neposlušnici pa zloupotrebljavamo "podarene" slobode za vrijeme turističke sezone, misleći pritom da nas neće sustići "postrožene mjere", kao da odbijamo naučiti lekciju iz aktualnih primjera Portugala i Španjolske.

Zahvaljujući ponekoj ušteđenoj kuni i organizaciji iznimno povoljnog putovanja - u vrijeme dok se (naročito) mlade zastrašuje osudom i krivnjom glede kršenja krilatice "ostani doma", kao da činimo nešto vrijedno prijezira, moj partner u kriminalu na (svakodnevnom) putovanju i ja - kao i mnogi drugi kojima se ukazala prilika - odlučili smo otputovati u Portugal. Prije odlaska smo provjerili trenutno stanje i odluke portugalskog stožera i sve se doimalo "normalnim" – ugostiteljski objekti su poslovali do kasnih večernjih sati, javni prijevoz također; moglo se slobodno kretati između gradova, u zatvorenim prostorima je bilo i ostalo obvezno nošenje maske. Očekivali smo, dakle, nešto poprilično slično trenutnom stanju u Hrvatskoj, za vrijeme turističke sezone, s obvezom prilaganja PCR testova u oba smjera.

Međutim, po polasku se situacija naglo preokrenula, kao što se to već standardno događa u svakoj zemlji.

U (pred)zadnjem tjednu prošloga mjeseca, hrvatski mediji su počeli masovno prenositi zastrašujuće informacije o stanju u Portugalu, koji se sada našao na meti novoga, delta soja. Situacija se u potpunosti promijenila preko noći i najavljene su stroge mjere za vikend, popraćene neznanjem o odredbama koje bi se mogle izdati tijekom radnoga tjedna koji slijedi. Krivac za stihiju novozaraženih i apokaliptičnu sliku gradova koju su mediji prenosili, bila je turistička sezona koju je Portugal odlučio spasiti, a za što je kažnjen širenjem novoga soja. Istoga krivca su naši mediji popratili drugom stranom kovanice - statistikom od niti 30 posto cijepljenih Portugalaca, koji su također kažnjeni za svoju neodgovornost vraćanjem raznoraznih ranijih, predsezonskih zabrana. Takvi su članci uglavnom zaključeni, dakako, pozivanjem na odgovornost i cijepljenje, uz pitanje čitatelju bi li se isto trebalo nametnuti i uvesti pod obvezno. Bilo je nadalje riječi i o uvođenju strožih restriktivnih epidemioloških mjera usred sezone (u duhu ožujka 2020. godine) poput policijskog sata, zatvaranja svih ugostiteljskih objekata, zabrana okupljanja i obveznog nošenja maski (pretpostavljam, na otvorenom). Prema našim medijima, s naglaskom na oveći broj hrvatskih portala, "vlasti su baš u tom trenutku odlučile nastojati zadržati pod kontrolom porast broja zaraženih koji, dakako, prijeti portugalskoj turističkoj sezoni", a predviđanja su se svodila na to da će "mjere vrlo vjerojatno ostati na snazi i nakon prvih vikend-odluka krajem lipnja".

S takvim prognozama zaista nismo mogli znati što očekivati, a kako smo već bili spremni na polazak, odlučili smo vidjeti što će biti – što će nas dočekati u Lisabonu odmah sutradan po završetku vikend-zatvaranja zbog više od 60 posto novozaraženih Delta sojem, hoće li išta raditi te kakva nas situacija može očekivati na ulicama; medijska slika posramljenih i zabrinutih građana koji su platili za svoju neodgovornost, lockdown ili možda nešto treće?

Lisabon

21. lipnja, u ponedjeljak nakon potpunog zatvaranja za vikend – ako je vjerovati medijskim napisima – kada se domove smjelo napuštati samo uz valjan razlog, s posebnim naglaskom na ulaske i izlaske iz grada, stigli smo u Lisabon, očekujući izniman oprez i strah na ulicama na kojima nećemo tek tako naići na druge turiste jer se Portugal sada opametio i stao na kraj vlastitoj sezoni, u ime ranije spomenutih plemenitih ciljeva; a takvu bi pouku trebali izvući i Hrvati te se ugledati u uzorni primjer zemlje fada, žutih tramvaja i sada novoga soja – karmičke kazne za otvaranje objekata i bezobraznog vraćanja života u "nekadašnje normalno". Također, nismo mogli imati ideju o tome kakve bi se sve nove odluke mogle donijeti tih dana i sljedećega vikenda – što je najavljeno u izvornom članku Publica i preneseno od gotovo svih medija – kao ni saznanje hoćemo li moći putovati iz jednoga grada u drugi.

Očekivali smo, dakle, u najkraćim crtama nešto nalik na svjetsko stanje iz ožujka prošle godine, u trenutcima dok ljudi nisu znali s čime se suočavaju te su u takvim okolnostima, jasno, strahovali za opću dobrobit i zdravlje te bili spremni pristati na bilo kakvu odluku Stožera kako bi odgovorno pridonijeli okončavanju iznimno opasne pandemije.

Po dolasku smo, međutim, vidjeli da je situacija potpuno drukčija od očekivane. Sami zrakoplov je bio prepun turista, kao i aerodrom na kojem su svi nosili nekakve sendviče i boce vode da bi mogli skinuti maske bez potencijalne osude. Javni prijevoz se odvijao sasvim normalno, po politici – stavi masku i sjedni na bilo koje slobodno sjedište, neovisno o razmaku. Ulice su bile pune života i vreve, a tek se tu i tamo našao poneki ustrašeni vozač u prolazu koji nosi masku dok sjedi sam u automobilu, što se nerijetko moglo viđati i na našim cestama.

Najveće iznenađenje je izazvala slobodna politika poslovanja – svi su objekti po vlastitom nahođenju privatnika bili otvoreni, a uz prepune terase – kako lokalaca, tako i turista – bili su otvoreni unutarnji dijelovi kafića, restorana i slastičarnica. Život se odvijao sasvim normalno, rekla bih toliko normalno da smo se šokirali proživljenim djelićem stare svakodnevice na koju smo u Hrvatskoj gotovo zaboravili.

Ono što nas je bunilo bila je nedefinirana podjela ljudi na one koji nose maske na otvorenom te one koji ih ne nose. Otprilike se 70 posto ljudi kretalo ulicom s maskama na licu, no važno je pritom naglasiti kako ih je dobrih 50 posto masku nosilo na bradi ili ispod nosa te su se takvi pojedinci kretali u većim skupinama. U razgovoru s nekoliko lokalaca – vozača taksija, prodavača u malim trgovinama i ugostitelja – saznali smo kako nošenje maske na otvorenom prema posljednjim odlukama nije potrebno, osim ako se u skupini kreće više od petero ljudi. U ostalim okolnostima se nošenje maske na ulicama preporučuje, no takve se preporuke malo tko pridržava.



Moglo bi se zaključiti kako u Portugalu riječ "preporuka" očito to i znači, za razliku od nedavne "preporuke" našega Stožera za odgodom i otkazivanjem brojnih događanja, premda se održavaju na otvorenom i uz ograničen broj ljudi, što se bespogovorno ispoštovalo kao zapovijed, a ne savjet.

Saznali smo također iz prve ruke kako se ljudi uglavnom ne boje da će ih ublažavanje mjera koštati zdravlja i života te bih bez sumnje mogla reći kako je medijska slika stanja u Lisabonu napuhana jer strah i panika ulicama jednostavno ne vladaju. Ono što je vrlo vjerojatno pospješeno ovom beskrajnom pandemijom je teška gospodarsko-društvena slika. Portugal se i dosada nosio s lošom ekonomskom situacijom, no problemi nezaposlenosti, bijede, neimaštine i velikoga broja beskućnika, zasigurno su 2021. izraženiji pa nas je tako Lisabon podsjetio na izvještaje iz Los Angelesa prema kojima bi se, u američkom stilu, moglo zaključiti kako je porasla potražnja za šatorima.

Stoga je u Lisabonu sasvim uobičajeno vidjeti svako nekoliko minuta hoda nizove šatora te beskućnike koji žive u parkovima i na skalama ispred crkava – više nego inače, u vremenima prije pandemije u ostalim većim europskim gradovima. Jedan od iznimno uznemirujućih prizora bilo je šatorsko naselje, postavljeno paralelno s terasom kafića – i upravo takva slika, kao očita posljedica pandemije ili pak "preporuka" i mjera, ono je o čemu bi mediji trebali više pisati negoli o pohvalnim pothvatima lockdowna i ukidanja osnovnih sloboda, pod opravdanjem da se moramo u ime odgovornosti odreći brojnih "privilegija" koje smo prije nazivali svojim građanskim pravima.

Porto 

Po dolasku u Porto, četiri dana kasnije, naletjeli smo na sliku opuštenog grada u kojem se ljudi neometano zabavljaju na rivi uz rijeku Douro. Nakon više od godinu dana ograničenja i globalne depresije koja nas je snašla – u svakom mogućem smislu – bilo je predivno doći u grad koji je prepun života, glasova i pjesme.

Svi su objekti sasvim normalno poslovali, uključujući vanjske i unutarnje dijelove, koji su bili preplavljeni domaćim i stranim posjetiteljima, a koje bi zagovaratelji mjera vrlo vjerojatno okrivili za to što ova pandemija i dalje traje. Posebno oduševljenje je izazvalo ono što se nama odnedavno opet nastoji oteti – glazba uživo na svakom koraku, mali nastupi u kojima možeš uživati bez EU Covid potvrde. Zaista, svakih 20 metara su drugi glazbenici nastupali i svaki je od njih oko sebe okupio svojom pozitivom, koja nam svima nedostaje, bujicu ljudi – domaćih, ne samo turista. I dok se, primjerice, u Zadru okupilo mnoštvo na otvorenom koncertu Marka Tolje – jer ljudi su očigledno žedni malo zabave – tome se korona-dokumentacijom vrlo brzo stalo na kraj pa je tako koncert Vanne, samo nekoliko dana kasnije, privukao iznimno malo ljudi.



Iako su sada (tako kažu) u čitavom Portugalu "privilegije" došle na naplatu velikim brojem novozaraženih pa tako i povratkom na strože mjere, u Portu smo se stigli uvjeriti kako ipak nismo mi, Hrvati, jedini koji se svojih "privilegija" ne odriču tako spremno. Na temelju viđenoga može se samo još jednom, kao i mnogo puta ranije, zaključiti kako je medijska slika nerijetko pristrana i napuhana, a stanja o kakvima čitamo često ne odgovaraju stvarnosti, stoga takve medijske napise treba uzeti s većim oprezom od dosadašnjih klasičnih clickbait članaka.

Da se svaka informacija koja kola medijima treba pročitati kritički i uz zrno opreza, nije nikakva novost. Tako se da zaključiti kako su objektivno mediji prenijeli tek polovičnu istinu stanja u Portugalu krajem lipnja, a ostatkom rado izmanipulirali. Straha i panike oko delta soja i vraćanja na približno "staro normalno" na ulicama po završetku vikend-lockdowna krajem prošloga mjeseca nije bilo; nikakav oblik zatvaranja ni dan nakon, također se nije nazirao. Ono što je istinito preneseno jest da ulicama, sudeći prema kršenju "ostani doma" naputka, i dalje vlada ozračje otpora prema odlukama i ukidanjima – a taj se dio izvještaja medijski rado koristi u svrhu pohvale postroženja mjera, uz savjet našim čitateljima da ne ponavljaju istu grešku.



Uslijed takvog medijskog terora i uz manjak entuzijazma da vodimo sami sebe kroz ovu čitavu situaciju, mnogi i dalje odbijaju shvatiti da je samoodgovornost moguća te da ne ovisi o slijepom praćenju autoriteta. Samoodgovornom, slobodnom čovjeku ne trebaju nečije zabrane i strogo propisane upute, već objektivno i transparentno iznošenje podataka u skladu s kojima će savjesno djelovati. Takav čovjek ne traži odrednice i kaznu za neposlušnost i ne podržava nijedan oblik zadiranja u osobne slobode i prava koja bi mu demokratski sustav trebao jamčiti. Nakon godinu i nekoliko mjeseci slušanja i čitanja o tome kako su "sljedeća dva tjedna ključna" i stavljanja života, poslovanja i slobode kretanja na čekanje, bilo je samo pitanje vremena kada će ljudi prestati dovoditi svoje ispijanje kave na suncu, druženja, izlete i putovanja u korelaciju s bioterorizmom i sebičnom neodgovornošću – te se početi oglušavati kada im se isto krene oduzimati.

Neodgovornost se očito svodi na nepoštivanje autoriteta u koji je grešno sumnjati, uz nastojanja da se svakog protivnika preporuka i svih mjera rođenih iz politike zatvaranja (i aktualnog promoviranja ideje obvezivanja na cijepljenje) okarakterizira kao krivca za "masovno punjenje groblja koje nam slijedi". Zbog toga ćemo, kako stvari stoje, vrlo vjerojatno još jednom biti kažnjeni, ako je vjerovati većini hrvatskih portala koji najavljuju obustavu trenutne turističke sezone – a zašto? Zato što smo pogrešno zaključili kako su naša prava u demokratskom društvu upravo to – prava, a ne ranije spomenute privilegije koje nam autoritet velikodušno poklanja i još brže oduzima ukoliko se previše "razbahatimo" i opustimo.

U duhu zaključka, mogli bismo se podsjetiti izjave nedavno preminulog Johna McAfeeja, koji je mudro rekao kako mi sami biramo koje ćemo sve moći dopuštati demokraciji, jer svaka je moć koruptivna. Upravo zbog toga bi se svaki odgovorni pojedinac trebao zapitati gdje se povlači granica (brzorastuće) moći koju kolektivno dopuštamo u slobodnoj demokraciji – odnosno, u kontekstu naše stvarnosti, gdje je (i koliko je izblijedila) granica između preporuke i ucjene, u navodnom sustavu vladavine prava.

 

Sviđa ti se članak? Podrži Liberal!
Liberal nije komercijalni portal, ne financira se korporativnim oglašavanjem niti iz državnog proračuna. Jedini način da ostanemo politički i ekonomski neovisni je uz tvoju pomoć. Podrži neovisno novinarstvo: učlani se ili doniraj Udruzi "Liberal.hr" koliko želiš/možeš za razvoj ove platforme.
IBAN: HR5923900011101229527
Model: 00, poziv na br. prim.: 2222
(za donatore iz inozemstva SWIFT: HPBZHR2X)
Ako koristite mobilnu aplikaciju za bankarstvo jednostavno uslikajte ovaj barkod i unesite željeni iznos.
VIŠE IZ RUBRIKE:
DRUŠTVO
SVIJET
O autorici
Mia Elez je profesorica povijesti i hrvatskog jezika. Zaljubljena je u pisanje, glazbu, film, poeziju i prozu, znanstvenu fantastiku, povijest i filozofiju. U slobodno vrijeme kritizira, teoretizira i postavlja dodatna pitanja. >>VIŠE
Novo na Liberalu
VIŠE TEKSTOVA
Web shop
PRIKAŽI VIŠE
Pretraži Liberal
Unesite pojam koji želite pretražiti
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Udruga "Liberal.hr"
O UDRUZI | UČLANI SE | DONIRAJ

PODRŽITE LIBERAL.HR:

IBAN za donacije: HR5923900011101229527
Model plaćanja: 00, poziv na br. primatelja: 2222
(za donatore iz inozemstva SWIFT: HPBZHR2X)
IMPRESSUM | OGLAŠAVANJE | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: