Vezani članci:
Capak dezinformira javnost o ʼnajliberalnijim mjerama u EUʼ i mjerama u Portugalu
Prije 16 godina dekriminalizirali sve droge, rezultati su zapanjujući
Kako su mediji sasvim nenamjerno pomogli ekspanziji hrvatskog turizma
Zašto su cijene na Jadranu 'paprene' i koliko su za to krivi 'pohlepni iznajmljivači'?
HUP i SDP predlažu novi porez koji bi dodatno poskupio ljetovanje na Jadranu
Hrvatska lani u turizmu ostvarila puno bolje rezultate od procjepljenijih konkurenata
Zašto Repecki ne ponudi turistima kvalitetniji sadržaj?
Ivo Ivić i Index šire neutemeljeni strah od stranih turista
Ako stvarno želi spasiti sezonu, Vlada će ukinuti Stožer
Turizam kao žrtva birokracije i diplomatskog rata
Hrvatski mitovi o tvornicama i turizmu
Prepustite testiranje privatnom sektoru, to bi ubrzalo proces i ljudi ne bi morali satima čekati u redu
Što je Hrvatska učinila da naljuti Kurza?
Hrvatski iznajmljivači i ove godine rasturili na nagradama agencije Booking.com
Vlada će se u 2020. obračunati s najvećim hrvatskim neprijateljima - radom i zaradom
Još malo o turističkoj sezoni: Kako stojimo u usporedbi s drugim zemljama?
Medijska hajka bila je posve neopravdana: Iza nas je još jedna rekordna turistička sezona
Večernji je ekskluzivno otkrio ovu prijevaru, nikada ne biste vjerovali što iznajmljivači rade - skandal!
Cro kartica je nepotrebna i služit će samo za povećanje korupcije u javnom i privatnom sektoru
Socijaldemokracija ili ksenofobija?
Legalizacija marihuane bi obogatila našu turističku ponudu i učinila Hrvatsku konkurentnijom
Hoće li ugostitelji sada spustiti cijene ili će razliku od PDV-a uzeti sebi?
Reakcije oporbe i koalicijskih partnera: HNS, Most i Pametno o Marićevoj poreznoj reformi
SDP-ova ekonomistica predlaže da država spusti cijene i povisi plaće. Tko će to platiti?
Zašto mediji prenose dezinformacije o hrvatskom i turskom turizmu koje je proširio Erdoganov fan?
Hrvatska se ne mora bojati kraha turizma, ali budućnost je u međunarodnim klasterima
Splitska vlast objavljuje rat turizmu
Hrvati će jednom morati prihvatiti da su radne migracije - u oba smjera - sasvim normalna pojava
4 razloga zašto Vlada treba odmah ukinuti kvote na uvoz radnika
Zašto su hrvatske sobarice toliko ljute na Srpkinje?
Novo na Liberalu:
Zašto Milanović napada ustavne suce koje je sam predložio? Želi ih zastrašiti
Marijana Puljak za saborskom govornicom izvrijeđala hrvatske radnike
Milei ukinuo državnu novinsku agenciju zbog 'širenja propagande'
Odlična vijest: Hrvatska ima uvjerljivo najveći godišnji rast BDP-a u EU
Reklama koja prikazuje obiteljsko nasilje na šaljiv način je neprimjerena - kaže pravobraniteljica Ljubičić
Najveća kupovina glasova u povijesti RH
Ima li smisla da država sufinancira bogataše pri kupovini luksuznih automobila?
Regulacije nisu suprotnost slobodnom tržištu nego njegov sastavni dio
Član predsjedništva Fokusa uhljebio u državnu agenciju 10 stranačkih kolega u 4 mjeseca
Odjeci Februarske revolucije: Lijeva oporba treba zajednički izaći na izbore
Možemo nije suprotnost HDZ-u nego konkurencija
Potpuni debakl medija i crvene revolucije: Sad se vidi koliki im je doseg
Huškanje na imigrante kao politička strategija za prikupljanje glasova
Einstein o slobodi govora, birokraciji i individualizmu
Centar: Vlada od Vujnovca stvara prvog hrvatskog oligarha
Rezultati izbora u Nizozemskoj trebali bi u Europi biti shvaćeni kao grubo buđenje
Novi predsjednik Argentine obećao rezanje potrošnje, ukidanje ministarstva obrazovanja i državne banke
Iranofilija u BiH sve izraženija, mediji se to više i ne trude prikriti
Mediji su iz političkih razloga pokušali zataškati motiv masovnog ubojstva u školi u Nashvilleu
Što kažu obični Palestinci iz Gaze: 'Hamas je kriv za ratove, a mi plaćamo cijenu'
Medijske manipulacije o rezoluciji UN-a i glasanju Hrvatske 'protiv primirja u Gazi'
Tko su zapadni palestinofili? Možemo ih svrstati u tri skupine, ovo su njihove karakteristike
Izrael sada treba stati na loptu i odustati od kopnene ofenzive, ali to neće učiniti zbog jednog čovjeka
Kako je došlo do simpatija dijela zapadne ljevice prema islamističkim teroristima?
Bombardiranje bolnice u Gazi - primjer medijskih manipulacija i propagande
Europska unija mora hitno mijenjati imigrantsku politiku
Orwell o intelektualcima i novinarima, kao da je danas: 'Oni koji bi trebali čuvati slobodu, najviše je preziru'
Kako je feminizam spao na ovo?
Kako su mediji sasvim nenamjerno pomogli ekspanziji hrvatskog turizma
John Stuart Mill je 1869. predlagao 'slobodno tržište' među spolovima

Medijske laži o turizmu u Portugalu


Piše: Mia Elez
Photo: Mia Elez
23.7.2021.
Prosječna ocjena čitatelja: 5

Medijske laži o turizmu u Portugalu

Medijske laži o turizmu u Portugalu


Piše: Mia Elez
Photo: Mia Elez
23.7.2021.
Prosječna ocjena čitatelja: 5

Od ožujka 2020. godine počeli smo se, s vremenom pomireni sa svakom odlukom Stožera, na globalnoj razini prilagođavati "novom normalnom". To "novo normalno" – omiljena medijska parola uz krilatice "budi odgovoran" i "ostani doma" – rezultiralo je brojnim gubitcima, oduzimanjem sloboda na mnoštvu razina, svakodnevnom raspirivanju straha, a sada u srcu kategoriziranja ljudi na "odgovorne" i "antivaksere", u konačnici i dubokim društvenim podjelama, usađenima po principu "divide et impera".

Uslijed zatvaranja svih objekata i gušenja poduzetničkih sloboda – i dalje upakiranih u omot satkan od plemenitih, utilitarističkih ciljeva za spas čovječanstva u bitci s virusom – za milijune novonezaposlenih ljudi, čiji su se životi drastično promijenili u negativnom smislu, zasigurno nije bila najveća briga međusobna zabrana ulazaka i izlazaka između europskih (i svjetskih) zemalja. Svatko bi, ipak, volio otići na kavu, u kino, na izlet ili putovanje - kao nekada prije mjera, sada još više željan odmora uz ovaj medijski teror, društvene raskole, crne prognoze i hirovite "preporuke" i odluke Stožera.

Jedan takav bijeg, poput putovanja, poslužio bi i kao izvrsna prilika za vidjeti usput koliko je medijska slika o pandemijskom stanju u drugim (europskim) zemljama točna i zaista strašna. Ako je vjerovati našim medijima, možda smo zbilja jedini mi posljednji neodgovorni neposlušnici pa zloupotrebljavamo "podarene" slobode za vrijeme turističke sezone, misleći pritom da nas neće sustići "postrožene mjere", kao da odbijamo naučiti lekciju iz aktualnih primjera Portugala i Španjolske.

Zahvaljujući ponekoj ušteđenoj kuni i organizaciji iznimno povoljnog putovanja - u vrijeme dok se (naročito) mlade zastrašuje osudom i krivnjom glede kršenja krilatice "ostani doma", kao da činimo nešto vrijedno prijezira, moj partner u kriminalu na (svakodnevnom) putovanju i ja - kao i mnogi drugi kojima se ukazala prilika - odlučili smo otputovati u Portugal. Prije odlaska smo provjerili trenutno stanje i odluke portugalskog stožera i sve se doimalo "normalnim" – ugostiteljski objekti su poslovali do kasnih večernjih sati, javni prijevoz također; moglo se slobodno kretati između gradova, u zatvorenim prostorima je bilo i ostalo obvezno nošenje maske. Očekivali smo, dakle, nešto poprilično slično trenutnom stanju u Hrvatskoj, za vrijeme turističke sezone, s obvezom prilaganja PCR testova u oba smjera.

Međutim, po polasku se situacija naglo preokrenula, kao što se to već standardno događa u svakoj zemlji.

U (pred)zadnjem tjednu prošloga mjeseca, hrvatski mediji su počeli masovno prenositi zastrašujuće informacije o stanju u Portugalu, koji se sada našao na meti novoga, delta soja. Situacija se u potpunosti promijenila preko noći i najavljene su stroge mjere za vikend, popraćene neznanjem o odredbama koje bi se mogle izdati tijekom radnoga tjedna koji slijedi. Krivac za stihiju novozaraženih i apokaliptičnu sliku gradova koju su mediji prenosili, bila je turistička sezona koju je Portugal odlučio spasiti, a za što je kažnjen širenjem novoga soja. Istoga krivca su naši mediji popratili drugom stranom kovanice - statistikom od niti 30 posto cijepljenih Portugalaca, koji su također kažnjeni za svoju neodgovornost vraćanjem raznoraznih ranijih, predsezonskih zabrana. Takvi su članci uglavnom zaključeni, dakako, pozivanjem na odgovornost i cijepljenje, uz pitanje čitatelju bi li se isto trebalo nametnuti i uvesti pod obvezno. Bilo je nadalje riječi i o uvođenju strožih restriktivnih epidemioloških mjera usred sezone (u duhu ožujka 2020. godine) poput policijskog sata, zatvaranja svih ugostiteljskih objekata, zabrana okupljanja i obveznog nošenja maski (pretpostavljam, na otvorenom). Prema našim medijima, s naglaskom na oveći broj hrvatskih portala, "vlasti su baš u tom trenutku odlučile nastojati zadržati pod kontrolom porast broja zaraženih koji, dakako, prijeti portugalskoj turističkoj sezoni", a predviđanja su se svodila na to da će "mjere vrlo vjerojatno ostati na snazi i nakon prvih vikend-odluka krajem lipnja".

S takvim prognozama zaista nismo mogli znati što očekivati, a kako smo već bili spremni na polazak, odlučili smo vidjeti što će biti – što će nas dočekati u Lisabonu odmah sutradan po završetku vikend-zatvaranja zbog više od 60 posto novozaraženih Delta sojem, hoće li išta raditi te kakva nas situacija može očekivati na ulicama; medijska slika posramljenih i zabrinutih građana koji su platili za svoju neodgovornost, lockdown ili možda nešto treće?

Lisabon

21. lipnja, u ponedjeljak nakon potpunog zatvaranja za vikend – ako je vjerovati medijskim napisima – kada se domove smjelo napuštati samo uz valjan razlog, s posebnim naglaskom na ulaske i izlaske iz grada, stigli smo u Lisabon, očekujući izniman oprez i strah na ulicama na kojima nećemo tek tako naići na druge turiste jer se Portugal sada opametio i stao na kraj vlastitoj sezoni, u ime ranije spomenutih plemenitih ciljeva; a takvu bi pouku trebali izvući i Hrvati te se ugledati u uzorni primjer zemlje fada, žutih tramvaja i sada novoga soja – karmičke kazne za otvaranje objekata i bezobraznog vraćanja života u "nekadašnje normalno". Također, nismo mogli imati ideju o tome kakve bi se sve nove odluke mogle donijeti tih dana i sljedećega vikenda – što je najavljeno u izvornom članku Publica i preneseno od gotovo svih medija – kao ni saznanje hoćemo li moći putovati iz jednoga grada u drugi.

Očekivali smo, dakle, u najkraćim crtama nešto nalik na svjetsko stanje iz ožujka prošle godine, u trenutcima dok ljudi nisu znali s čime se suočavaju te su u takvim okolnostima, jasno, strahovali za opću dobrobit i zdravlje te bili spremni pristati na bilo kakvu odluku Stožera kako bi odgovorno pridonijeli okončavanju iznimno opasne pandemije.

Po dolasku smo, međutim, vidjeli da je situacija potpuno drukčija od očekivane. Sami zrakoplov je bio prepun turista, kao i aerodrom na kojem su svi nosili nekakve sendviče i boce vode da bi mogli skinuti maske bez potencijalne osude. Javni prijevoz se odvijao sasvim normalno, po politici – stavi masku i sjedni na bilo koje slobodno sjedište, neovisno o razmaku. Ulice su bile pune života i vreve, a tek se tu i tamo našao poneki ustrašeni vozač u prolazu koji nosi masku dok sjedi sam u automobilu, što se nerijetko moglo viđati i na našim cestama.

Najveće iznenađenje je izazvala slobodna politika poslovanja – svi su objekti po vlastitom nahođenju privatnika bili otvoreni, a uz prepune terase – kako lokalaca, tako i turista – bili su otvoreni unutarnji dijelovi kafića, restorana i slastičarnica. Život se odvijao sasvim normalno, rekla bih toliko normalno da smo se šokirali proživljenim djelićem stare svakodnevice na koju smo u Hrvatskoj gotovo zaboravili.

Ono što nas je bunilo bila je nedefinirana podjela ljudi na one koji nose maske na otvorenom te one koji ih ne nose. Otprilike se 70 posto ljudi kretalo ulicom s maskama na licu, no važno je pritom naglasiti kako ih je dobrih 50 posto masku nosilo na bradi ili ispod nosa te su se takvi pojedinci kretali u većim skupinama. U razgovoru s nekoliko lokalaca – vozača taksija, prodavača u malim trgovinama i ugostitelja – saznali smo kako nošenje maske na otvorenom prema posljednjim odlukama nije potrebno, osim ako se u skupini kreće više od petero ljudi. U ostalim okolnostima se nošenje maske na ulicama preporučuje, no takve se preporuke malo tko pridržava.



Moglo bi se zaključiti kako u Portugalu riječ "preporuka" očito to i znači, za razliku od nedavne "preporuke" našega Stožera za odgodom i otkazivanjem brojnih događanja, premda se održavaju na otvorenom i uz ograničen broj ljudi, što se bespogovorno ispoštovalo kao zapovijed, a ne savjet.

Saznali smo također iz prve ruke kako se ljudi uglavnom ne boje da će ih ublažavanje mjera koštati zdravlja i života te bih bez sumnje mogla reći kako je medijska slika stanja u Lisabonu napuhana jer strah i panika ulicama jednostavno ne vladaju. Ono što je vrlo vjerojatno pospješeno ovom beskrajnom pandemijom je teška gospodarsko-društvena slika. Portugal se i dosada nosio s lošom ekonomskom situacijom, no problemi nezaposlenosti, bijede, neimaštine i velikoga broja beskućnika, zasigurno su 2021. izraženiji pa nas je tako Lisabon podsjetio na izvještaje iz Los Angelesa prema kojima bi se, u američkom stilu, moglo zaključiti kako je porasla potražnja za šatorima.

Stoga je u Lisabonu sasvim uobičajeno vidjeti svako nekoliko minuta hoda nizove šatora te beskućnike koji žive u parkovima i na skalama ispred crkava – više nego inače, u vremenima prije pandemije u ostalim većim europskim gradovima. Jedan od iznimno uznemirujućih prizora bilo je šatorsko naselje, postavljeno paralelno s terasom kafića – i upravo takva slika, kao očita posljedica pandemije ili pak "preporuka" i mjera, ono je o čemu bi mediji trebali više pisati negoli o pohvalnim pothvatima lockdowna i ukidanja osnovnih sloboda, pod opravdanjem da se moramo u ime odgovornosti odreći brojnih "privilegija" koje smo prije nazivali svojim građanskim pravima.

Porto

Po dolasku u Porto, četiri dana kasnije, naletjeli smo na sliku opuštenog grada u kojem se ljudi neometano zabavljaju na rivi uz rijeku Douro. Nakon više od godinu dana ograničenja i globalne depresije koja nas je snašla – u svakom mogućem smislu – bilo je predivno doći u grad koji je prepun života, glasova i pjesme.

Svi su objekti sasvim normalno poslovali, uključujući vanjske i unutarnje dijelove, koji su bili preplavljeni domaćim i stranim posjetiteljima, a koje bi zagovaratelji mjera vrlo vjerojatno okrivili za to što ova pandemija i dalje traje. Posebno oduševljenje je izazvalo ono što se nama odnedavno opet nastoji oteti – glazba uživo na svakom koraku, mali nastupi u kojima možeš uživati bez EU Covid potvrde. Zaista, svakih 20 metara su drugi glazbenici nastupali i svaki je od njih oko sebe okupio svojom pozitivom, koja nam svima nedostaje, bujicu ljudi – domaćih, ne samo turista. I dok se, primjerice, u Zadru okupilo mnoštvo na otvorenom koncertu Marka Tolje – jer ljudi su očigledno žedni malo zabave – tome se korona-dokumentacijom vrlo brzo stalo na kraj pa je tako koncert Vanne, samo nekoliko dana kasnije, privukao iznimno malo ljudi.



Iako su sada (tako kažu) u čitavom Portugalu "privilegije" došle na naplatu velikim brojem novozaraženih pa tako i povratkom na strože mjere, u Portu smo se stigli uvjeriti kako ipak nismo mi, Hrvati, jedini koji se svojih "privilegija" ne odriču tako spremno. Na temelju viđenoga može se samo još jednom, kao i mnogo puta ranije, zaključiti kako je medijska slika nerijetko pristrana i napuhana, a stanja o kakvima čitamo često ne odgovaraju stvarnosti, stoga takve medijske napise treba uzeti s većim oprezom od dosadašnjih klasičnih clickbait članaka.

Da se svaka informacija koja kola medijima treba pročitati kritički i uz zrno opreza, nije nikakva novost. Tako se da zaključiti kako su objektivno mediji prenijeli tek polovičnu istinu stanja u Portugalu krajem lipnja, a ostatkom rado izmanipulirali. Straha i panike oko delta soja i vraćanja na približno "staro normalno" na ulicama po završetku vikend-lockdowna krajem prošloga mjeseca nije bilo; nikakav oblik zatvaranja ni dan nakon, također se nije nazirao. Ono što je istinito preneseno jest da ulicama, sudeći prema kršenju "ostani doma" naputka, i dalje vlada ozračje otpora prema odlukama i ukidanjima – a taj se dio izvještaja medijski rado koristi u svrhu pohvale postroženja mjera, uz savjet našim čitateljima da ne ponavljaju istu grešku.



Uslijed takvog medijskog terora i uz manjak entuzijazma da vodimo sami sebe kroz ovu čitavu situaciju, mnogi i dalje odbijaju shvatiti da je samoodgovornost moguća te da ne ovisi o slijepom praćenju autoriteta. Samoodgovornom, slobodnom čovjeku ne trebaju nečije zabrane i strogo propisane upute, već objektivno i transparentno iznošenje podataka u skladu s kojima će savjesno djelovati. Takav čovjek ne traži odrednice i kaznu za neposlušnost i ne podržava nijedan oblik zadiranja u osobne slobode i prava koja bi mu demokratski sustav trebao jamčiti. Nakon godinu i nekoliko mjeseci slušanja i čitanja o tome kako su "sljedeća dva tjedna ključna" i stavljanja života, poslovanja i slobode kretanja na čekanje, bilo je samo pitanje vremena kada će ljudi prestati dovoditi svoje ispijanje kave na suncu, druženja, izlete i putovanja u korelaciju s bioterorizmom i sebičnom neodgovornošću – te se početi oglušavati kada im se isto krene oduzimati.

Neodgovornost se očito svodi na nepoštivanje autoriteta u koji je grešno sumnjati, uz nastojanja da se svakog protivnika preporuka i svih mjera rođenih iz politike zatvaranja (i aktualnog promoviranja ideje obvezivanja na cijepljenje) okarakterizira kao krivca za "masovno punjenje groblja koje nam slijedi". Zbog toga ćemo, kako stvari stoje, vrlo vjerojatno još jednom biti kažnjeni, ako je vjerovati većini hrvatskih portala koji najavljuju obustavu trenutne turističke sezone – a zašto? Zato što smo pogrešno zaključili kako su naša prava u demokratskom društvu upravo to – prava, a ne ranije spomenute privilegije koje nam autoritet velikodušno poklanja i još brže oduzima ukoliko se previše "razbahatimo" i opustimo.

U duhu zaključka, mogli bismo se podsjetiti izjave nedavno preminulog Johna McAfeeja, koji je mudro rekao kako mi sami biramo koje ćemo sve moći dopuštati demokraciji, jer svaka je moć koruptivna. Upravo zbog toga bi se svaki odgovorni pojedinac trebao zapitati gdje se povlači granica (brzorastuće) moći koju kolektivno dopuštamo u slobodnoj demokraciji – odnosno, u kontekstu naše stvarnosti, gdje je (i koliko je izblijedila) granica između preporuke i ucjene, u navodnom sustavu vladavine prava.


Ocijeni članak

Sadržaj Liberala mogu ocjenjivati samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.

Sviđa ti se članak? Podrži Liberal!

Podrži neovisno novinarstvo: učlani se ili doniraj Udruzi "Liberal.hr" koliko želiš/možeš za razvoj ove platforme.
IBAN: HR5923900011101229527
Model: 00, poziv na br. prim.: 2222
(za donatore iz inozemstva SWIFT/BIC: HPBZHR2X)
Ako koristite mobilnu aplikaciju za bankarstvo jednostavno uslikajte ovaj barkod i unesite željeni iznos.

O autorici

MIA ELEZ
Mia Elez je profesorica povijesti i hrvatskog jezika. Zaljubljena je u pisanje, glazbu, film, poeziju i prozu, znanstvenu fantastiku, povijest i filozofiju. U slobodno vrijeme kritizira, teoretizira i postavlja dodatna pitanja.
Više od iste autorice
VIŠE O TEMI:
VIŠE IZ RUBRIKE:

Komentiraj članak

Komentirati na portalu mogu samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.
Mala škola liberalizma
Udruga Liberal.hr
O Udruzi Liberal.hr
Udruga Liberal.hr osnovana je s ciljem promicanja osobnih i ekonomskih sloboda u Republici Hrvatskoj. Djeluje prvenstveno preko ovog portala. Liberal je od svoga početka 2016. do danas dao značajan doprinos u raspravama oko javnih politika uvijek štiteći prava i slobode građana. Naša misija je educirati javnost i podizanje svijeti o građanskim pravima i posljedicama koje određene politike mogu imati na njihove živote. Više o radu i ciljevima udruge možete pročitati ovdje.

Ako želite i možete doprinijeti radu Udruge - bilo svojim aktivnostima i zalaganjem ili bar uplaćivanjem godišnje članarine, kliknite ovdje i ispunite pristupnicu za učlanjenje.
Doniraj
Ovaj portal financira se dobrovoljnim članarinama i donacijama naših čitatelja. Pomozite nam da budemo još bolji, postanite jedan od naših donatora!

Donirati nam možete preko Paypala - klikom ovdje ili preko e-bankarstva, ako skenirate ovaj barkod:



Za broj žiroračuna i ostale informacije kliknite ovdje.