Posljedice populizma na primjeru Velike Britanije

28.6.2017.
ČITATELJI OCIJENILI
4

Posljedice populizma na primjeru Velike Britanije

Prošlo je godinu dana od britanskog referenduma o EU i odluke o napuštanju, a razvoj događaja od tada je bio jako zanimljiv s puno obrata pa se može napraviti nekakva retrospektiva što je ta odluka zapravo značila. Za početak se dobro prisjetiti da je odnos Britanije prema europskim integracijama uvijek bio čudan i podijeljen.

Na početku, kad se 1951. stvarala Europska zajednica za čelik i ugljen te Europska ekonomska zajednica 1957. godine, Britanija se odbija pridružiti i potiče s još nekim zemljama stvaranje EFTA-e, udruženja za slobodnu trgovinu. Ipak, 1961. podnose prvi zahtjev za članstvo koji blokira Charles de Gaulle u ime Francuske. Drugi zahtjev za članstvo (1967.) opet blokira Charles de Gaulle i treća sreća se dogodila tek 1973, kad Britanija ulazi u članstvo zajedno s Danskom i Irskom. Ali, nisu dugo izdržali do prvog Brexit referenduma koji je održan već 1975. godine, a rezultat je bio 67-33 u korist ostanka.

Nakon toga, odnos ulazi u više-manje mirne vode u kojima se uvijek odražavao temeljno nejasan i podvojen stav prema integraciji - Britanija je uvijek bila jako za ekonomsku integraciju i jedinstveno tržište, ali uvijek jako protiv političke integracije s nadnacionalnim institucijama. I onda su svi naučili izraz cherry-picking, biranje onog što ti odgovara i odbijanje onog što ne želiš, što je u jednom klubu koji bi se trebao temeljiti na zajedničkim pravilima uvijek izazivalo iritaciju drugih članica. Tako je Britanija ispregovarala popust na doprinos zajedničkom proračunu, nije prihvatila schengenski sporazum o otvorenim granicama niti zajedničku valutu (euro). Anti-EU raspoloženje je uvijek imalo podršku u političkim krugovima, posebno u Konzervativnoj stranci, a na europskoj politici se pred kraj karijere poskliznula i Margaret Thatcher. Nakon financijske i migrantske krize, a s paralelnim rastom EU mašinerije, napuštanje unije dobiva jaču političku podršku i kroz stranku UKIP koja izlazi s margina i postaje važniji faktor, ulazi u Europski parlament gdje vodi kampanju za izlazak iz članstva. Spletom okolnosti i manevriranjem premijera Camerona, određuje se datum za referendum o članstvu i rezultat je tijesno 52-48 u korist izlaska iz EU.

Sad kad smo vidjeli što je bilo, godinu dana nakon odluke, cijela priča stoji na klimavim nogama. Vlada koja je izašla na izbore da dobije jaču poziciju za pregovore je postala samo slabija, a polako i najneupućenijima postaje jasno koliko će proces odlaska biti kompliciran i neizvjestan. Ali, to se dalo naslutiti prije same odluke, dapače, mnogi su eksperti govorili da je suludo svoditi jako kompleksno pitanje ekonomskih i pravnih integracija na jednostavan odgovor DA ili NE.

Kampanja za izlazak se bazirala na dva osnovna "argumenta" – protivljenje imigraciji i povratak suvereniteta. Inzistiranje na suvislijoj raspravi o širim efektima odluke je odbacivano pa je jedan od prvaka kampanje rekao da je "narodu već dosta eksperata". Time je daljnji tijek kampanje određen žučnim sučeljavanjima o broju imigranata, neće nama Bruxelles govoriti što da radimo, vratimo kontrolu nad svojom državom i ini asortiman zapaljivih tema, ustaše i partizani stila. Većina obećanja zagovornika izlaska raspala već samim jutrom nakon referenduma kad su sami priznali da se ograničenje imigracije i veća ulaganja u zdravstvo neće dogoditi, a oni sami su ostali pomalo zatečeni uspjehom i još više veličinom zadatka koji je sad stajao pred njima.

Ubrzajmo na godinu dana poslije – glavna rasprava je hard Brexit ili soft Brexit. Što s trgovinom, carinskom unijom, pravima EU građana u Britaniji i obratno, suradnjom u sigurnosti posebno u svjetlu učestalih napada, dogovori o budućim sporazumima, vanjska politika itd. Ni na jedno od tih pitanja referendum nije dao odgovor, niti je mogao dati, jer je onda trebalo pitati barem 20-ak potpitanja. Sada svi pokušavaju gatati što je zapravo značio rezultat i što znači rezultat izvanrednih izbora i svi gataju onako kako im odgovara. Zagovaratelji ostanka kažu da premijerka nema mandat za hard Brexit, a Nigel Farage viče kako ga je strah da birači neće dobiti ono za što su glasali iako nemamo pojma za što su to točno glasali. On predmnijeva da su glasači Brexita imali istu ideju u glavi kao i on, a istina je da je svatko imao neku svoju motivaciju i nitko pouzdano ne može tvrditi što stoji iza svakog pojedinog da ili ne, pa se isto tako ne zna ni što stoji iza kolektivnog ne. Sve u svemu, jedan lijepi kaos je nastao iz činjenice da je netko odlučio da se važna odluka treba svesti na binaran izbor, a nered koji je to stvorilo riješit će valjda nekakvi eksperti...kojih je narodu dosta.

Na kraju, možemo reći da nas nije briga, britanska posla, sami pali, sami se ubili i nek' se vade kako znaju. Međutim, Brexit je izvrsna studija slučaja što se dobije vrstom politike koju se sada naziva populizmom. Kako bi Englezi rekli, tu je sva politika dumbed-down ili poglupljena do razine razumijevanja (ispod)prosječnog birača i na osnovu tako razvodnjene politike se donose dalekosežne odluke. U takvoj politici nema mjesta za detalje, ekspertna mišljenja, novinarsko propitivanje. Osim toga, živimo u doba brzih informacija, skraćenih vijesti, Twitter objava gdje se sve mora strpati u raspon pažnje prosječnog birača. Svako takvo poglupljivanje javne rasprave nosi svoje posljedice, a za sad vidim puno više loših.

 Ako sad prebacimo perspektivu na Hrvatsku, gdje živimo u permanentnom stanju zaglupljenosti javne rasprave, posljedice su očite – negativna selekcija u politici, ekonomska stagnacija, loše odluke i slabi izgledi za budućnost. Jedina mogućnost koju ja vidim, a nisam optimist da će se ostvariti, je da toliko opjevani "Narod" počne razlikovati tko nudi samo parole i jednostavne izbore, a tko ima nekakav plan, program i detalje što točno treba napraviti.




VIŠE IZ RUBRIKE:
POLITIKA
SVIJET
O autoru
Jerko Markovina je psiholog s posebnim interesom za bihevioralnu ekonomiju i ponašanje potrošača na tržištu. Trenutno radi na projektima financiranja znanosti. >>VIŠE
Vezano
Faktograf se čudi što EU financira portale koji kritiziraju EU dužnosnike
Mrsić i Faktograf obmanjuju javnost: Hrvatski minimalac nije ʼna začelju EUʼ
Jesu li učitelji u Hrvatskoj potplaćeni i nedovoljno cijenjeni? Postoji način da to provjerimo...
Dan kada su se hrvatski ljevičari razočarali u EU birokraciju i njene regulative
Verhofstadt spustio euroskepticima: ʼAko želite uspoređivati nešto sa Sovjetskim Savezom, pokažite prstom u Westminsterʼ
Britanska demokracija je slomljena i nema nikoga tko bi je mogao popraviti
Svijet je vjerojatno pred novom recesijom. Je li Hrvatska spremna?
Većina zemalja EU ukinula PDV na putnički željeznički prijevoz, Hrvatska nije među njima
John McAfee želi biti predsjednik SAD-a i premijer Velike Britanije - u isto vrijeme!
Tko je Boris Johnson, vjerojatno novi britanski premijer?
Nova grčka vlada najavljuje zaokret: ʼGrčka će postati najprivlačnija država za strane investitoreʼ
Sinčić i Kolakušić sramote Hrvatsku pred cijelom Europom
Koja ironija: Najveći britanski protivnik imigranata želi emigrirati u SAD, uputio zahtjev za azilom
Tko je Ursula von der Leyen, nova predsjednica Europske komisije?
Ono kad konzervativci pozivaju na socijalističku revoluciju
Ono kad se najveći euroskeptici u Hrvatskoj posvađaju zbog briselske plaće
Zašto žene ne glasaju za feminističke stranke?
Top lista populista (izdanje EU izbori 2019.)
I SDP kapitulirao pred populizmom: Zašto banke ne nude kredite s istom kamatom u Njemačkoj i Hrvatskoj?
Kurzu prekipjelo: ʼNe treba nam EU regulirati kako da pržimo šnicleʼ
Novo na Liberalu
VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: