Posljedice populizma na primjeru Velike Britanije

28.6.2017.
ČITATELJI OCIJENILI
4

Posljedice populizma na primjeru Velike Britanije

Prošlo je godinu dana od britanskog referenduma o EU i odluke o napuštanju, a razvoj događaja od tada je bio jako zanimljiv s puno obrata pa se može napraviti nekakva retrospektiva što je ta odluka zapravo značila. Za početak se dobro prisjetiti da je odnos Britanije prema europskim integracijama uvijek bio čudan i podijeljen.

Na početku, kad se 1951. stvarala Europska zajednica za čelik i ugljen te Europska ekonomska zajednica 1957. godine, Britanija se odbija pridružiti i potiče s još nekim zemljama stvaranje EFTA-e, udruženja za slobodnu trgovinu. Ipak, 1961. podnose prvi zahtjev za članstvo koji blokira Charles de Gaulle u ime Francuske. Drugi zahtjev za članstvo (1967.) opet blokira Charles de Gaulle i treća sreća se dogodila tek 1973, kad Britanija ulazi u članstvo zajedno s Danskom i Irskom. Ali, nisu dugo izdržali do prvog Brexit referenduma koji je održan već 1975. godine, a rezultat je bio 67-33 u korist ostanka.

Nakon toga, odnos ulazi u više-manje mirne vode u kojima se uvijek odražavao temeljno nejasan i podvojen stav prema integraciji - Britanija je uvijek bila jako za ekonomsku integraciju i jedinstveno tržište, ali uvijek jako protiv političke integracije s nadnacionalnim institucijama. I onda su svi naučili izraz cherry-picking, biranje onog što ti odgovara i odbijanje onog što ne želiš, što je u jednom klubu koji bi se trebao temeljiti na zajedničkim pravilima uvijek izazivalo iritaciju drugih članica. Tako je Britanija ispregovarala popust na doprinos zajedničkom proračunu, nije prihvatila schengenski sporazum o otvorenim granicama niti zajedničku valutu (euro). Anti-EU raspoloženje je uvijek imalo podršku u političkim krugovima, posebno u Konzervativnoj stranci, a na europskoj politici se pred kraj karijere poskliznula i Margaret Thatcher. Nakon financijske i migrantske krize, a s paralelnim rastom EU mašinerije, napuštanje unije dobiva jaču političku podršku i kroz stranku UKIP koja izlazi s margina i postaje važniji faktor, ulazi u Europski parlament gdje vodi kampanju za izlazak iz članstva. Spletom okolnosti i manevriranjem premijera Camerona, određuje se datum za referendum o članstvu i rezultat je tijesno 52-48 u korist izlaska iz EU.

Sad kad smo vidjeli što je bilo, godinu dana nakon odluke, cijela priča stoji na klimavim nogama. Vlada koja je izašla na izbore da dobije jaču poziciju za pregovore je postala samo slabija, a polako i najneupućenijima postaje jasno koliko će proces odlaska biti kompliciran i neizvjestan. Ali, to se dalo naslutiti prije same odluke, dapače, mnogi su eksperti govorili da je suludo svoditi jako kompleksno pitanje ekonomskih i pravnih integracija na jednostavan odgovor DA ili NE.

Kampanja za izlazak se bazirala na dva osnovna "argumenta" – protivljenje imigraciji i povratak suvereniteta. Inzistiranje na suvislijoj raspravi o širim efektima odluke je odbacivano pa je jedan od prvaka kampanje rekao da je "narodu već dosta eksperata". Time je daljnji tijek kampanje određen žučnim sučeljavanjima o broju imigranata, neće nama Bruxelles govoriti što da radimo, vratimo kontrolu nad svojom državom i ini asortiman zapaljivih tema, ustaše i partizani stila. Većina obećanja zagovornika izlaska raspala već samim jutrom nakon referenduma kad su sami priznali da se ograničenje imigracije i veća ulaganja u zdravstvo neće dogoditi, a oni sami su ostali pomalo zatečeni uspjehom i još više veličinom zadatka koji je sad stajao pred njima.


Ubrzajmo na godinu dana poslije – glavna rasprava je hard Brexit ili soft Brexit. Što s trgovinom, carinskom unijom, pravima EU građana u Britaniji i obratno, suradnjom u sigurnosti posebno u svjetlu učestalih napada, dogovori o budućim sporazumima, vanjska politika itd. Ni na jedno od tih pitanja referendum nije dao odgovor, niti je mogao dati, jer je onda trebalo pitati barem 20-ak potpitanja. Sada svi pokušavaju gatati što je zapravo značio rezultat i što znači rezultat izvanrednih izbora i svi gataju onako kako im odgovara. Zagovaratelji ostanka kažu da premijerka nema mandat za hard Brexit, a Nigel Farage viče kako ga je strah da birači neće dobiti ono za što su glasali iako nemamo pojma za što su to točno glasali. On predmnijeva da su glasači Brexita imali istu ideju u glavi kao i on, a istina je da je svatko imao neku svoju motivaciju i nitko pouzdano ne može tvrditi što stoji iza svakog pojedinog da ili ne, pa se isto tako ne zna ni što stoji iza kolektivnog ne. Sve u svemu, jedan lijepi kaos je nastao iz činjenice da je netko odlučio da se važna odluka treba svesti na binaran izbor, a nered koji je to stvorilo riješit će valjda nekakvi eksperti...kojih je narodu dosta.

Na kraju, možemo reći da nas nije briga, britanska posla, sami pali, sami se ubili i nek' se vade kako znaju. Međutim, Brexit je izvrsna studija slučaja što se dobije vrstom politike koju se sada naziva populizmom. Kako bi Englezi rekli, tu je sva politika dumbed-down ili poglupljena do razine razumijevanja (ispod)prosječnog birača i na osnovu tako razvodnjene politike se donose dalekosežne odluke. U takvoj politici nema mjesta za detalje, ekspertna mišljenja, novinarsko propitivanje. Osim toga, živimo u doba brzih informacija, skraćenih vijesti, Twitter objava gdje se sve mora strpati u raspon pažnje prosječnog birača. Svako takvo poglupljivanje javne rasprave nosi svoje posljedice, a za sad vidim puno više loših.

 Ako sad prebacimo perspektivu na Hrvatsku, gdje živimo u permanentnom stanju zaglupljenosti javne rasprave, posljedice su očite – negativna selekcija u politici, ekonomska stagnacija, loše odluke i slabi izgledi za budućnost. Jedina mogućnost koju ja vidim, a nisam optimist da će se ostvariti, je da toliko opjevani "Narod" počne razlikovati tko nudi samo parole i jednostavne izbore, a tko ima nekakav plan, program i detalje što točno treba napraviti.





VIŠE IZ RUBRIKE:
POLITIKA
SVIJET
O autoru
Jerko Markovina je psiholog s posebnim interesom za bihevioralnu ekonomiju i ponašanje potrošača na tržištu. Trenutno radi na projektima financiranja znanosti. >>VIŠE
Vezano
I SDP kapitulirao pred populizmom: Zašto banke ne nude kredite s istom kamatom u Njemačkoj i Hrvatskoj?
Kurzu prekipjelo: ʼNe treba nam EU regulirati kako da pržimo šnicleʼ
Švicarci idu na referendum zbog Bruxellesa: Hoće li se odreći prava na oružje?
Ovaj lik predaje na FPZG-u, širi teške dezinformacije i tvrdi da našom politikom vlada ʼneoliberalizamʼ
Dan Europe nema veze s antifašizmom. Evo što Europa danas slavi...
Europska unija u brojkama: Što se promijenilo zadnjih 5 godina?
Kad političari kažu da će se izboriti za više novca iz EU fondova - lažu
Englezi kaznili dvije najveće stranke, liberali najveći pobjednici lokalnih izbora
Regulacija pornografije na internetu može imati brojne neželjene posljedice
Novo pravilo: Ne možeš doseliti u UK ako nemaš posao
MMF priznao: Britanija raste najbrže u G7 skupini
Top 5 događaja u 2016. koje su hrvatski novinari najteže podnijeli
Autoritarne nacionalističke vlade - najveća prijetnja liberalnoj demokraciji
Kako je najveća punk ikona izdala anarhiju i slomila srce svojim fanovima
Nakon lijepih priča i snova, Britancima se bliži brutalan sudar sa stvarnošću
Europski SJW pokret dolazi kao odgovor na desni populizam
Most je populistička stranka kao Živi zid, samo što je na vlasti
Zid pun rupa: Svjedočimo posljedicama opće ekonomske nepismenosti
Top lista populista (1): Ivo Josipović i neoliberalni kapitalizam
Oni nastavljaju istu populističku politiku očekujući suprotne rezultate
Novo na Liberalu

Škola

PIŠE: LIBERAL.HR

Prema Bastiatu, svaka vlada ima samo tri izbora: 1) nekolicina pljačka većinu, 2) svatko pljačka svakoga i 3) nitko ne pljačka nikoga. Koju od te tri vlade žele Žuti prsluci?

Žuti prsluci su na teži način naučili da je Bastiat bio u pravu

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Teško je nabrojati sve populističke izjave i obećanja u ovoj kampanji pa ću izdvojiti samo one najgore.

Top lista populista (izdanje EU izbori 2019.)

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

83-godišnjak je pucao kroz ulazna vrata kad je shvatio da netko pokušava provaliti. Ubio je 25-godišnjeg mladića. Sad ga žele poslati u zatvor.

Mediji provode javni linč nad nevinim čovjekom i pomažu državi da ga dokrajči. Njegov grijeh? Branio se od provalnika.

Politika

PIŠE: SANDRA PAŠKVAN

Smatraju li SDP-ovci u Odboru za nagrade da gradonačelnik nije to zaslužio, da su proračuni za koje su i sami glasali - zajebancija?

Nominirala sam Obersnela za nagradu grada Rijeke zbog manjka u proračunu. Njegov odbor je odbio nominaciju...

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Za Katarinu Peović rad u call centru je robovanje, a konobarenje je ispod časti.

Poslovi kojih se drugovi iz Radničke fronte najviše boje

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Spuštanje zastava na pola koplja i paljenje svijeća zbog gašenja jedne firme koja je desetljećima trošila tuđi novac govori dosta o razini opće pismenosti.

Hrvati su previše emotivna bića. Samo kod nas još ovakva patetika može proći.

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Hrvatska ima, u usporedbi s drugim zemljama Nove Europe, slab izvoz. On je rezultat slabijeg uvoza zbog protekcionističkih državnih politika.

Hrvatska nije deindustrijalizirana. Našoj industriji bi išlo puno bolje da je država ne ʼštitiʼ

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Korupcijska afera u Austriji završila je ekspresno, za hrvatske pojmove iznenađujuće. Kod nas slične stvari završavaju posve drugačije.

Koja je razlika između Hrvatske i civiliziranih država?

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Rekao je da planira preuzeti HSLS, osvojiti 10 posto na izborima i onda mijenjati nacionalnu politiku.

Hrebak pruža ruku Pametnom: ʼTreba nam jedna snažna liberalna opcijaʼ

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Za jedne ljubitelje zločinaca tolerancija i ljubav, za druge zatvor. To je Hrvatska po njenoj mjeri.

Anka kaže da je u spotu s Che Guevarom pokazala ʼtolerancijuʼ. Hoće li tako i s ustašofilima?

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Justin Amash je na Twitteru objavio da je Trump učinio stvari koje su za impeachment, a 'strančevanje' narušava sustav provjera i ravnoteže vlasti.

Ovo je prvi republikanac u Kongresu koji poziva na Trumpovu smjenu

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Ideja o odšteti zbog iseljavanja radnika je toliko luda da ju je predlagao i Joseph Stiglitz. Da, on je uvaženi ekonomist, ali i socijaldemokrat.

Mostovac brani Petrova citatom iz knjige ekonomista koji je hvalio Chavezovu ekonomsku politiku

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA | OGLAŠAVANJE

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: