Kroz povijest je sudbina velikih carstava neraskidivo bila povezana s vrijednošću njihove valute. Stabilan novac bio je temelj povjerenja, trgovine i političke moći dok su inflacija, korupcija i gubitak monetarne kontrole često nagovještavali pad i raspad državnih struktura.
Od Rima, koji je propadao kako se njegov denarius pretvarao u bezvrijedni komad metala, do kasnijih imperija čije su valute gubile vrijednost pod teretom dugova i ratova, monetarna stabilnost uvijek je bila više od ekonomskog pitanja - bila je pitanje opstanka.
O tome, među ostalima, piše i Felix Abt, ističući da povijest neumoljivo pokazuje kako nijedna sila nije mogla preživjeti dugotrajno urušavanje vlastitog novca. Felix Abt je švicarski stručnjak za poslovne odnose u Sjevernoj Koreji i Vijetnamu. Bio je jedan od prvih stranih poduzetnika koji su nastojali poslovati u suvremenoj Sjevernoj Koreji, gdje je živio između 2002. i 2009. godine te razvijao i vodio poduzeća.
"Svako veliko carstvo u povijesti slijedi nevidljivi zakon. Ne pada osvajanjem. Ne revolucijom. Ne neprijateljskom invazijom. Pada kroz tiho, neumoljivo uništenje povjerenja u novac.
Kolaps valute – tih, ali smrtonosan, poput otrova koji teče venama nacije. Naravno, sve ostalo također igra ulogu: politička korupcija, društvene napetosti, beskrajni ratovi, prirodne katastrofe... Ali ispod svih tih katastrofa leži jedna konstanta: fiskalno preopterećenje, devalvacija valute, puzajuća erozija povjerenja koje drži društva na okupu. Kad novac nestane, sve ostalo propada."
Novac je povjerenje, vidljivo, simbolički utjelovljeno. To je nevidljiva veza koja povezuje građane i državu. Ako se ova veza prekine, nikakve legije, nikakva birokracija, nikakav zakon je ne mogu popraviti. Povjesničar Ferguson to savršeno objašnjava: "Novac je upisano povjerenje. Kad to povjerenje umre, umire i novac - a kad novac umre, s njim umiru i carstva."
Rimsko carstvo
Rim: prvi test. Denarius, uveden 211. pr. Kr., gotovo čisti srebrni novčić, simbolizirao je stabilnost. Trgovina, porezi, legije – sve je bilo izgrađeno na njemu. Ali širenje carstva, stotine tisuća vojnika, rastuća birokracija - sve je to uzelo svoj danak.
Kada porezni prihodi više nisu bili dovoljni, započela je devalvacija. Neron je smanjio sadržaj srebra s gotovo 100 posto na 90 posto, Karakala na 50 posto, a Galije na ispod 5 posto. Cijene su rasle, vojnici su tražili zlato, poljoprivrednici odbacivali devalvirane kovanice – gospodarstvo se urušilo.
Rim nije pao pod barbarima. Rim je umro iznutra. Devalvacija novca uništila je odanost, infrastrukturu i moć. Prvo novac, a onda sve ostalo.
Španjolsko carstvo
Španjolska je ponovila obrazac, ovaj put kroz obilje. Potosí (1545.) izbacio je srebro – beskrajan potok koji je preplavio Europu. U početku bogatstvo, ubrzo inflacija. Cijene su rasle, kruna je trošila novac na ratove, a domaća industrija je propadala.
Filip II. se utopio u dugovima; bankrot je slijedio bankrot. Povjesničar Elliott to sažima: "Paradoks španjolske moći bio je u tome što je njezino bogatstvo potkopavalo njezine vlastite temelje."
Do 1700. godine Španjolska je bila šuplja: bogata poviješću, siromašna produktivnošću, opterećena inflacijom i nepovjerenjem prema valuti. Obilje može biti jednako destruktivno kao i oskudica - kada se izgubi povjerenje.
Britansko carstvo
Velika Britanija ilustrira ovaj učinak u doba kredita. Na svom vrhuncu, carstvo je dominiralo četvrtinom svijeta. Njegova snaga nije ležala u zlatu ili plemenitim metalima, već u kredibilitetu. Britanska funta, osigurana zlatom, bila je globalna rezervna valuta, i sidro i vezivno tkivo. Ali Prvi svjetski rat uništio je tu stabilnost. Novac je tiskan, a dugovi su u pet godina eksplodirali sa 650 milijuna na 7 milijardi funti.
Churchill je uzalud pokušao obnoviti zlatni standard. Nakon Drugog svjetskog rata, američki dolar preuzeo je ulogu globalnog financijskog sidra.
Velika Britanija nije izgubila svoje carstvo kroz rat, već kroz kolaps svoje valute.
Dodajmo još primjera s Istoka: Slom ruskih carstava bio je usko povezan s monetarnom i fiskalnom nestabilnošću.
Rusko carstvo i SSSR
U kasnom Ruskom Carstvu, kronični deficiti, ratni izdaci i fluktuacije cijena povezane s inflacijom potkopavali su javno povjerenje i pogoršavali društvene napetosti, što je u konačnici pogodovalo revoluciji 1917. i abdikaciji cara Nikole II.
Sovjetski Savez suočio se i s ozbiljnim valutnim i financijskim problemima: hiperinflacija nakon Građanskog rata zahtijevala je uvođenje Nove ekonomske politike (NEP), dok su desetljeća centralnog planiranja, umjetnih tečajeva i proračunskih neravnoteža stvorila kronične ekonomske slabosti.
U 1980-ima, rastuća inflacija, nekonvertibilna valuta i loše fiskalno upravljanje dodatno su pogoršali političke i društvene krize te ubrzali raspad SSSR-a 1991. godine.
Isti obrazac se ponavlja
U oba slučaja, ekonomska nestabilnost nije djelovala izolirano, već je pogoršala postojeće političke i društvene linije razdora – poznat povijesni obrazac: valutne krize često prethode padu carstava. Rim, Španjolska, Velika Britanija, Sovjetski Savez – različita stoljeća, tehnologije, protivnici.
Ali obrazac ostaje: širenje izvan održivih granica. Fiskalni deficiti. Devalvacija valute. Inflacija. Socijalni nemiri. Gubitak povjerenja. Kolaps ili prisilna kontrakcija.
Dalio to opisuje za Sjedinjene Države: "Fazu propadanja carstva uvijek prati tiskanje novca, povećanje duga, unutarnji sukobi i gubitak statusa rezervne valute."
Vojni porazi slijede monetarni pad, a ne prethode mu. Vojske gube ratove kada nisu plaćene.
Građani gube povjerenje kada im se devalvira ušteđevina. Vlade gube legitimnost kada njihova obećanja vrijede manje od papira na kojem su napisana.
Kina i Mongolija
Iako je Kina jedna od najstarijih civilizacija i uzdigla se do novih visina u posljednja tri desetljeća nakon 200 godina previranja, više je puta imala slična iskustva tijekom svoje povijesti. Sudbina kineskih dinastija bila je usko povezana s njihovom kontrolom nad novcem, kreditima i državnim financijama.
Za vrijeme dinastije Tang, neposredni uzroci pobune An Lushan bili su političke i vojne prirode - ambicije za moć, intrige i etničke napetosti - ali monetarni problemi i djelomični kolaps valute pridonijeli su okruženju u kojem je ustanak uopće bio moguć te su pogoršali fiskalne i društvene posljedice nakon njegovog izbijanja.
Pobuna je trajala gotovo osam godina (755. – 763.) i odnijela je, prema procjenama, 13 do 36 milijuna života.
Dinastija Song, koja je uvela prvi papirnati novac na svijetu početkom 11. stoljeća, suočila se s egzistencijalnim poteškoćama zbog inflacije i gubitka povjerenja u prekomjerno izdane novčanice.
Pod Yuanom, Mongoli su ponovili istu grešku: preplavili su gospodarstvo nepokrivenim papirnatim novcem, što je dovelo do hiperinflacije i kolapsa države.
Dinastija Ming okrenula se srebru, ali kada su globalni tokovi presušili u 17. stoljeću, iznenadna oskudica ugušila je porezne prihode i značajno doprinijela padu dinastije.
Čak se i dinastija Qing, dugo stabilna pod bimetalnim sustavom, našla pod ogromnim pritiskom u 19. stoljeću kada je srebro poteklo u inozemstvo kako bi se platile reparacije za opijum i druga plaćanja koja su nametnule zapadne kolonijalne sile. Taj je odljev uzdrmao financijske temelje carstva, oslabio državnu kontrolu nad porezima i kovanim novcem te značajno pridonio političkoj nestabilnosti.
Kriza je otkrila ranjivost čak i dugoročno stabilnih monetarnih sustava i istaknula koliko je ekonomska stabilnost povezana s političkom snagom. U Aziji povijest nije udaljena arhiva, već živi kriterij kojim se mjere sadašnjost i budućnost. Središnja lekcija u Srednjem kraljevstvu opstala je kroz stoljeća: ako politički centar oslabi, nastaje kaos. Građanski rat, slom, milijuni mrtvih. Ta povijesna svijest i danas oblikuje kinesku politiku.
Zlatne rezerve se gomilaju, ovisnost o dolaru se postupno smanjuje, a rizici se uvelike diversificiraju. To nije potaknuto kratkoročnim pragmatizmom, već dubokim instinktom: stabilnost znači opstanak. Povjerenje u vlastitu valutu, političko jedinstvo i strateška predviđanja – sve to raste iz iskustva, a ne iz zaborava.
Hoće li to biti dovoljno da se izbjegne ciklus povijesti, tek ćemo vidjeti. Ali jedno je sigurno: lekcije prošlih carstava nisu izblijedjele u Kini. One su internalizirane – i djeluju se na temelju njih.
Jesmo li naučili nešto iz povijesti?
Carstva preživljavaju prirodne katastrofe, građanske ratove, vojne poraze - sve dok njihov novac uživa povjerenje. Ali kada novac zakaže, sve se urušava: porezni sustav, vojska, gospodarstvo, društveni ugovor. Monetarni kolaps označava kraj, ali i otkriva stupanj propadanja.
Rimska inflacija potkopala je odanost, španjolski procvat srebra ispraznio je industriju, britanski dug lišio ju je suvereniteta. Prvo novac umire – a onda slijedi sve ostalo.
Mises je upozorio: "Stabilnost novca je temelj same civilizacije."
Povijest jasno govori: carstva mogu pasti iz mnogo razloga - ali njihova smrt počinje kada se slomi povjerenje u njihov novac.
Danas su Sjedinjene Američke Države opterećene gigantskim dugovima, dolar je pod pritiskom, a povjerenje vidljivo opada. Ako se temelji uruše, svim strukturama prijeti kolaps: gospodarstvu, vojsci, društvu – ništa nije pošteđeno. Američko carstvo moglo bi imati mnogo kraći vijek trajanja od svojih prethodnika, a njegov pad mogao bi doći brže nego što mnogi očekuju.
---------------
Izvori:
Brandt, L. i Thomas G. Rawski. Velika transformacija Kine: Odabrane studije iz ekonomske i društvene povijesti. Cambridge University Press, 2008.
Istražuje fiskalne politike, ekonomske strukture i monetarne prakse u Kini kroz različite dinastije.
Dalio, R. Principi za suočavanje s promjenjivim svjetskim poretkom. Simon & Schuster, 2021.
Raspravlja o povijesnim ciklusima uspona i pada carstva te ulozi financijske stabilnosti u državnoj moći.
Eichengreen, B. Globalizacija kapitala: Povijest međunarodnog monetarnog sustava. Princeton University Press, 1996.
Nudi kontekst o međunarodnim monetarnim tokovima i valutnim krizama koje utječu na carstva i države.
Elliott, JH Carska Španjolska, 1469. – 1716. Penguin, 1963.
Ispituje španjolsku fiskalnu i monetarnu politiku tijekom Revolucije cijena; pruža komparativni uvid u kinesku ekonomsku povijest.
Ebrey, PB Ilustrirana povijest Kine iz Cambridgea. Cambridge University Press, 2010.
Sveobuhvatan pregled kineske povijesti, uključujući ekonomske i fiskalne aspekte raznih dinastija.
Ferguson, N. Uspon novca. Penguin, 2008.
Istražuje globalnu financijsku povijest, uključujući kineske inovacije u valuti i fiskalnoj upravi.
Fairbank, JK i Merle Goldman. Kina: Nova povijest. Belknap Press, 2006.
Standardni priručnik o kineskoj povijesti; detaljno opisuje fiskalnu politiku, monetarne krize i dinastičku stabilnost.
Gregory, PR i Robert C. Stuart. Ruski i sovjetski ekonomski učinak i struktura. 2. izdanje, Addison-Wesley, 1999.
Detaljna analiza ruskog i sovjetskog fiskalnog i monetarnog sustava, uključujući inflaciju, deficite i ekonomske krize.
Hamilton, E. J. Američko blago i revolucija cijena u Španjolskoj, 1501.–1650. Harvard University Press, 1934.
Klasična studija o priljevu srebra i inflaciji; pruža kontekst za monetarnu povijest dinastija Ming i Qing.
Hsu, ICY Uspon moderne Kine. Oxford University Press, 2000.
Ispituje kasnocarske fiskalne krize, tokove srebra i monetarne izazove koji su doprinijeli padu dinastija Ming i Qing.
Kotkin, S. Izbjegnuti Armagedon: Sovjetski slom, 1970.–2000. Oxford University Press, 2008.
Fokusira se na kasnosovjetske fiskalne i valutne krize i njihovu ulogu u političkom slomu.
Liu, K. i Richard J. Smith, ur. Sukob i kontrola u kasnoj carskoj Kini. Stanford University Press, 1994.
Zbirka eseja o upravljanju, fiskalnom stresu i monetarnoj nestabilnosti u kasnoj carskoj Kini.
Morgan, KO Narodni mir: Britanska povijest 1945. – 1990. Oxford University Press, 1992.
Pruža komparativne uvide u poslijeratno fiskalno upravljanje i ekonomsku stabilnost u suvremenom kontekstu.
Nove, Alec. Ekonomska povijest SSSR-a. 3. izdanje, Penguin Books, 1992.
Sveobuhvatan prikaz sovjetske ekonomske politike, valutnih kriza i lošeg fiskalnog upravljanja.
Riasanovsky, NV i Mark D. Steinberg. Povijest Rusije. 9. izdanje, Oxford University Press, 2018.
Obuhvaća političke, društvene i ekonomske strukture kasnog Ruskog Carstva, uključujući monetarne i fiskalne pritiske.
Rostovtzeff, M. Društvena i ekonomska povijest Rimskog Carstva. Oxford University Press, 1957.
Klasična studija ekonomskih i fiskalnih struktura u starom Rimu, korisna za usporedbu s kineskim dinastičkim gospodarstvima.
Temin, P. Rimsko tržišno gospodarstvo. Princeton University Press, 2013.
Istražuje monetarne sustave i ekonomske mehanizme u Rimu; nudi komparativnu perspektivu o stabilnosti carstva.
Tainter, J. Slom kompleksnih društava. Cambridge University Press, 1988.
Analizira društveni kolaps s naglaskom na ekonomsku i administrativnu složenost, primjenjivo na kineske dinastije.
Twitchett, D., ur. Cambridgeska povijest Kine. Cambridge University Press, više svezaka.
Znanstveni izvor koji detaljno opisuje političku, fiskalnu i monetarnu povijest od Tanga do Qinga.
Von Glahn, R. Fontana sreće: Novac i monetarna politika u Kini, 1000–1700. University of California Press, 1996.
Fokusirana studija na monetarne sustave dinastija Song, Yuan i Ming, papirnati novac, tokove srebra i fiskalne krize.
von Mises, L. Ljudsko djelovanje. Yale University Press, 1949.
Sveobuhvatna rasprava o ekonomskoj teoriji; pruža uvid u monetarnu politiku, inflaciju i fiskalno odlučivanje.
