Na današnji dan: Sovjeti ugušili Praško proljeće u krvi - okupacija Čehoslovačke

FOTO: Libor Hajsky/Reuters
21.8.2019.
ČITATELJI OCIJENILI
5

Čehoslovački vođa Dubček pokušao je reformirati socijalizam. To se Sovjetima nije svidjelo pa su im poslali 2.000 tenkova...
PIŠE: MARIO NAKIĆ

Na današnji dan: Sovjeti ugušili Praško proljeće u krvi - okupacija Čehoslovačke

Čehoslovački vođa Dubček pokušao je reformirati socijalizam. To se Sovjetima nije svidjelo pa su im poslali 2.000 tenkova...
PIŠE Mario Nakić

Na današnji dan, 21. kolovoza 1968. godine, vojnici Varšavskog pakta okupirali su Čehoslovačku u strahu da bi se ova država mogla osloboditi od komunizma i sovjetskog utjecaja. Riječ je o događaju koji se zove "Praško proljeće", a u njegovom gušenju život je izgubilo oko 250 ljudi na obje strane.

Praško proljeće započelo je sredinom 1960-ih kada je rastao otpor prema komunističkom režimu i sovjetskom utjecaju u Pragu i ostatku tadašnje Čehoslovačke. Jezgru pokreta činila je nekolicina istaknutih intelektualaca, katoličkih biskupa i svećenika, a pridružili su im se i neki hrabriji pojedinci iz Saveza komunista. Komunisti su, naime, ubrzo nakon završetka Drugog svjetskog rata pokušali nametnuti ateizam stanovništvu koje je tada bilo izrazito religiozno (danas više nije). Radili su to ne samo kroz državne medije i društveni pritisak, već i kroz zakone.

Kad su u Komunističkoj partiji shvatili da neće moći suzbiti religiju, pokušali su stvoriti razdor. Starije katoličke svećenike i biskupe optuživali su za potporu fašizmu, a mlađu generaciju klera (koja je uglavnom podržavala i propovijedala socijalizam) su hvalili i davali im veliki javni prostor nazivajući ih "Novi katolici". Kao i obično u povijesti, državna represija nad vjerskim slobodama stvarala je snažan otpor.

Do druge polovine 1960-ih stvorio se društveni pokret u koji su se uključili pop glazbenici, glumci, sportaši, a kulminirao je masovnim studentskim prosvjedima na ulicama Praga koji su neko vrijeme bili redoviti. Dana 11. listopada 1967. godine studenti su izašli na ulice zbog redukcija struje. Policija ih je silom rastjerala, ali oni su se nastavljali okupljati i prosvjedovati još mjesecima uz redovite sukobe s policijom.



Da bi smirili situaciju, Sovjeti su zamijenili čehoslovačkog komunističkog vođu Antonina Novotnyja čovjekom u koga su imali više povjerenja - Alexanderom Dubčekom. Dubček je obrazovan u SSSR-u, bio je pjesnik i novinar koji se pridružio komunističkom pokretu zbog iskrene vjere da će on donijeti dobro narodu.

U siječnju 1968. godine predložio je reforme koje su trebale biti umjerene i kozmetičke, tek takve da smire otpor građana, ali da i Sovjeti budu zadovoljni. Reforme su sadržale odvajanje Komunističke partije od izvršne vlasti, političku jednakost za sve stranke uključene u Narodni front (koji je vladao pod potpunom dominacijom komunista od 1948.), jednakost između Čeha i Slovaka, federaciju, dekriminalizaciju malih privatnih biznisa, meritokraciju u glomaznom javnom sektoru, ukidanje cenzure i olakšavanje slobode udruživanja. Planirao je da reforme budu usvojene u rujnu, na sljedećem kongresu Komunističke partije.

Ove promjene nisu izgledale revolucionarno niti bi ukinule komunističku diktaturu, ali su značile veliko proširenje osobnih i građanskih sloboda u odnosu na dotadašnje stanje. Dubček je to nazivao "socijalizam s ljudskim licem", što je razljutilo sovjetskog vođu: "Ako je za njega to što želi socijalizam s ljudskim licem, zar on smatra da ovaj socijalizam nema ljudsko lice?" - pitao se Brežnjev. Između siječnja i srpnja sovjetski predstavnici su se našli na pregovorima s Dubčekom dok je KGB organizirao oporbu u samoj čehoslovačkoj komunističkoj partiji koja je trebala odvratiti Dubčeka od reformi. Ništa od toga nije uspjelo pa je Moskva na kraju odlučila poslati vojsku.

Sovjetsko vodstvo je zaključilo da su "cionistički, revizionistički i kontrarevolucionarni elementi krenuli u udar na socijalizam" (glavna "cionistička" organizacija bio je Simon Wiesenthal centar u Beču, a mnogi pojedinci koje su Sovjeti smatrali cionistima uopće nisu bili Židovi). Vojska Varšavskog pakta, koja je bila većim dijelom sastavljena od vojnika sovjetske Crvene armije, provela je 5 vojnih vježbi tijekom ljeta 1968. na samoj granici s Čehoslovačkom. Nakon posljednje vježbe krajem srpnja "zaboravili" su se vratiti kući, tako da je vojska mjesec dana bila spremna za invaziju. Bila je to najveća vojna operacija u Europi od završetka Drugog svjetskog rata.

Sovjeti su bili spremni za rat: 27 divizija sa 6.300 tenkova, 2.000 topova i 800 zrakoplova. Ušli su u Čehoslovačku s oko 2.000 tenkova, ali na granici je čekalo i puno više. Čehoslovačka vojska, koja je brojala tek nekoliko stotina tisuća ljudi, nije pružala nikakav otpor. Međutim, otpor su pružili studenti u Pragu, gdje je došlo do sukoba koji su trajali danima.

Na najveći otpor naišli su prilikom zauzimanja radiopostaje u centru Praga. U mnogim gradovima građani su postavili vlastita vozila - automobile, kamione, autobuse - na ceste kako bi prepriječili put tenkovima, no vojska ih je gazila ili uništavala na putu. Usprkos činjenici da ozbiljnog oružanog otpora nije bilo, sovjetski general Vasil Margelov (rođen Markelov) koji je vodio tu operaciju, zbog ove "pobjede" proglašen je "herojem SSSR-a" te je dobio veći broj spomenika.



Češki izvori su izvijestili kako je 137 Čeha i Slovaka poginulo u invaziji. Na drugoj strani poginulo je i 98 vojnika Varšavskog pakta, ali većina je stradala u prometnim nesrećama ili zbog nestručnog rukovanja opremom, vožnje tenkom preko drvenog mosta (da, i to se događalo)... Petorica vojnika su tijekom operacije počinila samoubojstvo, a jedan je vojnik iz Bugarske ubijen dok je pokušao dezertirati i prijeći preko granice u Zapadnu Njemačku.

U jesen je otpor blijedio, ali to ne znači da su se građani Čehoslovačke pomirili s okupacijom. U siječnju 1969. mladić Jan Palach se zapalio ostavivši iza sebe poruku: "Palim se kako bih probudio ljude ove zemlje". Nakon njega još je šestero mladića i djevojaka tijekom idućih mjesec dana učinilo istu stvar, a 26-ero ih je spašeno s opeklinama. Uskoro je takav način prosvjeda dobio međunarodni karakter pa su isto činili mladi u Poljskoj, Mađarskoj i Latviji - ostavljajući iza sebe pisma istog sadržaja kakvo je bilo Palachovo.

U ožujku 1969. Dubček je smijenjen, a na njegovo mjesto Sovjeti su postavili KGB-ovog čovjeka Gustava Husaka. Budući da njegovo prezime na češkom znači "gusak", Česi i Slovaci su njegov režim nazivali "socijalizam s kožom guske". On je vodio zemlju do 1987. godine. Dubčekove reforme nikada nisu implementirane, a oslobođenje Čeha i Slovaka nasilno je odgođeno za 22 godine.

Izvori: Acton, The Atlantic



Novo na Liberalu

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

U Hrvatskoj će ovo zvučati čudno i nestvarno, ali u civiliziranom svijetu građani imaju prava.

Sutkinja u SAD-u prijavila građanina zbog objava na Facebooku. Pogodite kako je to završilo...

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Mnogi čitatelji nisu razumjeli zašto se Trudeau ima potrebu ispričati. Misle da je riječ o pretjeranom teroru političke korektnosti, ali nije.

Zašto je maskiranje u crnca rasistički čin?

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Euroskeptici jako vole pljuvati Europu govoreći da je ona nedemokratska. Ali Juncker i Tusk ne mogu zatvoriti vrata ovog parlamenta, podsjeća vođa RE-a.

Verhofstadt spustio euroskepticima: ʼAko želite uspoređivati nešto sa Sovjetskim Savezom, pokažite prstom u Westminsterʼ

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Mora se ispričavati zbog stvari koje su nekoć bile normalne ili bezazlene i to bi ga moglo stajati gubitka izbora.

Trudeau je žrtva vlastite gluposti

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Skandinavski model će nam dati izbor da radimo i nakon 65. godine - tko želi. Međutim, to će teško moći spasiti mirovinski sustav od kolapsa.

Kosor predlaže skandinavski model za mirovinski sustav. Možda je to najbolje za sve, ali hoće li biti dovoljno?

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Još nedavno su bili zadovoljni represivnim državnim aparatom. Sada više nisu...

LGBT portal, koji je slavio kazneni progon homofoba iz Zadra, sada cvili zbog represivnog državnog aparata

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Riječ 'zlorabitelji' ušla je u hrvatski rječnik kao sinonim za male poduzetnike i obrtnike koji 'varaju' državu plaćajući manji porez nego što je to Vlada zamislila da bi trebali.

Želite se riješiti zlorabitelja? Smanjite porezno opterećenje!

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Medijima kruže naslovi kako su paušalni obrti masovno 'varali državu'. To nije točno, ljudi koriste zakonske mogućnosti.

Ne, paušalci nisu varali državu. Novi zakon će ih poslati u ilegalu

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Premijer je potvrdio da novinari trebaju imati posebne privilegije u tretmanu države, a predsjednica podsjeća na Staljina.

Katastrofalne reakcije Kolinde i Plenkovića: Državni vrh se ismijava iz naših prava

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Po čemu je Duhaček vrjedniji od Čolakovića i zašto u Hrvatskoj nećemo još dugo imati lijepe stvari

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Novinar Indexa, koji je podržavao kažnjavanje Slavonca zbog pjevanja nepodobnog bećarca pred policajkom, kažnjen je zbog vrijeđanja policije i moralnih osjećaja građana.

Novinar Indexa uhićen i kažnjen po zakonu koji je sam podržavao

Škola

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Najznačajnije i najopsežnije djelo u karijeri velikog klasičnoliberalnog mislioca, koje je jednako aktualno i dan-danas.

Prije 70 godina objavljena je Misesova ʼLjudska akcijaʼ: ʼSamo pojedinac misli. Samo pojedinac razumije...ʼ

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: