Kolegica Amalija Kranjec je jučer na Liberalu napisala svoj osvrt na nedavni događaj koji je podigao prašinu u Zadru, a došao je i do nacionalnih medija. Ukazala je na činjenicu kako je naše društvo još uvijek puno predrasuda prema mladima koji se usude biti "drukčiji" i iskočiti iz okoline svojim glazbenim ukusom, oblačenjem i pogledom na svijet pa su od relativno benignog narušavanja javnog reda i mira uspjeli doći do ludih teorija zavjere protiv crkve i navodnih sotonističkih kultova.

Ali ovaj događaj i reakcije javnosti upozoravaju na još jednu negativnu pojavu u našem društvu i o tome mislim da također treba pisati, a to je nedostatak poštovanja drugih osoba, naših susjeda i sugrađana s kojima možda ne dijelimo svjetonazorske stavove, i njihovih temeljnih prava.

Prema izjavi oca jednog od mladića koji su uhićeni zbog prekršaja, dečki su sjedili na stepenicama crkve i pili pivo koje se, eto, slučajno prolilo.

Meni sad nije nešto jasno. Kako nekome može pasti na pamet piti alkohol pred crkvom? I ne, nisam konzervativan, i ja sam u mladosti često pio s ekipom u parku i na sličnim mjestima, ali ne danju pred crkvom! Nisam vjernik, dakle meni crkva nije sveto mjesto, ali znam da mnogima je. To je smisao crkvene zgrade, mjesto gdje kršćani prakticiraju svoju vjeru. Bez obzira bili vjernici ili ne, valjda imamo minimum ljudskosti i poštovanja prema drugima da ne činimo to na mjestu koje je njima sveto. To nije izbjegavanje bogohuljenja nego osnova kulture.

Druga stvar, ali ne manje bitna, ovdje je riječ o poštivanju privatnog vlasništva. Ne znam kako bi ljudi koji pokušavaju opravdati mladiće iz ove priče reagirali da se na njihovom kućnom pragu okuplja ekipa i prolijeva pivo, ali nisam siguran da bi bili sretni. Sad je svećenik kriv jer ih je, prema riječima ponosnog oca, "udarao po leđima". Oprostite, ali nitko vam neće povjerovati da ih je udario iz čista mira, da im nije prije toga rekao da odu piti negdje drugdje.

Mladići sigurno nisu sotonisti, ali su neodgojeni i bahati pojedinci kojima nitko nije usadio osjećaj poštovanja prema tuđoj imovini i slobodi. Što je najgore, otac jednoga od njih ne vidi u tome ništa loše nego još staje u njegovu obranu, kao, "odličan učenik, pije mlijeko", samo što, eto, sluša metal pa ga okolina neopravdano okrivljuje.

Potpuno je svejedno kakvu glazbu sluša, kako se češlja i oblači. Ja volim hip hop i u mladosti sam nosio baggy jeans, znam dobro što su predrasude okoline. Ali mi ne bi palo na pamet da opravdavam neprihvatljivo ponašanje onih koji ne poštuju tuđu imovinu i slobodu vjeroispovijesti samo zato što slušaju hip hop.

Ovdje je pitanje osnovnih vrijednosti, poštovanja i ljudskosti. Ako niste član Crkve i ne cijenite religiju poput mene, ne znači da trebate opravdavati ovakve stvari jer to nije izraz nepoštovanja prema toj Crkvi nego prema ljudima koji joj pripadaju, a to su vaši susjedi i sugrađani. I vi ćete od njih trebati poštovanje za svoja prava. Poštovanje stoga mora biti uzajamno i obostrano, nema druge.