Godina 2016. ostat će zabilježena masnim slovima u povijesti zapadne civilizacije, kao početak velike prekretnice u kulturnom i političkom smislu. Brexit u Velikoj Britaniji, izbor Trumpa u SAD-u i talijanski referendum o ustavnim promjenama samo su početak jednog procesa koji će tek dobiti svoj naziv, ali možemo mu za početak dati radni naslov - konzervativna kontrarevolucija. Hoće li ona u konačnici biti pozitivna za društvo ili ne, to ćemo tek vidjeti.

Civilizacija na vrhuncu

Još prije par godina multi-kulti je bilo "cool", a većina nije imala ništa protiv globalizma. Društva su išla k ujedinjenju, spajanju različitih kultura i suživotu. Civilizacija je doživjela svoj vrhunac, ravnopravnost je postignuta u svakom smislu (spolna, rasna i seksualna). To je rezultat stoljetne borbe istinskih liberala za ljudska prava. Konzervatizam je pobijeđen, stjeran u mišju rupu, toliko da je apsolutno bilo nemoguće da netko javno izađe i kaže da je "ženi mjesto u kuhinji" ili "gayevi trebaju na liječenje", a da ne bude javno ismijan i osramoćen zbog neznanja i nazadnosti.

To je bilo super, ali ljevičari se nisu mogli time zadovoljiti jer njihova svrha kao "progresivaca" (kako se vole nazivati, baš kao što si vole lažno tepati da su liberali) ne bi postojala da ne guraju i dalje prema "naprijed". To guranje prema "naprijed" dovelo je do toga da prijeđu onu normalnu, prirodnu i razumnu granicu kad borba za ravnopravnost postaje borba protiv ravnopravnosti i zapravo nasilje.

Borba za ravnopravnost vs. agresija

Seksualna ravnopravnost je kad homo parovi imaju zakonski ista prava kao hetero parovi, ali nije ravnopravnost kad one koji to ne vide kao brak zakonski prisiljavaš da to nazivaju brakom. Nije ravnopravnost kad katoličke svećenike prisiljavaš da protiv svoje volje vjenčaju neki par. Nije ravnopravnost kad ugostitelja prisiljavaš da protiv svoje volje sudjeluje u ceremoniji u kojoj ne želi sudjelovati. Nije ravnopravnost kad kršćanski dating site prisiljavaš da protiv njihove volje uvode opcije za homoseksualce i transseksualce. To više nije ravnopravnost, to je nasilje nad čovjekovim osobnim uvjerenjima. To nije ni liberalno jer liberalizam podrazumijeva toleranciju prema osobnim uvjerenjima svake individue.

Spolna ravnopravnost je kad muškarci i žene imaju iste uvjete da se prijave i natječu za neki posao, ali nije ravnopravnost kad zakonski prisiljavaš poslodavca da diskriminira i dijeli svoje djelatnike po spolu i da daje prednosti nekome pri zapošljavanju samo zbog spola. Spolne kvote u politici, u predstavničkim tijelima nemaju veze s ravnopravnošću. To je nasilje nad demokratskim procesom koji bi trebao biti lišen svake diskriminacije.

Problem s imigrantima nema veze sa ksenofobijom

Problem imigranata nikada nije postojao u ovakvom obliku kao danas, a razlog je jednostavan i jasan. Većina ljudi na zapadu nikada nije imala ništa protiv stranaca. Ali, kad ti u jednoj godini državu preplave milijuni ljudi totalno drukčije kulture, kad mnogi od njih uopće ne pokazuju želju da se uklope u društvo, nauče jezik i privređuju, kad odjednom postane opasno kretati se po gradu, kad stopa kriminala naglo skoči - onda se ljudi zabrinu. Da, to je sasvim normalna reakcija i ne možete ih kriviti za nekakvu ksenofobiju, rasizam ili mržnju prema manjinama.

I tu su mainstream mediji odigrali svoju ulogu. Umjesto objektivnog izvještavanja, oni su se bacili u etiketiranje domicilnog stanovništva optužujući ih za ksenofobiju i neprihvaćanje stranaca. Britanija, koja je poznata po svojoj multikulturalnosti, u kojoj žive ljudi iz cijele Europe, Azije, Afrike...Odjednom je postala "nacija ksenofoba", barem ako je vjerovati našim i mnogim stranim mainstream medijima. Kad ljude nazivaš pogrdnim imenima i kad ih vrijeđaš, na taj način nećeš promijeniti njihovo mišljenje, a još manje ćeš uspjeti nekoga neutralnog pridobiti na svoju stranu.

Ništa nisu naučili, postali još gori

Tu je druga kardinalna pogreška koju ljevičari rade. Nakon Brexita i Trumpa nisu ništa naučili, nisu se nijednom zapitali da možda nije problem u njima i njihovoj bolesnoj agendi, da nasilje nije najbolji pristup za ostvarivanje ideja, oni rade baš suprotno - idu još nasilnije, još više vrijeđaju, traže još više represije...Sad okrivljuju društvene mreže i internet za "lažne vijesti" jer, pazite, lažna vijest je svaka koja se ne uklapa u njihov koncept. Sad vrše pritisak na vlasnike društvenih mreža i na sudstvo, idu na restrikcije slobode govora. To će dovesti do još većeg revolta kod većine pa će se ovaj proces samo nastaviti i pojačati.

Ljevica je još uvijek u šoku, u čudu, jer gube rat koji su mislili da su praktički dobili. Odjednom nailaze na snažan otpor na koji nisu navikli jer je još donedavno bilo sramotno da im se itko javno suprotstavi. Drugovi, prešli ste granicu zdravog razuma i normalnog ukusa. Umjesto da se urazumite, vi vrijeđate svakog neistomišljenika. Zato mi nije nimalo žao, zato i zaslužujete izgubiti, i to žestoko.