Ako ste za jednakost prilika, bolju kvalitetu obrazovanja i slobodu izbora za svakoga - učenike, nastavnike i roditelje - onda ćete i vi biti pobornici vaučerizacije. Pročitajte zašto.

Nedavna afera u čakovečkoj srednjoj školi i potom nastavnička kampanja s ciljem ukazivanja na problematične učenike koji maltretiraju učitelje u školama diljem Hrvatske dovela je i do široke javne rasprave o hrvatskom školstvu. Mislim da je jedini način kako riješiti taj i mnoge druge probleme u hrvatskom školstvu, koji se već dugo guraju pod tepih, potpuna vaučerizacija školskog sustava. Ovo su moji argumenti za taj stav.

1. Sigurnije škole

Nastavnici s pravom ukazuju na ovaj problem. Škola bi trebala biti sigurno mjesto za sve - i učenike i nastavnike. Neki tvrde da je u čakovečkoj aferi "sustav zakazao". Sustav nije zakazao, sustav je takav i on tako funkcionira jer ovaj sustav ne može drugačije.

U državnoj školi je podjednako teško izbaciti s posla lošeg nastavnika kao i izbaciti iz škole problematičnog učenika iako dobro znamo da ni jednome ni drugome u školi nije mjesto. Zašto je to teško učiniti? Pa jednostavno, svatko ima svoja prava, a država mora poštivati procedure i ne može samo tako i brzo povrijediti nečija prava čak i onda kada postoje razumni razlozi jer ta osoba predstavlja realnu prijetnju za sigurnost svih oko sebe. Procedure se moraju poštivati, a one traju. Plus, ne smijemo zanemariti korumpiranost koja je sastavni dio ove države, pa tako i svakog segmenta kojim njena administracija upravlja. Uvijek će se umiješati neki korumpirani pojedinac i to će dodatno otežati proces.

Neki bi htjeli da nastavnici zadrže ta svoja prava kako bi što teže mogli izgubiti posao čak i ako nisu za njega kompetentni, a da se učenici svojih prava odreknu, no to nije moguće jer država mora formalno štititi prava svih, pa i djece.

U privatnoj školi bi problematični učenik, ako svojim ponašanjem ometa druge učenike u radu, bio izbačen dok kažeš keks. Pa neka njegovi roditelji traže drugu školu koja će ga htjeti primiti. Privatna škola bi to učinila zato da zadrži druge učenike kod sebe, da ne prijeđu drugamo. Međutim, ista stvar bi se dogodila i lošim nastavnicima i to je vjerojatno glavni razlog zašto su nastavnici često protiv vaučerizacije.

Tako bi škole postale sigurnije za sve - i za nastavnike i za učenike. Vaučerizacija je najefikasniji način da se to postigne.

2. Jednakost prilika

U današnjem hrvatskom sustavu svi radnici financiraju državno školstvo iz poreza. To znači da svaki zaposleni roditelj plaća edukaciju za svoju djecu. To je sasvim u redu, ali što ako netko želi svoje dijete upisati u privatnu školu po vlastitom izboru? To je moguće, ali samo za one koji imaju takve financijske mogućnosti jer upisom u privatnu školu i dalje nastavljate financirati državnu čije usluge ne koristite. Tako da mnoga djeca, u obiteljima koje nisu posebno bogate, nemaju mogućnost izbora da se upišu u neku drugu školu.

Ja želim da sva djeca u Hrvatskoj, bez obzira na imovinsko stanje njihovih roditelja, imaju jednaku mogućnost izbora da se upišu u školu po izboru. Jednakost prilika treba biti cilj svakog modernog društva.

3. Sloboda izbora

Škole postoje radi učenika i njihovog stjecanja znanja, to često moramo ponavljati jer mnogi zaboravljaju. Svejedno, da bi djeca stekla potrebna znanja, potrebno je omogućiti što bolji izbor njihovim učiteljima.

Vaučerizacija bi omogućila veću slobodu izbora i za učenike, i za roditelje, i za nastavnike. Osnivale bi se nove škole (svatko bi mogao osnovati školu). U Nizozemskoj i Švedskoj su iznimno popularne škole koje su osnovala neprofitna udruženja roditelja koji njima upravljaju. To im je omogućila upravo vaučerizacija. Nastavnici bi imali slobodu da u svakom trenutku, ako im se ne sviđaju uvjeti ili djeca u školi u kojoj su zaposleni, mogu lakše promijeniti školu i otići raditi tamo gdje su im ponuđeni uvjeti po njihovim željama.

4. Kvaliteta obrazovanja

Kvaliteta je iznimno bitna ako razmišljamo o budućnosti Hrvatske. RH je ove godine izdvojila 16 milijardi kuna za obrazovanje. To je oko 35.000 kuna po učeniku godišnje. Zamislite da je tih 35.000 kuna dobio roditelj svakog djeteta u obliku vaučera ili kupona da ga potroši na upis u školu po izboru.

Nove škole bi nicale, osnivale bi se škole s različitim pogodnostima za učenike, svaka bi "pucala" na određeni dio populacije. Neke bi nudile posebne vannastavne aktivnosti, neke cjelodnevni boravak, neke bi financirale prijevoz učenika iz udaljenijih mjesta, neke bi nudile bolji obrok itd. Neke bi škole privlačile učenike "zvučnijim" imenima nastavnika, odnosno više bi uložile u plaće profesora pa bi privukle bolje profesore. Svatko bi našao školu za koju smatra da nudi ono najbolje za njegovo/njeno dijete. Uslijed tolike konkurentnosti, poboljšala bi se kvaliteta usluge, a samim time i rezultati hrvatskog obrazovnog sustava.

5. Lakši pristup obrazovanju u ruralnim područjima

Protivnici vaučerizacije imaju jedan jedini argument koji ponavljaju kao papige, a ide otprilike ovako: "To je sve lijepo za Zagreb, ali što u mjestima s malo stanovnika? Tko će podučavati tu djecu, tko će tamo osnovati škole?"

Taj argument je besmislen iz više razloga. Prvo, vaučerizacija je provedena u Nizozemskoj, Irskoj, Švedskoj i Danskoj. To su sve zemlje s mnogo udaljenih i odsječenih mjesta, malih sredina. Mislite li da je djeci koja tamo žive uskraćeno pravo na obrazovanje? Naravno da nije, čak su ta djeca dobila jednako pravo poput svojih vršnjaka koji žive u velikim gradovima upravo vaučerizacijom.

U malim sredinama već sada postoji problem kvalitetnog obrazovanja jer je teško naći nastavnika koji će tamo doći raditi. Država nema mogućnost ponuditi veću plaću jer ne smije plaćati dvoje ljudi različito za isti rad. Ali privatnik može, recimo, ponuditi dvostruko veću plaću nastavniku koji pristane preseliti se iz Zagreba u neko malo mjesto u Dalmatinskoj zagori, Lici ili bilo gdje drugdje gdje nije popularno doseljavanje. Privatne škole će to i činiti jer njima vaučer u Zagrebu i vaučer u manjem mjestu vrijedi jednako, a tamo gdje postoji potražnja na tržištu će se stvoriti i ponuda. To je temeljni tržišni zakon, samo trebamo dozvoliti tržištu da odradi svoje.

Dakle, vaučerizacija ne bi bila "smrt" za obrazovanje u malim sredinama, ona je jedini spas za male sredine i djecu koja tamo žive, a imaju pravo na jednako kvalitetno obrazovanje kao i njihovi vršnjaci u većim sredinama. Zato je potrebno reformirati školski sustav iz temelja i uvesti vaučere u obrazovanje.