Kad o ekonomskim temama odlučuju građani koje dezinformiraju politikanti, onda je lako demokratski donijeti odluku koja će dugoročno štetiti tim istim građanima.

"Demokracija je najgori oblik vladavine, osim svih ostalih", navodno je tvrdio Winston Churchill, inače uvjereni demokrat. Većina ljudi bi se složila s tom tvrdnjom iz raznih razloga. Demokracija je kao lokalna sportska momčad; kada pobjeđuje onda je svi podržavaju, a kada gubi onda je svi kritiziraju. I pri tom su svi "izbornici", veliki znalci svih problema i opasnosti te jaki kritičari.

Pa opet, demokratske države su povijesno politički najstabilnije države, ovisno o snazi demokratskih institucija, s razmjerno malo sigurnosnih problema koji proizlaze iz političko-ideoloških razloga. Kada pobjeđuju "naši", onda demokracija svima odgovara, a kada pobjeđuju "njihovi", onda se gubitnicima odjednom ukazuju brojni sistemski problemi demokracije. Ipak, ma koliko s vremena na vrijeme bili razočarani demokracijom jer ponekad njeni rezultati nisu baš onakvi kakve smo željeli, prihvaćamo je upravo zbog toga što nudi priliku da "naši" dođu na vlast u sljedećem demokratskom ciklusu.

Ako je demokracija loša, onda su direktna demokracija i odlučivanje preko referenduma, njen "najčišći" oblik, katastrofalni. I s tim će se mnogi složiti ovisno o tome u kojem ih dijelu demokratskog ciklusa pitate. Teško je očekivati da će oni koji se protive Brexitu hvaliti referendumsko odlučivanje u trenutku kada je upravo doveo do izlaska UK iz EU. Ali da pitate iste ljude o referendumu za legalizaciju pobačaja na kojem je pobačaj u Irskoj legaliziran, onda bi dobar dio onih koji kritiziraju referendumsko odlučivanje oko Brexita pohvalilo referendumsko odlučivanje oko legalizacije abortusa. Jedino pravo pitanje je koliko zadnji referendum odražava želje pojedine osobe i prema tome se može očekivati stav te osobe prema referendumima i direktnoj demokraciji.

U tijeku je prikupljanje potpisa za referendum "67 je previše" kojim se želi vratiti doba za umirovljenje s trenutnih 67 godina na 65, koliko je zakonska dob bila do prošle godine. Ako se referendum provede, bit će onih koji su zadovoljni i onih koji nisu zadovoljni te će prema tome govoriti o tome kako je referendumsko odlučivanje dobro ili loše. Hrvatska ima jako restriktivne uvjete za raspisivanje referenduma, vjerojatno da bi se izbjegli potencijalni problemi koji proizlaze iz takvog načina političkog odlučivanja. Istodobno u Švicarskoj su referendumi svojevrsna općenarodna razonoda prema tome koliko se često održavaju.

Efikasnost demokracije, a posebno direktne demokracije, primarno ovisi o razini informiranosti birača. Zbog toga su medijske slobode, sloboda govora i neovisnost pravosuđa najbolja jamstva za održavanje stabilne demokracije jer dopuštaju slobodnije kolanje informacija u društvu te informiranije građane. Pretpostavka je da građani neke države sami znaju što je najbolje za njih te će njihove odluke biti racionalne, u njihovom najboljem interesu. Ali ljudi nisu racionalna bića i ne možemo garantirati da su odluke koji donose, bilo individualno ili kolektivno, racionalne. Posebno je to slučaj ako se radi o odlukama dugoročnog karaktera koje se bave stvarima koje će pokazati svoje pune učinke tek u dugom roku. A ako se radi o odlukama ekonomskog karaktera, kod kojih ni netko tko je obrazovani ekonomist ne može sa sigurnosti predvidjeti sve reperkusije neke odluke jer se radi o izrazito kompleksnom sistemu s velikim brojem varijabli u međudjelovanju, teško se može očekivati da će ljudi na referendumu glasati racionalno i informirano. Većina će vjerojatno misliti da se vodi zdravim razumom, ali ako nisu dobro upoznati s problemom o kojem odlučuju i posljedicama svojih odluka, onda je to samozavaravanje.

Koliko bi ljudi da može na referendumu glasalo za to da minimalac bude 7.000 kn neto? Da se zabrani uvoz poljoprivrednih proizvoda da bi se zaštitila domaća proizvodnja? Da se zabrani iseljavanje? Da se nacionaliziraju sva brodogradilišta? Da se nacionaliziraju banke? Da HNB "tiska" novce koji će se podijeliti svakom odraslom stanovniku?

Lako je moguće da više od 50% ljudi glasalo potvrdno na nekoliko od tih pitanja. Potrebno je malo ekonomskog znanja da bi se znalo da bi svako od navedenih potencijalnih referendumskih pitanja dovelo do gospodarskog kolapsa od kojeg bi upravo ti isti ljudi koji su glasali za te stvari imali najviše štete. Posebno bi bili spremni pucati sebi u nogu ako ih na to "nagovori" netko koga percipiraju kao političkog vođu i autoritet. Ne mora se ni raditi o "čisto" političkoj osobi, dovoljna je bilo koja interesna skupina koja bi zbog vlastitih interesa, kratkoročnog rezoniranja, manjka informacija ili čak pukog opravdavanja svoje svrhe pokušala, i uspjela, uvjeriti više od 50% onih koji bi izašli na referendum da donesu odluku koja je ustvari protivna interesima istih tih ljudi koji su za nju glasali.

Posebno je to slučaj s odlukama koje na kratki rok izgledaju dobro, ali su na dugi rok jako štetne.

"Na dugi rok smo svi mrtvi", izreka koja je izvađena iz konteksta J.M. Keynesu, tako postaje jako opasan aksiom koji dobro ilustrira opasnost od kratkoročnih odluka za koje je referendumsko odlučivanje plodno tlo. Ljudi su sebična bića, u smislu da primarno gledaju vlastitu korist (u što ulazi i uža obitelj, posebno djeca), a tek onda opće koristi za cijelo društvo. Smisao demokracije i je da pomiri sve te individualne preferencije te svojevrsnim konsenzusom dovodi do odluka koja odgovaraju najvećem broju ljudi.

Taj utilitaristički pristup nikako nije optimalan, posebno kada se uzme u obzir da se ljudi mahom ne ponašaju racionalno, ali je dokazano najefikasniji put za održavanje društvene kohezije, socijalnog mira, bogatstva i napretka. Ali ni utilitarizam ni demokracija ne bi smjeli biti neobuzdani jer bi se bez ograničenja pretvorili u apsolutnu vladavinu većine nad manjinama. A vladavina većine je sasvim sigurno negacija individualnih prava, stabilnog pravnog ustroja, suživota i mira.

Demokracija nije savršena, a direktna demokracija je još manje savršena. Ali su zaista bolje od svih ostalih društvenih uređenja. Referendumi imaju moć da budu blagoslov i prokletstvo, da donose jako dobro i jako loše odluke, da rješavaju probleme i da stvaraju nove. Ključ je u informiranom stanovništvu. Oni koji razumiju tematiku određenog referenduma imaju odgovornost da prezentiraju cjelokupnu sliku onima koji odlučuju, građanima. Građani optimalno imaju dovoljno svijesti da ako misle sudjelovati na referendumima, koji se po svojoj prirodi bave temama od šireg društvenog značaja, prikupe što više informacija o problematici i glasaju što je više moguće iz racionalnosti, a ne iz emocije. Emocije su normalna i korisna stvar, ali i katastrofalan način za odlučivanje o kompleksnim socio-ekonomskim temama, radilo se o izlasku iz EU, abortusu ili mirovinskom sustavu.