Cijena rada u hrvatskom turizmu već raste zahvaljujući zakonu ponude i potražnje. Državno uplitanje bi samo pogoršalo položaj radnika.

Iako je poznato da ova vlada nije učinila ništa da bi olakšala poduzetnicima i radnicima u turizmu borbu s jakom europskom konkurencijom, već ju je otežala, vjerujem da nitko normalan nije očekivao od oporbe da će ponuditi neko suvislo rješenje. Ali baš da će ponuditi još gore rješenje od onoga što već imamo, to je malo tko pretpostavio iz jednostavnog razloga što smo mislili da ne može gore.

Ali može, uvijek može gore. Recimo, da gradonačelnici reketare iznajmljivače i vlasnike hotela pa da ograniče ili zabrane konkurenciju; da država određuje cijene usluga i plaće radnika u privatnom sektoru... Mislite da su takve ideje davno ostavljene u nekim prošlim vremenima i da su nakon debakla u Venezueli potpuno poražene? A, ne, tu je SDP da nas razuvjeri.

Sanja Radolović, predsjednica pulske organizacije SDP-a predstavila je skupa s Brankom Grčićem, bivšim ministrom u Milanovićevoj vladi, njihove mjere za hrvatski turizam. One uključuju smanjenje PDV-a za turizam na 13 posto, određivanje plaća u turizmu i ograničavanje ponude.

Sniženje PDV-a za turizam na 13 posto je razuman prijedlog iako mislim da bi on trebao biti i niži. Ali sve ostalo je ludost koja bi, da se ozbiljno provede u djelo, donijela katastrofu i za hrvatsko gospodarstvo i za državni proračun.

Postoji taj sentiment kako je apartmanski smještaj u Hrvatskoj loše kvalitete i Radolović ga zastupa. Čak i da je to točno, takve stvari se ne rješavaju državnim intervencionizmom. Tržište ih rješava. Ne vjerujete? U prvoj polovini srpnja povećan je broj noćenja u hotelima, a u apartmanima smanjen u odnosu na prošlu godinu. To znači da tržište čini svoje - potražnja diktira ponudu.

Tržište se samoregulira jako dobro pa će nagodinu mnogi iznajmljivači apartmana morati sniziti cijenu ili poboljšati uslugu da bi privukli turiste. Ne treba im država reći da to moraju napraviti. Ideja da gradonačelnici određuju maksimalan broj smještaja u gradu je savršena za širenje korupcije. Izvisit će mali iznajmljivači, i to oni koji nisu bliski lokalnim vlastima. Osim toga, takva intervencija bi smanjila kvalitetu pružanja usluge jer bi umjesto ocjene gostiju bila važnija ocjena lokalne samouprave.

Radolović kaže da su iznajmljivači podigli cijene "u nebesa". Zanimljivo, prema istraživanju britanske M&S banke, u Puli je ove godine cijena turističke ponude (uključuje put, smještaj i namirnice) porasla u prosjeku za 0,7 posto u odnosu na prošlu godinu. To nije "poskupljenje u nebesa".

Ona bi htjela da država odredi veći minimalac za radnike u hotelima. Ali njihova plaća već raste prirodno, zahvaljujući tržišnim silama. Plaće u turizmu i ugostiteljstvu porasle su prošle godine 12 posto u odnosu na 2017. godinu, a tek ćemo vidjeti koliko su dodatno porasle ove godine - i to za vrijeme dok cijene rastu 0,7 posto.

Ne znam koja logika stoji iza ideje da se cijene trebaju snižavati, a plaće rasti, ali definitivno nema veze ni s jednim ekonomskim zakonom. To je u praksi neizvedivo, a ako država bude takve stvari prisilno nametala, može doći samo do gospodarske krize, u smislu nedostatka ponude, radnih mjesta ili rasta rada na crno. Da stvar bude gora, ovakve besmislice nam prodaje gospođa koja je doktorica ekonomije i predaje ekonomske predmete pulskim studentima.