Vijest o strahovitoj prometnoj nesreći probudila je građane Zagreba u nedjelju ujutro. Pod još uvijek neutvrđenim okolnostima, u sudaru motocikla i bicikla izgubljena su čak dva života. Kao u svakoj teškoj prometnoj nesreći, jedina sreća je što na mjestu nesreće nije bilo više žrtava, uzimajući u obzir da je riječ o veoma prometnom križanju.

Nije mi namjera objašnjavati kako je došlo do same nesreće iz dva razloga. Liberal se time ne bavi, a i da se bavi, odgovor na isto ne zna ni sama policija, a kamoli ja. Osim činjenice što je ista tragična i predstavlja veliku tragediju, ne samo za obitelji preminulih već za cjelokupne zajednice kojima su žrtve pripadale, drugo se doista o konkretnom događaju trenutno nema što za reći.

Ovaj članak je pisan s ciljem usmjeravanja pozornosti čitatelja na sličnosti davanja iskaza pojedinih stručnjaka specifičnih područja u medijskom prostoru prilikom bilo kojeg nesretnog događaja kada njihove izjave bivaju u pozornosti gotovo svih medija u RH. Naime, od početka ove pandemije već smo naučili slušati kako su mjere poput ograničavanja temeljnih zajamčenih prava i sloboda čovjeka upravo u njegovom odnosno našem interesu. Slično je ponovno došlo do izražaja prilikom ove prometne nesreće, no krenimo redom.

U svome tekstu za Autoportal već poznati prometni stručnjak koji je gotovo uvijek pod medijskom pažnjom prilikom većih prometnih nesreća na hrvatskim cestama, gospodin Željko Marušić, dao je začuđujuće veliki broj besmislenih, potpuno neutvrđenih navoda, pa čak i u najmanju ruku pravno nepismene prijedloge za zakonske promjene.

Na samom početku teksta, dotični gospodin postavlja retoričko pitanje, implicirajući na navodno visoku brzinu poginulog motociklista (iako ona nije službeno utvrđena, već ju je autor svojom još uvijek nepoznatom metodom procijenio na 150 km/h) pa se tako pita "bi li se (preminuli vozač motocikla) sličnu avanturu usudio napraviti u Ljubljani, Beču, Milanu, Munchenu, Zurichu..?".
 
Osim što je krajnje bezobrazno prema obiteljima preminulih tragičnu nesreću nazvati avanturom, nevjerojatno je kako gospodin Marušić zna način života preminulog pa tako zna da preminuli ne bi vozio visokim brzinama npr. u Munchenu. Nisam prometni stručnjak kao gospodin Marušić, ali moram spomenuti kako je u Njemačkoj na pojedinim dionicama autocesta, pa tako i kod Munchena, dozvoljena maksimalna brzina motornih vozila te bi stoga logičnije bilo za pretpostaviti da bi tamo doista i vozio brzo. Potpuno legalno i legitimno. No, to je pretpostavka, to mi ne možemo znati jer preminulog ne poznajemo niti znamo kako bi on vozio na bilo kojoj cesti. Osim gospodina Marušića koji očito može iz jedne prometne nesreće procijeniti Vaš način života i Vaše ponašanje u prometu za vrijeme boravišta u inozemstvu.

Dakle, bez da se proveo očevid odnosno bez da su utvrđene okolnosti nesreće, prometni stručnjak osuđuje odmah preminulog pojedinca (vozača bicikla), ali i optužuje vozača motocikla ne samo za brzinu (koja nije još utvrđena), već i za njegov način vođenja života. Moram priznati, zaista neukusno.

Nadalje, gospodin Marušić predlaže pet mjera koje bi po njemu trebalo implementirati u hrvatsko zakonodavstvo, a s ciljem sprječavanja prometnih nesreća, među kojima i sljedeće:

"Kaznenim zakonom treba definirati i propisati najteže i izravno pogibeljno kršenje propisa, iznad odredbe 'obijesne vožnje', koje se može tretirati 'prometnim terorizmom'. Za to bi trebalo propisati izravno poništenje vozačke dozvole (12 kaznenih bodova), izravnu zatvorsku kaznu i oduzimanje vozila, bez obzira na to tko je vlasnik vozila koje je vozač, kao jutros, pretvorio u oružje za ubijanje."

Prometnom, ali očigledno i pravnom stručnjaku promakla je definicija terorizma u Kaznenom zakonu RH, koji eksplicitno i opširno opisuje što je to terorizam. Pogađate, pojma prometnog terorizma nema. Ovo me podsjetilo na događaj kada su se medijski reflektori usmjerili na drugog stručnjaka, doktoricu Markotić, te na njenu već kultnu izjavu o "bioteroristima" u ranijim fazama pandemije.

Tako i gospodin Marušić uvodi novi pojam "prometni terorizam" iako isti pojam ne objašnjava već paušalno upotrebljava, kao i gospođa Markotić, zastrašujuću riječ "terorizam", a s jasnim ciljem stjecanja veće pozornosti na svoje izjave. U čemu su svakako uspjeli. Ali i Titanik je završio na naslovnici New York Timesa, ali vjerujem ne baš onako kako su se nadali.

Također, ukoliko gospodin Marušić želi doista utjecati na implementaciju pojma prometnog terorizma u hrvatsko zakonodavstvo, moram ga razočarati jer zakoni moraju biti u skladu s pravnom stečevinom Europske unije. Slijedom toga, dok Nijemci, "prometni teroristi", voze bez ograničenja, bojim se da mu to neće poći baš lako za rukom.

Navod poput "...oduzimanje vozila, bez obzira na to tko je vlasnik vozila koje je vozač, kao jutros, pretvorio u oružje za ubijanje" doista je vrhunac spomenutih besmislenih navoda. Dakle, ukoliko Vam tijekom noći automobil bude ukraden i osoba koja Vam je isti ukrala počini prometni prekršaj dok Vi mirno spavate, ujutro nećete više imati automobil jer će Vam isti bit trajno oduzet. Zvuči li Vam trajno oduzimanje privatnog vlasništva poznato? Također, iako nije utvrđeno tko je kriv, što i sam gospodin Marušić nesporno tvrdi, u ovom dijelu citiranog navoda motocikl naziva oružjem za ubijanje. A što ako, i samo ako je bicikl bio za vrijeme crvenog svjetla na sredini ceste? Je li onda i bicikl oružje za ubijanje?

U ostalim točkama predlaže sljedeće:

2. Policija treba hitno unaprijediti metode i sredstva (opremu), u sustavnom, multidisciplinarnom postupku, kako bi bila u stanju hvatati i zaustavljati pomahnitale motocikliste koji teško, izravno ugrožavaju živote ostalih sudionika u prometu.
3. Integralni sustav videonadzora, uz sve ostale benefite, itekako bi disciplinirao takve prometne prijestupnike, pogotovo nakon pooštravanja kazni za najteže prekršaje i unapređenja pravosuđa.
4. Za motocikle snage veće od 50 kW (68 KS) treba uvesti dodatnu 'osiguravateljsku trošarinu', koja bi se izravno uplaćivala u fond za promicanje sigurnosti vožnje
5. Treba pojačati kontrole pješaka i biciklista na pješačkim prijelazima, posebice na zabranjene prelaske preko crvenog svjetla, korištenje mobitela i slušalica te vožnju umjesto guranja bicikala.

Dakle, stvar je po gospodinu Marušiću poprilično jasna. Rigorozno visoke, doživotne kazne zatvora, više cijene u državne fondove, veće državne kontrole nad građanima i spriječili bismo ovakve nesreće. No, je li to baš samo tako? Naime, cestarine za autoceste su nam među najskupljima u Europskoj uniji, trošak registracije motornih vozila također. Kazneni zakon RH je itekako usmjeren na kaznena djela u prometu što se najviše očituje u tome što je jedno cijelo poglavlje (glava) usmjereno na reguliranje Kaznenih djela protiv sigurnosti prometa.

Istina je malo drugačija od onakve kako ju ovaj put ovaj gospodin kao još jedan stručnjak prezentira, a sutradan netko drugi. Nesreće će se uvijek nažalost događati. Vjerovati kako će slova u zakonu spriječiti nesreće je relevantno poput vjerovanja u Djeda Božićnjaka. Koji god uzrok nesreće bio, brzina kao i samo mala nepažnja su veome opasne u prometu, i svakako ne doprinose sigurnosti u prometu na cestama. Ali, nazivati motorna vozila pojedinaca oružjima za ubijanje radi primarno prekršajnog djela – prekoračenja brzine, te radi toga pozivati na oduzimanja vlasništva, kao i pozivati na veću državnu represiju i preventivnu kontrolu nad građanima i pritom vrijeđati žrtve, prolazi jako lako kod vladajućih većina gotovo bilo koje zemlje na svijetu. U to smo se uvjerili za vrijeme pandemije.

Ali zato isto neće lako proći na Liberalu gdje ćemo uvijek komentirati svake napade izjavljene u javnosti na privatna vlasništva, ali i konvencijama, ustavom i zakonima zajamčena prava građana. Ne zaboravite, svatko je nevin dok se ne dokaže suprotno. Obratna definicija bi nas vratila u neka druga vremena, a to sam sasvim siguran da velika većina nas ne želi.

Obrazovanje mladih već u osnovnim i srednjim školama, poglavito u autoškolama, ali i edukacijom većeg broja stanovništva svih nas o poštivanju pravila u prometu je jedino što može potencijalno doprinijeti (nažalost, ništa ne može spriječiti nesreće u cijelosti) smanjenju broja ovakvih, ali i drugih prometnih nesreća. Sretan Vam put i čuvajte sebe i druge u prometu.