Profesor na Stanfordu otkrio kako smanjiti razliku između bogatih i siromašnih

20.11.2017.
ČITATELJI OCIJENILI
5


PIŠE: MARIO NAKIĆ

Profesor na Stanfordu otkrio kako smanjiti razliku između bogatih i siromašnih


PIŠE Mario Nakić

Posljednjih godina mediji nas bombardiraju pričama o rastućim razlikama između bogatih i siromašnih, o razlikama u primanjima u zapadnom svijetu te traže od država da uvode progresivno oporezivanje jer vjeruju da će na taj način smanjiti razlike u bogatstvu među građanima. Mnoge zapadne zemlje su pod pritiskom ljevičara uvele više ili manje progresivne porezne stope, neke čak idu i do 70% za najbogatije, sve s ciljem smanjenja razlike, ali sasvim očekivano - razlike se nisu smanjile.

Problem materijalne nejednakosti puno se više proučava u sociologiji nego ekonomiji, vjerojatno zato što većina ekonomista razumije da je nejednakost u prihodima i imovini logična i nužna posljedica života u slobodnom društvu. Naravno, nije dobro niti kad ta razlika postane prevelika, a pogotovo nije dobro kad je previše onih "na dnu", ali u slobodnom društvu s visokim stupnjem ekonomskih sloboda (što Hrvatska, nažalost, nije) svakom je pojedincu omogućeno da se vlastitim djelovanjem izbori za prihode koji im odgovaraju. U takvom društvu, gdje država ne postavlja nerazumne prepreke za rad i poduzetništvo i gdje pravosuđe funkcionira normalno štiteći građanska prava svakog građanina jednako, može se reći da je svatko odgovoran za vlastitu sudbinu.

Ipak, ljevičari na Zapadu inzistiraju na problemu materijalne nejednakosti i ističu kako 1% najbogatijih posjeduje...(umetnite svojevoljno)...bogatstva na svijetu. Tvrde da je to "najveći problem" i pozivaju vlade da učine nešto kako bi to promijenile (njihova je ideja uvijek ista - otimačina i preraspodjela imovine prisilnim putem). Međutim, kroz oporezivanje to nije moguće postići, nego se samo povećava izbjegavanje poreza.

Walter Scheidel, profesor na sveučilištu Stanford u Kaliforniji istraživao je tisućljetnu povijest čovječanstva kako bi otkrio na koje je načine moguće postići materijalnu jednakost u društvu. Došao je do zaključka da postoje samo 4 sigurna načina kako to postići: rat, revolucija, smrtonosna epidemija i državni kolaps. Svoje istraživanje je objavio u knjizi Great Leveler u izdanju Princeton University Pressa.

Scheindel je otkrio da današnja razina materijalne nejednakosti nije ni približno najveća u povijesti čovječanstva, pa čak niti u zadnjih 100 godina. Tek nedavno je razlika između najbogatijih i najsiromašnijih Amerikanaca narasla na razinu kakva je bila 1929. godine. U Velikoj Britaniji prije Prvog svjetskog rata najbogatijih 10% je posjedovalo više od 90% privatnog vlasništva dok danas 10% najbogatijih Britanaca posjeduje malo više od polovice ukupnog privatnog vlasništva u zemlji. To nam pokazuje da je fokus na nejednakosti danas ekstremniji nego prije, piše Quartz.


Zanimljivo je kako lijevi mediji u navedena četiri načina, od kojih su svi katastrofalni i proizvode jednakost samo u smislu da svi članovi društva postaju jednako siromašni, vide nešto pozitivno. Pa tako novinar Quartza doslovno pita Scheindela kako je zanimljivo da se u katastrofama i ratovima našlo nešto "pozitivno".

Scheindelovi zaključci također pobijaju Keynesovu tezu kako su ratovi dobri i poticajni za ekonomiju, što su do danas prihvatili i mnogi njegovi sljedbenici. Međutim, oni će i dalje tvrditi da su rat i prirodne katastrofe dobri za ekonomiju jer je za njih samo smanjenje nejednakosti dobro. Nema veze što to znači siromaštvo za sve.

U ratu dolazi do prisilne jednakosti jer se muškarci masovno mobiliziraju za vojsku, a oni koji ne idu na frontu mobilizirani su u gospodarstvu za svrhe fronte. Država postaje krajnje autoritarna i podiže poreze do 90%. Sve je stavljeno u svrhu obrane ili osvajanja pa ljudi nemaju mogućnosti raditi za sebe i prosperitet svoje obitelji.

Kod revolucije, poput Oktobarske, došlo je do brzog izjednačavanja jer su revolucionari otimali i nacionalizirali privatnu imovinu poduzetnika, a vlasnike su likvidirali ili zatvarali u radne logore. To je dovelo do materijalne jednakosti stanovništva, ali ne zadugo jer ubrzo se stvorila nova klasa imućnih, onih bliskih državnom vrhu.

Kod masovnih epidemija ne dolazi do uništavanja imovine, ali dolazi do "reseta" u radnoj snazi. Vlasnici kapitala ostaju bez radnika, a da bi ih zamijenili moraju ponuditi veće plaće i odreći se dijela kapitala kako bi nove radnike mogli isplatiti.

Iz ugla ljevičara, jedini loš način za materijalno izjednačavanje je državni kolaps. Kako kaže Scheindel, "to je manje poželjan način jer su onda SVI siromašniji".





VIŠE IZ RUBRIKE:
ZANIMLJIVOSTI
O autoru
Mario Nakić je novinar, poduzetnik, web developer i osnivač Liberala. Voli pisanje, logiku, PHP i javu. Klasični liberal bez kompromisa. >>VIŠE
Novo na Liberalu

Škola

PIŠE:

Prema Bastiatu, svaka vlada ima samo tri izbora: 1) nekolicina pljačka većinu, 2) svatko pljačka svakoga i 3) nitko ne pljačka nikoga. Koju od te tri vlade žele Žuti prsluci?

Žuti prsluci su na teži način naučili da je Bastiat bio u pravu

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Teško je nabrojati sve populističke izjave i obećanja u ovoj kampanji pa ću izdvojiti samo one najgore.

Top lista populista (izdanje EU izbori 2019.)

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

83-godišnjak je pucao kroz ulazna vrata kad je shvatio da netko pokušava provaliti. Ubio je 25-godišnjeg mladića. Sad ga žele poslati u zatvor.

Mediji provode javni linč nad nevinim čovjekom i pomažu državi da ga dokrajči. Njegov grijeh? Branio se od provalnika.

Politika

PIŠE: SANDRA PAŠKVAN

Smatraju li SDP-ovci u Odboru za nagrade da gradonačelnik nije to zaslužio, da su proračuni za koje su i sami glasali - zajebancija?

Nominirala sam Obersnela za nagradu grada Rijeke zbog manjka u proračunu. Njegov odbor je odbio nominaciju...

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Za Katarinu Peović rad u call centru je robovanje, a konobarenje je ispod časti.

Poslovi kojih se drugovi iz Radničke fronte najviše boje

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Spuštanje zastava na pola koplja i paljenje svijeća zbog gašenja jedne firme koja je desetljećima trošila tuđi novac govori dosta o razini opće pismenosti.

Hrvati su previše emotivna bića. Samo kod nas još ovakva patetika može proći.

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Hrvatska ima, u usporedbi s drugim zemljama Nove Europe, slab izvoz. On je rezultat slabijeg uvoza zbog protekcionističkih državnih politika.

Hrvatska nije deindustrijalizirana. Našoj industriji bi išlo puno bolje da je država ne ʼštitiʼ

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Korupcijska afera u Austriji završila je ekspresno, za hrvatske pojmove iznenađujuće. Kod nas slične stvari završavaju posve drugačije.

Koja je razlika između Hrvatske i civiliziranih država?

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Rekao je da planira preuzeti HSLS, osvojiti 10 posto na izborima i onda mijenjati nacionalnu politiku.

Hrebak pruža ruku Pametnom: ʼTreba nam jedna snažna liberalna opcijaʼ

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Za jedne ljubitelje zločinaca tolerancija i ljubav, za druge zatvor. To je Hrvatska po njenoj mjeri.

Anka kaže da je u spotu s Che Guevarom pokazala ʼtolerancijuʼ. Hoće li tako i s ustašofilima?

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Justin Amash je na Twitteru objavio da je Trump učinio stvari koje su za impeachment, a 'strančevanje' narušava sustav provjera i ravnoteže vlasti.

Ovo je prvi republikanac u Kongresu koji poziva na Trumpovu smjenu

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Ideja o odšteti zbog iseljavanja radnika je toliko luda da ju je predlagao i Joseph Stiglitz. Da, on je uvaženi ekonomist, ali i socijaldemokrat.

Mostovac brani Petrova citatom iz knjige ekonomista koji je hvalio Chavezovu ekonomsku politiku

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA | OGLAŠAVANJE

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: