Što se događa u Srbiji: O prosvjedima, Vučiću, medijskim slobodama i gospodarskom rastu

31.12.2018.
ČITATELJI OCIJENILI
5

Vučić gradi sistem u kojem više uopće nije bitno tko je premijer, tko je ministar, predsjednik Skupštine ili direktor nekog javnog poduzeća. Podjela vlasti je potpuno obesmišljena.
PIŠE: LANA AVAKUMOVIĆ

Što se događa u Srbiji: O prosvjedima, Vučiću, medijskim slobodama i gospodarskom rastu

Vučić gradi sistem u kojem više uopće nije bitno tko je premijer, tko je ministar, predsjednik Skupštine ili direktor nekog javnog poduzeća. Podjela vlasti je potpuno obesmišljena.
PIŠE Lana Avakumović

Aktualni prosvjedi su inicirani krajem studenog napadom na Borka Stefanovića, lidera Levice Srbije, prije tribine u Kruševcu na kojoj je trebao govoriti. Tada je prvi prosvjed održan u Kruševcu pod sloganom "Stop krvavim košuljama" (Stefanovićeva krvava košulja je postala simbol nasilja), nakon čega je zakazana prosvjedna šetnja u Beogradu.

U međuvremenu je slogan prosvjeda postao "1 od 5 miliona" zbog izjave predsjednika Aleksandra Vučića da neće ispuniti zahtjeve demonstranata "čak i da ih se skupi 5 milijuna na ulicama".

Levica Srbije je inače jedna od stranaka okupljena u Savezu za Srbiju koji je trenutno najjača oporbena grupacija na čelu s Draganom Đilasom, nekadašnjim gradonačelnikom Beograda. Ono što je zanimljivo je da se u Savezu nalazi čitav spektar političkih opcija – od desnice (Srpski pokret Dveri) do ljevice (Levica Srbije).

Na prvom prosvjedu u Beogradu okupljeno je više tisuća ljudi, da bi taj broj rastao iz tjedna u tjedan, a procjene s posljednjeg prosvjeda su između 50 i 70 tisuća.



Godišnjica ubojstva Olivera Ivanovića, oporbenog lidera na Kosovu, još je jedan povod za okupljanje na ulicama – još uvijek nije izvjesno kako će obilježavanje izgledati i na koji način će biti povezano s aktualnim prosvjedima, ali je na primjer zanimljivo to što Putin dolazi u Srbiju 17. siječnja pa se postavlja pitanje u kakvoj je to vezi s ovim događajem. Oliver Ivanović je ubijen 16. siječnja, a nalogodavci još uvijek nisu otkriveni i privedeni pravdi.

Mediji i medijske slobode

Medijske slobode su u katastrofalnom stanju. O tome najbolje svjedoči činjenica da su sve četiri televizije s nacionalnom frekvencijom u Srbiji povezane s aktualnom vlašću. To je prije svega javni servis, RTS koji, kada je riječ o informativnom programu, služi kao partijsko glasilo, zatim Pink na kojem predsjednik najviše voli gostovati, Happy, a odnedavno i Prva (Prva srpska televizija) koju je kupio Kopernikus nakon što je Telekom, koji je u većinskom državnom vlasništvu, kupio taj isti Kopernikus.

Vučić i njegova SNS drže u rukama većinu medija u Srbiji. Kako je do toga došlo? Partijskim zapošljavanjem, zastrašivanjem, hajkom na slobodne medije, stvaranjem sistema vlasti jednog čoveka i jednoumlja u javnom prostoru. S televizije i preko tabloida se konstantno bombardira lažnim vijestima, napadima na političke neistomišljenike, a sve to dolazi iz jednog centra.

Najnovija vijest je da se jučer dogodio upad u stan novinara Milana Jovanovića u kojem boravi privremeno jer mu je prethodno izgorjela kuća u napadu: na nju su bačeni molotovljeni kokteli, a napadači su pucali u vrata – Jovanović je jedva ostao živ, ali i pored toga nije dobio policijsku zaštitu.





Postoje, naravno, neovisni i istraživački novinari koji odlično rade svoj posao i zahvaljujući kojima saznajemo kakve se sve malverzacije događaju u Srbiji, a oni su na stalnom udaru vlasti – najčešće su okarakterizirani kao strani plaćenici, opasnost po unutrašnju sigurnost i slično. Atmosfera nasilja prelijeva se iz medija u javnu sferu, politiku i svaku poru društva, što onda rezultira spomenutim napadima koji su nažalost odraz naše realnosti, a ne izolirani incidenti.

Zahtjevi prosvjednika

Napad je samo povod, razloga za prosvjede je pregršt. Sama organizacija prosvjeda je zanimljiva jer ima građanski karakter – prosvjed je politički, ali za sada ne i stranački. Organizatori su studenti, a zahtjeve u ime organizatora potpisuje, pored studenata, glumac Branislav Trifunović koji je postao jedno od zaštitnih lica prosvjeda.

Trenutno postoje četiri zahtjeva: prva dva se odnose na javni servis tj. RTS (5 minuta priloga o prosvjedima + ravnopravno prisustvo oporbe na javnom servisu), treći je smjena ministra policije Nebojše Stefanovića. Četvrti zahtjev je otkrivanje nalogodavaca ubojstva Olivera Ivanovića, lidera oporbe na Kosovu koji je ubijen 16. siječnja 2018. godine, kao i nalogodavaca napada na Borka Stefanovića i Milana Jovanovića.



Političke stranke nemaju službenu ulogu u organizaciji, ali pružaju logističku podršku i redovno dolaze na prosvjede. Razgovarali smo s nekima od njih na trećem prosvjedu, a njihove razloge za izlazak na ulice možete pogledati na Talasu.

Vučić stvara sistem po uzoru na Putinovu Rusiju

Aleksandar Vučić je stvorio sistem osobne vlasti u kojem je potpuno nebitno tko je na poziciji premijera, ministra, predsjednika Skupštine ili direktora nekog javnog poduzeća – podjela vlasti i vladavina prava su danas u Srbiji obesmišljene. Svakako mu u tome pomaže kontrola medija. Većina biračkog tijela u Srbiji nije aktivna na društvenim mrežama i informira se preko televizije i tiskanih medija među kojima, po čitanosti i gledanosti, dominiraju prorežimski mediji.

Nisam sigurna da je doživotna vladavina opcija, ali je izvjesno da ova i ovakva vlast ne može biti smijenjena na regularnim izborima, bar ne u skorije vreme, a to je trenutno jedno od najvećih pitanja – da li izaći na izbore ili ih bojkotirati.

Prilično je izvjesno da ćemo imati vanredne parlamentarne izbore na proljeće, a opozicija trenutno nema jasan stav o njima. Naravno, uvijek treba imati u vidu kontekst – rješavanje pitanja Kosova koje će neminovno uskoro biti na dnevnom redu pa je moguće da i to igra ulogu u procjenama oporbe.

Glavni argument za bojkot je činjenica da izbori u Srbiji nisu slobodni i pošteni (više o tome ovdje o slučaju lokalnih izbora u Lučanima), ali odluka da se ne izađe na izbore može imati ozbiljne posljedice za daljnje funkcioniranje oporbe. Prije svega zbog nerazvijene infrastrukture i slabog prisustva na lokalu – ako opozicija izađe iz državnih institucija, komunikacija s biračima će biti još teža nego što je sada.



Predsjednik se hvali stranim investicijama i gospodarskim rastom, ali...

Uvijek u tome ima malo istine, ali nije ni blizu toga da bude dovoljno. Točno je da se radi na privlačenju investicija, ali se to radi na poguban način – davanjem ogromnih subvencija iz budžeta za strane investicije. Prošle godine je samo Belgija u čitavoj Europi davala više investicija od Srbije. Pored nerazumnog trošenja, često je posljedica i to da investitori odu kada subvencije isteknu, a ljudi ostanu bez posla.

Što se tiče rasta – i to je jedna prenapuhana priča. Točno je da smo ove godine imali veći rast nego prethodnih, ali to je velikim dijelom posljedica niskog rasta 2017. godine. Prognoza za 2019. je 3,5% što je prilično realno, ali i dalje nedovoljno da bismo sustigli druge zemlje u tranziciji ili neke zemlje u regiji.

Predsjednik se hvali visokim plaćama, ali još uvijek nismo dostigli tu prosječnu plaću od 500 eura o kojoj se toliko priča. Ljudi masovno odlaze iz zemlje, a veliki faktor u tome je nezadovoljstvo poslom. I tu nije riječ samo o visini plaća, već i o sistemu partijskog zapošljavanja koji jamči privilegije uz člansku knjižicu SNS-a dok se ne radi na poticanju poduzetničke inicijative i oslobađanja gospodarstva.

Kada nemate osnovne preduvjete vladavine prava u zemlji, vrlo je teško imati bilo kakvu pravnu ili poslovnu sigurnost. Zbog toga strani investitori ne dolaze sami, već ih se privlači pozamašnim subvencijama, a cilj bi trebao biti suprotan: stvoriti gospodarstvo koje će biti pogodno kako za domaće poduzetnike, tako i za strane investicije – jedan od problema je i vrlo nizak nivo domaćih investicija jer građani Srbije nemaju povjerenja u institucije.

 

Sviđa ti se članak? Podrži rad kolumnista Liberala!
VIŠE IZ RUBRIKE:
POLITIKA
SVIJET
O autorici
Lana Avakumović je urednica portala Talas.rs i studentica master studija na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. >>VIŠE
Novo na Liberalu

Ekonomija

PIŠE: HRVOJE MARKOVIĆ

Često čujemo zahtjeve za nacionalizaciju bankarskog sektora zato što strani vlasnici banaka iznose dobit iz Hrvatske. Kako bi bilo da su te banke u državnom vlasništvu?

Kako bi bilo da su banke u Hrvatskoj državne?

Ljudska prava

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Problem sa zaštićenim najmoprimcima u Hrvatskoj puno je širi. Država je zakazala u zaštiti privatnog vlasništva.

Tko je kriv što ljudi ne mogu koristiti vlastite nekretnine?

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Stjepan Radić se okreće u grobu, ali on više ionako nije ikona za vodstvo HSS-a. Njihove su ikone sada oni koji su protjerivali i zatvarali HSS-ovce.

Beljak se slaže s HDZ-om: Hrvatsku je uništio neoliberalizam!

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Francuska svejedno uvodi porez za najveće tehnološke gigante na svojoj nacionalnoj razini, a isto će učiniti i Španjolska. Koliko je to dobra ideja?

Irska i skandinavske zemlje nisu dozvolile uvođenje novog poreza na razini EU. Evo zašto je to važno...

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Frankovićeva izjava da će zabraniti prodaju na gradskoj površini ako netko ponudi više od Grada vrlo je jasna poruka privatnom sektoru koji Grad Dubrovnik vidi kao svoju konkurenciju.

Grad Dubrovnik se baca u nekretninski biznis i ugostiteljstvo, a gradonačelnik privatnicima prijeti zabranom

Zanimljivosti

PIŠE: LIBERAL.HR

Povod je bio Trumpov tvit, a Greenpeace sada tvrdi da Patrick Moore nije bio njihov osnivač iako su još donedavno imali njegovo ime na popisu osnivača.

Greenpeace optužio jednoga od svojih osnivača da je ʼkupljenʼ jer je kritizirao Green New Deal

Politika

PIŠE: JERKO MARKOVINA

Ministrica koja godinama postavlja suluda pravila zbog kojih mnogi poduzetnici nisu mogli povući novac iz EU fondova, sada ne prolazi državna pravila. Fali joj jedan papir.

Ministricu stigla njena karma. Trebamo li stvarno imati razumijevanja za tu isteklu vozačku?

Politika

PIŠE: DAVOR NAĐI

Ministar rada i mirovinskog sustava je dao dvije prilično nesuvisle izjave u kojima pobija sam sebe.

Pavić: Vlada ne može dekretom odrediti plaću od 7.500 kn, ali može od 3.000 kn

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

U županiji s tolikom koncentracijom uhljeba, održavanje demokratskih izbora nema smisla.

U Ličko-senjskoj županiji dvije trećine zaposlenih je uhljebljeno u javnom sektoru. Izbori su besmisleni.

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Usprkos optužbama nekih bivših zaposlenica kako tvrtka diskriminira žene, istraživanje je pokazalo da su muškarci bili godinama slabije plaćeni od ljepšeg spola.

Seksizam u Googleu: Istražili optužbe da plaćaju žene slabije pa došli do iznenađujućeg zaključka

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Hrvatska dobrim dijelom živi od turizma, ali u medijima se svake godine ponavljaju isti mitovi o štetnosti koje turizam sa sobom nosi.

Razbijanje standardnih hrvatskih mitova o turizmu

Politika

PIŠE: JERKO MARKOVINA

Koliko smo već puta samo čuli priču o tolerantnim, mladim, slobodnomislećim ljudima željnim promjena? I kako je to završilo?

Novi hrvatski Mesija s hrpom starih, izlizanih frazetina i nula sadržaja

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: