Koji političari još brane interese poreznih obveznika?

Sindikati koji predstavljaju javni sektor u Hrvatskoj su toliko moćni da im se nijedna politička opcija ne želi izravno suprotstaviti. Kad je sindikat zaposlenika u prosvjeti započeo štrajk, iz oporbe su sa svih strana pljuštale podrške. Pa čak i od nekih stranaka iz vlasti.

Sindikat se ne buni protiv nepravedne uravnilovke koja kažnjava kvalitetu i nagrađuje nerad. Ne bune se protiv sustava koji mjeri rad javnih službenika po marksističkoj teoriji vrijednosti (kod nas se to naziva "koeficijent složenosti poslova"). Oni ne žele ukinuti takvu vrstu vrednovanja rada, oni traže njenu modifikaciju na način da se njima plaće povećaju. I tražili su povišicu od 6 posto.

HNS je skupa s ministricom obrazovanja Blaženkom Divjak zauzeo stav da plaće u prosvjeti nikada nisu dovoljno visoke i da uvijek treba tražiti povišicu, bez obzira na rezultate i mogućnosti gospodarstva. HSS-ov Krešo Beljak traži da plaće u prosvjeti ne budu niže od 10.000 kuna. Kako li je samo došao do te brojke i zašto misli da bi tolika plaća nekoga zadovoljila? Milan Bandić uvjetuje svoju podršku vladi prihvaćanjem zahtjeva sindikata. Jednostavno, nije bilo stranke koja bi skupila snagu i stala na stranu poreznih obveznika i korisnika usluga prosvjetnih radnika.

Premijer Andrej Plenković je nekoliko dana glumio frajera, pozivao na razum i pravio se kao tvrd orah koji ne pristaje na svaki prohtjev posebnih interesa. Ali sve je to bila najobičnija farsa. Je li itko povjerovao da će se Plenković držati svoga stava i predizbornih obećanja? Trebalo je odglumiti borbu koja odgovara i sindikatima i njemu. Na kraju, povisio je plaće. Svima u javnim službama.

Sada su se konačno pojavili i neki političari koji vide da u tome nešto ne valja. I dalje se nitko ne usudi kritizirati sindikate, ali barem se ne slažu svi s Plenkovićevim pristankom na svaki njihov zahtjev. Malo je takvih političara, ali baš zato ih trebamo navesti i prenijeti.

Marijana Puljak, predsjednica stranke Pametno, objavila je na Facebooku sljedeći status:

"Premijer nastavlja poznatim i utabanim putem kao i njegovi prethodnici. Pred izbore dijeli novac poreznih obveznika šakom i kapom. Povećava plaće svima, bez ikakvih kriterija, kao da smo u najcrnjem socijalizmu. Kupuje glasove i izbjegava prijevremene izbore. U prošle četiri godine masa plaća javnih službenika narasla je za 8 milijardi kuna i nastavlja rasti. Ima se, može se. Nema ni govora o uštedama, o nagradama za najbolje, a kaznama i otkazima za najgore. U ovom pijanom cirkusu sudjeluju i svi koalicijski partneri, HNS-ovi, Bandićevi i svi drugi žetončići, koji glume brigu za narod, obrazovanje, djec u, samo da bi na kraju naplatili svoje ruke u zraku.

Hrvatska ima 556 gradova i općina, 20 županija i u njima 11 000 karijernih političara, 220 000 djelatnika u cijelom javnom i državnom sektoru. Moćna je to glasačka mašinerija koju treba redovito hraniti. Upravo zato nema reforme lokalne samouprave, radionalizacije i smanjenja broja županija, gradova i općina, nema revizije javnih tvrtki, gašenja bezbrojnih agencija, nema reforme pravosuđa, nema smanjenja nameta poduzetnicima. Nema ni reforme zdravstva već resorni ministar ponosno kaže kako će sve te narasle troškove platiti građani i za to dobiva podršku u Saboru. Od kada je države Hrvatske samo nam uzimaju i u svoj džep stavljaju. Na čelu smo kao zemlja broj jedan po korupciji i klijentelizmu koji su ovdje postali način života.

Ovo se sve pretvorilo u bal vampira, vampira koji nam kontinuirano sišu krv. Sišu porezne obveznike, poštene i vrijedne radnike u svim sektorima, i privatnim i javnim, samozaposlene i poduzetnike koji stvaraju radna mjesta i dodanu vrijednost. Zarili su svoje zube i ne puštaju, rastu i debljaju se, a mi, njihove žrtve, gubimo sve više i više krvi, blijedimo i kopnimo.

Plenković je jučer svojim govorom neke razveselio, neke zapanjio, činilo se kao da donosi darove, no samo je najavio novu fazu sisanja krvi iz ionako iscrpljenih ljudi."

Osim nje, oglasio se i Dejan Kovač, kandidat za predsjednika RH kojeg podržava HSLS:

"S potezom povećanja plaća svima u javnom sektoru šaljemo poruku ostalim građanima, da je proračun zapravo lista želja političkih lobija. Ja sam za meritokraciju! Porezi su enormni, korupcija buja, diplomacija nam je neučinkovita. Treba nam inovacija, redizajn starog socijalističkog sustava i novi ljudi koji imaju viziju hrvatske budućnosti. Eto zato sam se kandidirao!"

Kovač je ranije napisao kako ne podržava jednako povećanje plaća za sve profesore s obzirom da nemaju jednake rezultate.

"Kao aktivni sudionik obrazovnog sustava u Hrvatskoj, zemljama EUa i SADu mišljenja sam da naši profesori i učitelji zaslužuju veće plaće, ali ne način 'jednaka plaća svima kroz solidarnost prema svima', već da se konačno počne valorizirati rad i zalaganje obrazovnih djelatnika koji polučuju rezultate sa našom djecom. Ako trebamo uvesti meritokraciju u Hrvatskoj, obrazovni sustav je upravo izvrstan početak...

Osnovni promašaj hrvatskog obrazovnog sustava je što mi nagrađujemo input profesora, a ne proizvodni output. Mi trenutno nagrađujemo utrošeno vrijeme (na nastavi, dopunska, razredništvo, itd.), a ne koliko si ti moje dijete osposobio sa znanjem i/ili kognitivnim/ne kognitivnim vještinama. Potreban je totalni #redizajn sustava.

Način nagrađivanja da se svima daje jednaka plaća je ostatak bivšeg sustava i svatko tko promiče ovakav sustav nagrađivanja je nažalost zarobljen u vremenskom limbu."

Nije objasnio na koji način bi uveo meritokraciju, tko bi bili ti ljudi koji ocjenjuju rad učitelja i profesora. Jedan od načina kako to riješiti može biti vaučerizacija, ali postoje i drugi mehanizmi. U svakom slučaju, vrijedi zabilježiti da postoje neki političari u Hrvatskoj koji vide probleme u javnom sektoru i razmišljaju o rješenjima.