Austrijski ekonomist i klasičnoliberalni teoretičar Ludwig von Mises napisao je još 1929. godine, u eseju "Intervencionizam: ekonomska analiza" da "razumijevanje ekonomije neizbježno vodi u liberalizam". Ta je teza vrlo zanimljiva, a istraživanja o korelaciji između političkih stavova ispitanika i njihovog razumijevanja ekonomije to potvrđuju.

Steven Pinker, popularni kanadski psiholog, profesor na Harvardu i teoretičar, u knjizi "Bolji anđeli naše prirode: Zašto nasilje opada" (2011), predstavio je zanimljivo istraživanje provedeno s ciljem otkrivanja postoji li korelacija između razine čovjekove inteligencije i njegovih političkih i ideoloških stavova. Došli su do zaključka da su pametnije osobe one koje su sklonije liberalizmu. Američki mediji su to istraživanje, naravno pokušali prikazati kao svojevrsnu pobjedu ljevice, ali Pinker je u svojoj knjizi pojasnio da stvari nisu baš takve:

"Sada dolazimo do nalaza koji zvuči tendencioznije nego što jest: pametniji ljudi su liberalniji. Izjava će konzervativce iznervirati, ne samo zato što se čini da osporava njihovu inteligenciju, već i zato što se mogu legitimno žaliti da mnogi društveni znanstvenici (koji su pretežno ljevičari ili liberali) koriste svoja istraživanja kako bi jeftino napadali desnicu, proučavajući konzervativizam kao da je to mentalni defekt. (Fetlock i Haidt su obojica skrenuli pozornost na ovu politizaciju.) Dakle, prije nego što se osvrnemo na dokaze koji povezuju inteligenciju s liberalizmom, dopustite mi da pojasnim tu vezu..."

U čemu je "kvaka"?

"No ključna je kvalifikacija da eskalator razuma predviđa samo da inteligenciju treba povezati s klasičnim liberalizmom, koji cijeni autonomiju i dobrobit pojedinaca iznad ograničenja plemena, autoriteta i tradicije."

U nastavku, Pinker je pojasnio rezultate još detaljnije - inteligencija je usko vezana s razumijevanjem osnova ekonomije:

"A sada korelacija koja će ljutiti ljevicu koliko je korelacija s liberalizmom naljutila desnicu. Ekonomist Bryan Caplan također je proučio podatke iz Općeg društvenog istraživanja i otkrio da pametniji ljudi imaju tendenciju razmišljati više kao ekonomisti (čak i nakon statističke kontrole obrazovanja, prihoda, spola, političke stranke i političke orijentacije).

Više su naklonjeni imigraciji, slobodnim tržištima i slobodnoj trgovini, a manje protekcionizmu, politikama kontrole rada i plaće te vladinim intervencijama u poslovanje."

Kako je ta korelacija inteligencije s razumijevanjem ekonomije utjecala kroz nedavnu povijest na razvoj čovječanstva i smanjenje nasilja:

"Naravno, nijedan od ovih stavova nije izravno povezan s nasiljem. Ali ako se pogleda na puni kontinuum na kojem se te politike nalaze, moglo bi se tvrditi da je smjer koji je usklađen s inteligencijom ujedno i smjer koji je povijesno išao ka miru.

Razmišljati kao ekonomist znači prihvatiti teoriju slobodne trgovine iz klasičnog liberalizma, koja ističe pozitivne dobitke razmjene i njezinu posljedicu širokih mreža suradnje. To ga stavlja u suprotnost s populističkim, nacionalističkim i komunističkim načinom razmišljanja koji svjetsko bogatstvo vide kao nultu sumu i zaključuju da bogaćenje jedne skupine mora biti na štetu druge.

Povijesni rezultat ekonomske nepismenosti često je bilo etničko i klasno nasilje, jer ljudi zaključuju da siromašni mogu poboljšati svoju sudbinu samo prisilnim oduzimanjem bogatstva od bogatih i kažnjavanjem pohlepe."