Velika većina ljudi u Sjedinjenim Državama nema nikakvog interesa u uličnim bitkama između alt-right grupa i protuprosvjednika, piše Jeffrey A. Tucker, direktor Zaklade za ekonomsku edukaciju (FEE) o nasilju koje je eruptiralo na prosvjedima u gradu Charlottesvilleu u Virginiji.

Većina ima uobičajene probleme kao što su plaćanje računa, briga o djeci, zdravstvena zaštita, održavanje života po svim uobičajenim uvjetima i uglavnom želi da ovi čudni ljudi nestanu. Dakle, ljudi su šokirani prizorima mladih na ulicama ovog slikovitog grada sa sveučilištem koje je osnovao Thomas Jefferson, koji vrište: "Židovi nas neće zamijeniti".

Teško je to gledati, teško je to slušati. Ali oni ne odlaze. Za neke ljude s glavama punim nasilne ideologije, ono što se dogodilo do sada nije dovoljno. Zamišljaju da će svojim marševima, zastavama, uniformama, sloganima, pjesmama, vriskovima i puškama izazvati povlačenje povijesti i dramatično je promijeniti tako da im se omogući više slobode od ljudi koje mrze. Doista, ono što se sada događa, sa stvarnim gubitkom imovine i života, nadilazi uobičajenu politiku i pretpostavlja nešto doista strašno iz prošlosti, nešto za što je većina nas dosad vjerovala da nije ponovljivo.



Što u svijetu uzrokuje takvu stvar? Ne radi se o lošim ljudima kao takvima. Mnogi mladići i žene uključeni u ovaj pokret odrasli su u dobrim domovima i, u normalnim uvjetima, nikada ne bi nikoga povrijedili. Što je s tim lošim idejama? One puze u mozak i uzrokuju da ljudi zamisle stvari koje ne postoje. Može biti poput bolesti koju osoba nije svjesna ni da ima. To uzrokuje da se ljudi puni mržnje nametnu bez ikakvog razloga, da žude za istrebljivanjem ljudi koji nikada nisu učinili ništa loše, da bi zamislili ludi ishod društvenih borbi koje nemaju šanse uspjeti.

Nedjeljivost njihovih ideja prikrivena je psihologijom mase. Oni se druže s ljudima koji misle ove iste stvari, međusobno se bodre i sanjaju snove o novim ovlastima koje mogu steći ako djeluju hrabro i odlučno. Oni zamišljaju žrtvenike (crnce, Židove, žene, pripadnike Antife, homoseksualce i vladu koja im navodno daje privilegije na svoj trošak) i počinju vjerovati da je jedino rješenje da ih uništimo, nakon čega će oni preuzeti moć i vladati zauvijek.

Da, znam da to zvuči ludo. Ali jedna stvar koju ćete naučiti iz povijesti je da nema tolike ludosti koju opijena masa ne može učiniti.

Velik dio medijskog izvještavanja o nasilju u Charlottesvilleu navodi kako je sve počelo sporom oko sudbine kipa vojnog generala Roberta Leeja koji se nalazi u centru grada. Gradsko vijeće glasovalo je da se kip makne. Prosvjednici žele da ostane kao simbol bijelog ponosa i vladavine (što je apsurdno jer bi General Lee temeljito odbacio ideologiju koju ti ljudi predstavljaju). U stvarnosti, spor oko ovog kipa je pokušaj skrivanja stvarne motivacije ovdje.

Događa se zapravo eksplozivan izraz ideje u zlonamjernom pokretu koji već dugo dobiva paru. Nakon Drugog svjetskog rata većina je ljudi mislila da je nacistička ideologija nestala sa zemlje i da je jedini realni totalitarni stav koji je ostao prijetiti slobodama bio komunizam. To bi moglo biti točno nekoliko desetljeća, ali su se stvari počele mijenjati devedesetih godina, kada se počinju pojavljivati ​​novi nasilni naslovi etatizma.

Posljednje dvije godine pisao sam o dubokoj povijesti ovog nasilnog pokreta, koji se može opisati različito kao nacizam, fašizam, alt-right, bijela nadmoć, bijeli nacionalizam, neo-reakcija ili, po meni preferirani i tehnički najtočniji izraz (posuđen od Ludwiga von Misesa), desni hegelianizam.

Ljudi su se često pitali zašto sam proveo toliko vremena i energije da kopam po djelima ljudi kao što su Johann Fichte, Houston Stewart Chamberlain, Thomas Carlyle, John Ruskin, Charles Davenport, Oswald Spengler, Carl Schmitt, Julius Evola i Giovanni Gentile. Sve te ideje postojale su davno prije Hitlera i nacista - i uzrokovale ogromnu štetu u svijetu davno prije Holokausta - i te ideje još uvijek postoje.

Istina je da vjerojatno ni jedan od prosvjednika u Charlottesvilleu nije pročitao ove mislioce, a još manja je vjerojatnost da su pročitali tradicionalno liberalni odgovor na ove desne struke antiliberalizma. Kako oni mogu biti odgovorni?

Ideje su čudesno čarobne, poput duhovne DNA koja putuje u vremenu, kreće se od mozga do mozga kao genetska mutacija i jednako nepredvidljivo. Keynes je bio u pravu kad je tvrdio da su političari većinom robovi u nekom izgubljenom ekonomistu. Na isti način su ovi nasilnici robovi nekom zaboravljenom filozofu koji je tijekom 19. stoljeća nagađao pojavu opće slobode u svijetu i bio je odlučan u namjeri da se to zaustavi.

Istodobno, mora postojati neki način prijenosa za ideje. Čelnici ovog pokreta dobro služe svrsi, ali postoji dublji korijen. Dugo sam se ustručavao, no mislim da je vrijeme navesti "prenositelja" koji je tijekom zadnjih par desetljeća poslužio kao širitelj takve ideologije. Knjiga "The Turner Diaries" koju je napisao William Pierce pod pseudonimom "Andrew McDonald" (briljantan fizičar čiji je um osvojila nacistička ideologija), upravo zato što je bio opčinjen literaturom mislioca koje sam prethodno nabrojao. Ne preporučujem čitanje ove knjige. Ne možete je pročitati. To je njihov putokaz. Mogu se prisjetiti kad sam je prvi put pročitao. Bio sam potresen, a to je bio početak nove realizacije zadatka pred nama, da se borimo protiv tog užasa svom svojom intelektualnom energijom.

To je priča o maloj ekipi bijelaca koji su se odlučili preokrenuti povijest nizom ubojstava, počevši od Židova, potom crnaca, zatim komunista, a zatim, neizbježno, pobornike osobnih i trgovinskih sloboda (duboko nas mrze). Ono što rano naučite jest da je ovaj pokret apsolutno socijalistički, samo na drugačiji način od poznatijih lijevih socijalista. Nisu crvene košulje, već smeđe košulje, tako da imaju drugačiji plan. Nije riječ o klasnoj borbi. Riječ je o borbi protiv rasa, vjerskoj borbi, borbi za spolnu identitet, nacionalnoj borbi.

I što se događa? Oni skupljaju masu sa svoje strane s rastućom količinom krvoprolića, dobivaju kontrolu nad vladom, uspostavljaju centralno planiranu socijalističku državu, dobivaju nuklearnu zalihu i pokoravaju sve ne-bijele na svijetu. Žao mi je za spoiler.

Zašto bi se itko zaljubio u tako gadnu knjigu? Opet, ljudski um je sposoban zamišljati strašne stvari, i ono što zamislimo da je istinito utječe na djelovanje. Ideje, kako kažu, imaju posljedice. Dakle, svatko tko je slijedio prijenos ovih ideja tijekom zadnjih desetljeća mogao je vidjeti gdje se to kreće.



Što se sada događa? Tragedija je složena, s rastućim lijevim pokretom kako bi se suprotstavio novoj prijetnji s druge strane, i vlada spremna iskoristiti sukob između njih kako bi još više otrgnula ljudska prava i slobode. To je savršena oluja.

Pitanje je: što učiniti sada? Odgovor leži u izvoru problema. Ogromna zbrka počela je lošim idejama. Jedino dostupno sredstvo - i to je najmoćnije - borba protiv loših ideja dobrim idejama. Svi se moramo baciti u intelektualnu bitku prije svega i kao nikada prije. Koje su dobre ideje?

Napredak posljednjih 500 godina pokazuje nam upravo ono što su dobre ideje: društveni sklad, ljudska prava, težnja univerzalnog dostojanstva, uvjerenje da zajedno možemo surađivati, tržišna ekonomija kao sredstvo mira i prosperiteta i, povrh svega, ljepota i veličanstvenost ideje same slobode.

Neka svi - oni koji vole mir, prosperitet i ljudski procvat za sve - ne očajavaju, već se ponovno opredjeljuju za poslanje zamjene loših ideja dobrim idejama. Naši prethodnici u ovoj misiji bili su suočeni s daleko lošijim izgledima i prevladali su, a bili su daleko malobrojniji od nas. Možemo također, pod uvjetom da mislimo, govorimo i djelujemo hrabrošću i uvjerenjem u korist svega što je lijepo i istinito. Tako će se lijevi/desni ciklus nasilja zamijeniti najvišim čežnjama ljudskog srca.