Raskrinkavanje mitova: 5 najčešćih zabluda o privatizaciji

1.6.2017.
ČITATELJI OCIJENILI
5


PIŠE: IGOR VUK

Više od istog autora
Abeceda ekonomije: Regulacija, deregulacija, liberalizacija i monopol
Zemlja niskih plaća i socijalne pomoći, 2. dio: Subvencije
Zemlja niskih plaća i socijalne pomoći, 1. dio: Porezni teror
Regulacija vs. deregulacija - usporedba Teksasa i San Francisca
Preporučeno za vas
Huić: Sindikati koriste potplaćene medicinske sestre za povećanje plaće uhljebima koji samo rade štetu
Neka Linić uloži svoju imovinu u Uljanik!
Zadrani će neuspješni koncert Rite Ore platiti većom cijenom vode
Huić o ideji da država uloži još 10 mlrd. kn u Uljanik: ʼTo bi sj*balo javne financijeʼ
Ovo nije humano: Beljak htio ispasti faca, Plenkovićev ministar ga uništio...
OPG-ima državna agencija ne priznaje ponudu iz SAD-a jer nema pečata i PDV-a
Miletić vrijeđa našu inteligenciju ako ozbiljno misli da ćemo povjerovati u nevinost IDS-a
Ako Vlada pomogne Uljaniku, morat će i svima ostalima
HDZ je prije 5 godina najavio digitalizaciju javne uprave, ali Hrebak ju je proveo - u Bjelovaru
Autori South Parka maestralno se ʼzahvaliliʼ kineskim cenzorima zbog zabrane njihove serije
Na današnji dan Vlado Gotovac održao je najbolji politički govor u modernoj hrvatskoj povijesti
Tko je Hayek?
Porezna uprava smislila nove načine da privatnicima zagorča život. Ako je ovo ʼrasterećenjeʼ...
Obersnel ljut što više ne može reketariti taksiste
Porezni obveznici traže od države da transparentno objavi sva jamstva kojima su političari zadužili građane
Digitalni porez nema veze s pravdom i neće pogoditi velike korporacije nego male biznise i startupe

Raskrinkavanje mitova: 5 najčešćih zabluda o privatizaciji


PIŠE Igor Vuk

Građani Hrvatske imaju jako puno zabluda, odnosno lažnih vjerovanja kad je riječ o ekonomiji. Neke od njih su rezultat dezinformiranja ili djelomičnih informacija koje godinama kruže medijima, a neke su jednostavno stvar nedovoljne educiranosti. Hrvati se najčešće gube kad je riječ o privatizaciji. Raskrinkavamo 5 najvećih mitova vezanih za ovu, ekonomski vrlo važnu temu.

1. Privatizacija provedena u Hrvatskoj

Privatizacija zapravo u pravom smislu riječi nikada nije uspješno niti u potpunosti provedena u Hrvatskoj. Uspješna provedba privatizacije znači prijenos vlasništva od države privatnim vlasnicima i transformiranje tržišta iz monopola u konkurenciju. Država, naime, nije 90-ih provela „cjepkanje“ poduzeća u više različitih koji bi se natjecali među sobom, već je samo politički podobnima predala u ruke vlasništva nad određenim poduzećima. Direktno, „za 1kn“ ili indirektno, potporom malverzacijama i ucjenama radnika jeftinim otkupom njihovih dionica. Još uvijek je više od 1.400 poduzeća u potpunom, većinskom ili djelomičnom vlasništvu države.

2. "Privatizacija je uništila industrijske divove."

Zapravo, većina poduzeća iz bivše države nisu poslovala dobro jer su bila osnivana i vođena modelom sigurnih radnih mjesta umjesto stvaranja poduzeća za čijom robom i uslugama postoji potražnja. Takva poduzeća uz to nisu imala prave konkurencije pa nisu imala ni pritisak, a izvoz u „mnoge zemlje“ je zapravo bio politički dogovor s upitnim tržištima trećeg svijeta. Radnik u bivšoj Jugoslaviji je bio 5 do 7 puta manje produktivan od radnika u Njemačkoj, Italiji i Francuskoj što je porazno. Istovremeno tako jaka industrija i loša organizacija tžrišta nije mogula osigurati robu što je poruzročilo nestašice, bonove i čekanje u redovima.

3. "Privatizacija je dio kapitalizma koji je došao 90-ih."

Kapitalizam pokriva široki spektar definicija. Opisati nešto kao kapitalizam je detaljno poput opisivanja crvene rosom okupane domaće jabuke na grani u bakinom vrtu u ljeto kao „hrana“. Kapitalizam pokriva cijeli niz ekonomskih odnosa, neki oblici kapitalizma bolje funkcioniraju u jednim državama, neki bolje u drugim. No, od svih korisnih stvari iz kapitalizma, mi nažalost nismo dobili ništa. Poduzeća nisu dobila konkurenciju, cijene dobara široke potrošnje nisu se definirale na tržištu koliko regulacijom i državnim cijenama, a umjesto otvaranja tržišta nastali su politički podupirani monopoli i nastavak svih loših elemenata socijalizma sa samo rubnim elementima kapitalizma. Postoji i naziv za takav oblik sustava - kronizam. Vidite, čak i ime podsjeća na nas!

4. "Privatizacija podiže cijene roba i usluga jer privatno poduzeće samo želi što veći profit."

Privatizacija, da bi bila uspješna, mora ići zajedno s ostalim elementima tranzicije. To je stvaranje konkurentskih tržišta na dosadašnjim monopolističkim tržištima i odustajanje upliva države u ekonomske procese. Država bi samo trebala postaviti okvire ponašanja koje šitite kupce i proizvođače od anomalija na tržištu i sprječavati monopole. Želite li dobre primjere toga, pogledajte Skandinaviju, Njemačku ili bolji primjer Poljske koja je odlučila pravilno provesti tranziciju. U drugu ruku, Hrvatska ima javne usluge koje su preskupe, ne pružaju kvalitetu i često su obaveze za plaćanje htjeli mi to ili ne. Pravi loš primjer našeg stanja je HRT. Kada je poduzeće ili organizacija monopolist, ono nikome ne polaže račune i ne mora se natjecati za kupce već često kupcima diže cijenu kako bi zaradila. Bilo za povećanje plaća svojih radnika kao recimo Zagrebački Holding nauštrb kvalitete i visoke cijene za kupce koji nemaju izbor, bilo je da riječ o privatnom vlasniku koji u takvim pozicijama diže cijene kako bi sebi ostvario veći prihod na štetu kupaca koji nemaju drugi izbor. U drugu ruku imamo dva dobra primjera: neodovoljno dobro odrađena privatizacija telekomunikacijskog sektora koja je omogućila konkurenciju, snizila je duguročno cijene usluge telefonije. Drugi primjer je otvaranje konukrencije bez privatizacije monoplista - primjer energetskog sektora gdje cijene struje za krajnje korisike zbog konkurencije padaju.

5. "Sve treba privatizirati!"

Koliko god privatizacija bila korisna, nažalost postoje oblici tržišta gdje ona nije moguća. To su specifično javna dobra i usluge kao što je obrana, neke komunalne usluge i usluge u kojima postoji prevelika količina nedostatka informacija na kojima bi kupci mogli odlučiti što je najbolja opcija za njih. Broj takvih tržišta je razvojem tehnologije sve manji, a postoje i tržišta koja odlično funkcioniraju kao tržišta javnih i konkurentstkih dobara i usluga. Primjeri su obrazovanje i zdravstvo. Porezom i drugim izvorima prihoda koji su često progresivni (dakle bogatiji više plaćaju) država financira zdravstvo i školstvo. Postojanje privatnih škola i klinika, bogatiji koji žele privatnu uslugu plaćaju tu uslugu na tržištu. Istovremeno oni i dalje plaćaju porez i sudjeluju u financiranju javnih usluga koje ne koriste i rasterećuju ih za siromašnije. Time razredi u javnim školama mogu imati manje učenika, javne bolnice više slobodnih kreveta i kraće redove čekanja dok istovremeno primaju prihode onih koji ih ne koriste. Samim time, otvaranje takvih tržišta predstavlja daleko „pravedniju“ redistribuciju.




Novo na Liberalu
VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: