"Poštovani gospodine Zidarević, samo da vas podsjetim da je naša Republika Hrvatska katolička država koja neizmjerno cijeni kršćanstvo i vjeru u Boga. U našoj školi preko 92 posto djece je uključeno u katolički vjeronauk..."

Tim je riječima Tomislav Cvitanović, ravnatelj Osnovne škole Dugave u Zagrebu, odgovorio na pitanje voditelja Europske civilne inicijative Zagreb zašto je u njegovoj školi na hodniku izvješeno raspelo.

Ovakva izjava trebala bi biti u najmanju ruku skandalozna. Ne zbog samog raspela na zidu škole, već zbog činjenice da jedan ravnatelj u državnoj školi nije upoznat s hrvatskim Ustavom. Gospodine Cvitanoviću, Hrvatska NIJE "katolička država". Hrvatska je sekularna država.

Članak 41. Ustava RH kaže da su sve vjerske zajednice "pred zakonom jednake i odvojene od države". Ustav nigdje ne spominje Katoličku crkvu niti je izdvaja kao posebnu u odnosu na druge. Prema tome, Republika Hrvatska nikako ne može biti katolička nego sekularna država.

Činjenica da je većina hrvatskog stanovništva prema vjerskoj pripadnosti deklarirana kao katolici pred zakonom i državnim institucijama ne bi trebala imati nikakvu težinu. Čak i da je 99 posto stanovništva RH katoličke vjeroispovijesti, to ne bi bio nikakav argument da je Hrvatska "katolička država" i da država treba favorizirati katoličku ili bilo koju religiju.

Hrvatski desničari općenito imaju veliki problem s razumijevanjem liberalne demokracije budući da taj argument "toliko i toliko posto ljudi ovdje su katolici" čujemo jako često kao opravdanje za razne neustavne zakone koji se nažalost ovdje provode, a favoriziraju Katoličku crkvu ili općenito religiju u državnim institucijama, kao i kad se spomene financiranje vjerskih institucija iz državnog proračuna. Ali taj argument vrijedi koliko i informacija o količini lanjskog snijega na Sibiru.

Meni osobno ne smeta nikakav križ nigdje, ja ga vjerojatno ne bih ni primijetio. Kad sam išao u školu, vjerojatno mi ne bi smetala ni petokraka iako o njoj imam negativno mišljenje (ako pričamo o simbolu bivše države). O križu nemam baš nikakvo mišljenje. Ali to ne znači da nekome drugome, iz bilo kojeg razloga, takvo znakovlje u državnim institucijama, pogotovo obrazovnim gdje idu mala djeca podložna raznim indoktrinacijama, ne može smetati.

Ustav je jasan, takve stvari nemaju što raditi u državnoj školi. Ali ovo je, naravno, mlaćenje prazne slame jer mi već imamo i vjeronauk u državnoj školi, kao i mnoge druge stvari koje direktno krše Ustav. Ustav je za Hrvate, kao da su i dalje u bivšoj SFRJ, samo mrtvo slovo na papiru.

Sad mogu očekivati na 1, 2, 3 komentar: "A kako u Njemačkoj...". Nemojte, molim vas. U Njemačkoj je to slučaj u jednoj pokrajini, ona se zove Bavarska. To je mahom pokrajina s najviše hrvatskih doseljenika. Ali čak i u Bavarskoj s jakom katoličkom tradicijom, sve su žešće debate upravo po ovom pitanju i vjerujem da će i oni to uskoro promijeniti. A u dijelovima Njemačke s protestantskom većinom takve stvari vjerojatno nećete vidjeti.

I bilo bi dobro da se naši desničari, kad se krenu pozivati na Njemačku, sjete da je u toj istoj Njemačkoj legaliziran gej brak, da tamo homoseksualni parovi imaju jednako pravo posvajanja djece kao i ostali, da je u Njemačkoj prostitucija legalna itd. Pa ako želite Njemačku, ajmo onda uzeti sve njihove zakone u paketu, a ne cherry-picking samo onoga što vama ideološki odgovara, i to samo iz jedne njemačke pokrajine.

Na kraju će opet reći: "Mi smo većina, većina tako želi".

OK, gospodo. Onda budimo do kraja iskreni pa provedimo referendum o promjeni imena države i možda grba i zastave. Neka pitanje bude: Želite li da Hrvatska bude republika s liberalnom demokracijom i Ustavom ili katolička država? Ako izglasate da želite katoličku državu, onda treba ukinuti Ustav koji se ionako samo selektivno poštuje; onda treba raspustiti narodnu vlast i postaviti svećenstvo da donosi zakone. To bi bila katolička država. Ali dajte, jednom se odlučite pa da znamo na čemu smo.