Rast državne potrošnje povećava rizik od siromaštva

8.11.2017.
ČITATELJI OCIJENILI
5

Rast državne potrošnje povećava rizik od siromaštva

Nitko ne želi biti siromašan, nitko ne želi živjeti u siromašnom društvu, nitko ne želi da drugi budu siromašni. Ipak, siromaštvo je konstantni pratitelj svih društava u povijesti i još se nije pojavilo nijedno socio-ekonomsko uređenje koje je dosad eliminiralo siromaštvo.

Siromaštvo je na prvu lako zamisliti, lako ga je prepoznati u odnosu na obilje, ali postoji problem što se kriteriji siromaštva stalno mijenjaju. Ne možemo govoriti o univerzalnim povijesnim svojstvima siromaštva i pojam se razlikuje s obzirom na povijesni trenutak te stupanj gospodarskog razvija i općeg bogatstva.

Činjenica je da siromaštvo danas ne predstavlja isto što i siromaštvo prije 100 ili više godina. Također ni siromaštvo u razvijenoj zemlji nije isto što i siromaštvo u siromašnoj zemlji. Dapače, dio siromašnih u SAD-u (ne beskućnici, ali oni na socijalnoj pomoći i minimalcu) ima uvjete života koji su bolji od uvjeta života srednjeg sloja u nerazvijenim zemljama. Ne može se uspoređivati što predstavlja biti siromašan u razvijenim zemljama i što to predstavlja u zemljama trećeg svijeta. U razvijenim zemljama to znači da ne možete priuštiti automobil, markiranu odjeću, najnovije modele mobitela, kvalitetnu hranu i imate probleme s otplatom kredita za stan ili najamnine, a u nerazvijenim znači da vam je pristup hrani toliko ograničen da ne unosite dovoljno kalorija dnevno, da nemate pristup čistoj vodi, da su vam uvjeti stanovanja lošiji ili da nemate pristup električnoj energiji.

Zbog toga primarni cilj svake ekonomske politike mora biti rast općeg društvenog bogatstva, a ne naganjanje nekakve dohodovne jednakosti. Naravno da su prevelike nejednakosti, ako su rezultat korupcije i nepotizma tj. nepostojanja efikasne pravne države, štetni. Ali treba imati na umu da je razmišljanje o nejednakosti privilegija bogatih društava dok su siromašna društva zaokupljena pitanjem ostvarivanja bilo kakvog gospodarskog napretka.

Standardna argumentacija u obranu povećanja države, posebno njene socijalne komponente, je da samo velika socijalna država može smanjiti siromaštvo i nejednakost. Logika leži u tome da se ne može dopustiti da najsposobniji imaju velika bogatstva, a oni manje sposobni ili limitirani životnim okolnostima budu siromašni, te je potrebna preraspodjela bogatstva od bogatih prema siromašnima centralno kontrolirana od strane državne birokracije.

Povijesni podaci o kretanjima stope relativnog siromaštva i veličine socijalne države ipak negiraju tu logiku.

Prvi prikaz pokazuje da je i apsolutno i relativno siromaštvo u SAD-u padalo sve do sredine 70-ih, otkad se u relativnom iznosu bilježi blago povećanje, a u apsolutnom zamjetan rast. Iako je pad siromaštva nastavljen sve do sredine 70-ih on je bio najbrži do sredine 60-ih, kada taj pad postaje sve manji da bi negdje oko 1978. počeo rasti, stoga uzrok promjeni trenda treba tražiti sredinom 60-ih jer socijalne politike ne daju samo trenutne rezultate, njihov najveći utjecaj u dugoročnim promjenama socio-ekonomskih prilika.

SAD je imao razne oblike socijalne pomoći sve od Velike gospodarske krize i 1932. godine kada su početi prvi širi državni socijalni programi. S usporavanjem velikog trenda pada siromaštva sredinom 60-ih se poklapa Rat protiv siromaštva (set opsežnih socijalnih mjera predsjednika Lyndon B. Johnson-a u sklopu njegovog programa reformi zvanih "Veliko društvo"). Glavne socijalne mjere u tom programu su bili "zakon o ekonomskim mogućnostima" (The Economic Opportunity Act), "zakon o socijalnom obroku" (Food Stamp Act), "zakon o osnovnom i srednjem školstvu" (Elementary and Secondary Education Act) i "zakon o socijalnoj sigurnosti" (Social Security Act). Nasljeđe tih politika u obliku sličnih socijalnih programa postoji sve do danas.


Izvor: Wikipedia, US Census Bureau

U istom razdoblju je porasla uloga države u osiguravanju socijalnih i drugih usluga. Indeks ovisnosti o državi mjeri rast državne potrošnje na socijalne i društvene usluge koje su nekada bile uloga građanskog društva i opće svijesti za dobrobit drugih te su ih obavljale dobrovoljne neformalne i formalne nedržavne institucije. Slika 2. prikazuje koliko je brzo SAD od „Zemlje slobodnih i doma hrabrih“ postao „Zemlja ovisnih i dom neodgovornih“.


Izvor: Heritage Foundation

Na slici 3. je prikazana državna potrošnja u odnosu na BDP, tj. njen udio u BDP-u. Crna linija pokazuje trend, koji je uzlazni. Naravno, nisu samo socijalna izdavanja i javno zdravstvo komponente izdavanja iz proračuna (čine „samo“ 60%), ali izdavanja za obranu (što čini drugu najveću stavku) nisu povećavana jer se Hladni rat postupno smirivao te su se vojni izdaci smanjivali od 8,35 % udjela u proračunu 1960. na 3,29 % udjela u proračunu 2016. Zaključak je jasan: kako su se državni izdaci na socijalu povećavali, tako je raslo i relativno i apsolutno siromaštvo.


Izvor: TradingEconomics, US Bureau of Economic Analysis

Ipak, izgleda da unatoč svemu tome još uvijek u SAD-u postoji jako civilno društvo i dobrovoljne socijalne ustanove, u čemu SAD prednjaći među zemljama OECD-a. Veliku društvenu svijest u SAD-u dokazuje i Svjetski indeks solidarnosti koji mjeri koliki postotak ljudi doira, volontira i pomaže strancima, a SAD je na 2. mjesto u svijetu. Dobrovoljno civlino društvo u SAD-u troši najviše novca na razne socijalne programe od svih zemalja OECD-a (mjereno po udjelu u BDP-u) te skupa s državnom potrošnjom postavlja SAD-a na dugo mjesto po neto potrošnji na socijalne usluge.


Izvor: Forbes

Valja napomenuti i da su upravo najbogatiji oni koji sudjeluju najviše u financiranju socijalnih programa, čak natprosječno više u odnosu na udio od sveukupnog neto dohotka kojeg ostvaruju. Prema podacima iz 2009. 20% najbogatijih plaća 67.9% svote prikupljene federalnim porezima dok istodobno ostvaruju 47,2% ukupnog neto dohotka, a 20% najsiromašnijih plaća 0,6% ukupne svote prikupljene federalnim porezima dok ostvaruju 6,2% ukupnog neto dohotka.

Socijalna pomoć je jako osjetljivo pitanje i zahtijeva široku ekonomsku i društvenu analizu, koja u SAD-u, za razliku od Hrvatske, postoji. U Hrvatskoj se na svako propitkivanje efikasnosti države da smanji siromaštvo gleda kao na svojevrsnu vjersku herezu, kao da se vrijeđaju vjerski osjećaji. Racionalna i argumentirana rasprava ne postoji, a kada se i pokrene, biva brzo ušutkana moralizirajućim prozivkama od strane lijevih i desnih interesnih skupina. Takvo ozračje je stvorilo društvo lišeno bilo kakve individualne društvene odgovornosti, a za svaki društveni problem se priziva država „da uradi nešto“. Hrvati jako malo doniraju, a još manje volontiraju, te su jedna od najgorih zemalja svijeta po tom pitanju, kako pokazuje World Giving Index. Istodobno su oni koje najviše prozivamo kao „bezdušne kapitaliste koji samo gledaju svoju korist“ tj. ljudi u SAD-u po istom indeksu koji mjeri stopu volontiranja i doniranja (korigirano za bogatstvo), drugi u svijetu.

Izgleda da Hrvatskoj kronično nedostaje i srca i razuma.

VIŠE IZ RUBRIKE:
EKONOMIJA
SVIJET
O autoru
Branimir Perković je diplomirao ekonomsku politiku i financijska tržišta na Sveučilištu u Splitu. Komentator i analitičar na projektu Liberal.hr >>VIŠE
Vezano
U Americi je više uhićenja zbog posjedovanja marihuane nego zbog svih nasilnih djela zajedno
Trump je uspio nadmašiti samoga sebe: Je li ovo najodvratnija izjava nekog američkog predsjednika u povijesti?
Protiv ilegalne imigracije može se boriti na drugi način - olakšavanjem legalne imigracije
Većina Amerikanaca za povećanje minimalca, ali ekonomisti se protive
Koja ironija: Najveći britanski protivnik imigranata želi emigrirati u SAD, uputio zahtjev za azilom
Amash proglasio neovisnost o Republikanskoj stranci, Trump ga izvrijeđao: ʼTotalni luzer!ʼ
Računala američkog ministarstva obrane među top distributerima dječje pornografije
SAD: Antifašisti pretukli novinara koji je kritički pisao o njihovom pokretu
Kandidat za predsjednika SAD-a u Miamiju citirao Che Guevaru. Nije dobro prošao...
Ben Shapiro pokušao objasniti zašto Amerika treba napasti Iran. Njegovi vlastiti fanovi su ga satrali...
Ovih dvoje demokratskih kandidata za predsjednika SAD-a najtraženiji su na Googleu nakon sinoćnje debate
Nova analiza potvrdila: Nordijske zemlje imaju slobodnije tržište od SAD-a
Dvije strane: Treba li Amerika isplatiti odštetu crnim Amerikancima zbog ropstva i segregacije?
Istraživanje: Siromašni ne žele socijalu nego više prilika
Zapad nije nikada u povijesti bio toliko porezno opterećen kao sada
Rudan nas je naučio da ljevičari nemaju rješenja za 21. stoljeće
Problemi u Međimurju proizvod su socijalne države i političke korektnosti
Sada bi valjda svima trebalo biti jasno da Trump nije prijatelj slobodnog tržišta
Ovo je prvi republikanac u Kongresu koji poziva na Trumpovu smjenu
Do zabrane pobačaja u Alabami neće doći još jako dugo, a možda i nikada
Novo na Liberalu

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Isti ljudi koji se najviše kunu u Ustav i američke vrijednosti, prvi su koji će pljunuti na njih.

Što se zapravo krije iza izjava ʼOni mrze ovu zemljuʼ i ʼNeka odu ako im se tu ne sviđaʼ?

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Sutra će Konzervativna stranka birati novog predsjednika, a u srijedu će ta osoba postati premijer. Ovo je najvjerojatniji nasljednik Therese May.

Tko je Boris Johnson, vjerojatno novi britanski premijer?

Društvo

PIŠE: DAVOR NAĐI

Valja istaknuti pozitivne pomake iako još ima dosta prostora za poboljšanje.

[ANKETA] Kako ocjenjujete ministricu Divjak i promjene u obrazovnom sustavu?

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Od nacionalizacije gospodarskih divova i ulaganja u masivne socijalne programe do redova za kruh i života u konstantnom strahu razlika je samo u nekoliko godina.

Propast politike ʼdobrih namjeraʼ: Neimaština i očaj u Venezueli kao u ratnim zonama

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Bosanskohercegovački novinar je iznio niz neistina i nebuloza o hrvatskom i turskom turizmu.

Zašto mediji prenose dezinformacije o hrvatskom i turskom turizmu koje je proširio Erdoganov fan?

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Najveći pobornik povećanja minimalne plaće u SAD-u na 15 dolara po satu, svoje radnike plaća manje od toga.

Pobuna radnika u Sandersovom stožeru: Traže veće plaće i tvrde da su izrabljivani

Politika

PIŠE: SANDRA PAŠKVAN

Oni koji se najviše kunu u poštenje, često nisu takvi kako se predstavljaju u javnosti. Pogledajte kako izgledaju postupci Povjerenstva za sukob interesa protiv nekih članova Mosta i Živog zida.

Treći putevi, poštenje i sukob interesa

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Nakon Islanda i Švedske, lijevu vladu dobile su ove godine Finska i Danska. Još je samo Norveška ostala kao posljednji bastion konzervativno-liberalne uprave.

Skandinavija je ozbiljno skrenula ulijevo, ali najzanimljivija je nova premijerka Danske

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Dennis Prager svjedočio je pred američkim Senatom gdje je ponovio svoje optužbe da Youtube cenzurira 20 posto njegovog sadržaja, i to 'samo zato što je konzervativac'.

Konzervativni youtuber, koji optužuje Google za cenzuru, manje je ʼcenzuriranʼ od ljevičara

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Primijetio sam da jako puno ljudi ne razumije kako funkcionira ovaj temeljni zakon tržišne ekonomije pa je potrebno objasniti na najjednostavniji način.

Ekonomija za neznalice (1): Zakon ponude i potražnje

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Liberalima bi trebalo biti važno samo da svi imamo jednako pravo kandidature i jednake mogućnosti. Ishod ne smije ovisiti o našim urođenim karakteristikama.

Zašto se liberali trebaju suprotstaviti spolnim kvotama

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Novi ministar razvoja i investicija najavljuje porezne rezove i ukidanje zakonskih barijera za poslovanje i investiranje.

Nova grčka vlada najavljuje zaokret: ʼGrčka će postati najprivlačnija država za strane investitoreʼ

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: