Vezani članci:
Večernjakova kolumnistica za ukidanje minimalca
Mit o izumiranju socijalne države, 2. dio: Razvijene države povećavaju poreznu presiju
Zapad nije nikada u povijesti bio toliko porezno opterećen kao sada
Problemi u Međimurju proizvod su socijalne države i političke korektnosti
Mit o smanjivanju socijalne države
Podrška socijalnim radnicima koji traže manje birokracije, više terenskog rada
Povijest švedskog gospodarstva: od barbarstva i siromaštva do jedne od najrazvijenijih zemalja svijeta
Zašto Skandinavcima većinom ne smeta financiranje velike i skupe države
Sve više Šveđana traži manje poreze i reformu socijalne države
Bjelovarski poučak nam pokazuje kako bi ideja o temeljnom dohotku funkcionirala u praksi
Ustavni sud potvrdio: Hrvatska je korporatistička država
Ideologija puna paradoksa: Socijalisti bi trebali mrziti socijalnu državu
Učimo od najboljih: Kako je Kanada prepolovila broj ovisnika o socijalnoj pomoći
Hrelja je rekao istinu. Hrvatska je školski primjer socijalne države
Zajamčen minimalni dohodak - za i protiv
Liberalizam, solidarnost i socijalna skrb
3 razloga zašto je temeljni dohodak dobra ideja
Tko ima bolji diplomatski pristup prema Ukrajini - Plenković ili Milanović?
Zveckanje oružjem, prijetnje ratom: Sve što trebate znati o ukrajinsko-ruskom sukobu
Rekli su da će usporiti širenje virusa
Sud u Pennsylvaniji ukinuo obavezne maske u školama
Američki sudovi blokiraju Bidenovu uredbu o obaveznom cijepljenju zdravstvenih radnika
Koliko je skupo biti svjetski policajac?
Vatra u prepunom kazalištu
Odnosi SAD-a i Kine u vrijeme Bidena - što se mijenja?
Teksas zabranio covid-putovnice: ʼNe gazite naše osobne slobode!ʼ
Teksas je prije 2 tjedna ukinuo sve represivne mjere. Što se dogodilo?
Facebook uklonio video s transgender zastavom zbog ʼgovora mržnjeʼ
Ono što Ribić predlaže Hrvatskoj već je srušeno na američkom Vrhovnom sudu
Preliminarno izvješće: Učinci lockdowna u SAD-u
Novo na Liberalu:
Izvana zeleni, iznutra neoliberali
Zagrepčani sada iz prve ruke osjećaju sve čari našeg Zakona o radu
Zašto cijene rastu: O populizmu, politici i pohlepi
Plenković poručio da ga nije briga što građani RH misle o sigurnosnoj politici
Ne, novinari nisu žrtve. Evo zašto su se okomili baš na Lovrena
Postoji li put do mira u Ukrajini?
Je li umjetna inteligencija pristrana? Evo što ChatGPT kaže o sebi i svome ʼbiasuʼ
Zakon o oporezivanju ʼekstraprofitaʼ bi mogao imati problem s Ustavom. Evo zašto...
Spremni za (s)rat
Profitira li SAD na izvozu plina u Europsku uniju?
Korona je postala smaračina, ali treba nastaviti podsjećati na šarlatane u znanosti i medijima
Vlada će zabraniti nekim radnicima rad nedjeljom. Ovo su pravna pitanja koja će morati objasniti
Helga ima problem s crncima na Twitteru
Zašto je tako teško dati otkaz neradniku u javnoj upravi? Zbog lošeg Zakona o radu
Nova runda Indexovih napada na osnivača Liberala
Premijerka Novog Zelanda u UN-u najavila rat protiv slobode govora na internetu
Iran nam treba biti podsjetnik da je ʼMoralna policijaʼ sumrak humanosti
Preraspodjela je uvijek loša ideja - Hayekova lekcija koju vrijedi ponoviti
Koronaški brojači smrti pretvorili su se u krvožedne ratne navijače
Tajna ʼprekomjerne dobitiʼ: Kako profit transakcijom u državni proračun postaje moralan?
Politička situacija pred izbore u Švedskoj 2022.: Liberali uz desne populiste
Dva zakona protiv rada na crno nisu suzbila rad na crno pa Vlada predlaže još jedan
Svi smo u mladosti prošli indoktrinaciju kolektivizmom, a samo neki se uspiju toga riješiti
Postoji nešto puno gore od inflacije. To je nestašica
Tri obilježja po kojima možemo prepoznati propagandu
Stariji sugrađani žrtve su propagande straha i loše politike. Ne smijemo ih ostaviti na cjedilu
Afričke zemlje imaju priliku prosperirati otvaranjem granica za zajedničko tržište
Politika tzv. ʼsamodostatnostiʼ je put u propast
Hrvatska vlada ulaže dodatnih 45 milijuna kuna u snažnije dezinformiranje građana
Problem liječničke savjesti može se riješiti bez zadiranja u ičije pravo

Rast državne potrošnje povećava rizik od siromaštva


Piše: Branimir Perković
8.11.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 5

Rast državne potrošnje povećava rizik od siromaštva


Piše: Branimir Perković
8.11.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 5

Nitko ne želi biti siromašan, nitko ne želi živjeti u siromašnom društvu, nitko ne želi da drugi budu siromašni. Ipak, siromaštvo je konstantni pratitelj svih društava u povijesti i još se nije pojavilo nijedno socio-ekonomsko uređenje koje je dosad eliminiralo siromaštvo.

Siromaštvo je na prvu lako zamisliti, lako ga je prepoznati u odnosu na obilje, ali postoji problem što se kriteriji siromaštva stalno mijenjaju. Ne možemo govoriti o univerzalnim povijesnim svojstvima siromaštva i pojam se razlikuje s obzirom na povijesni trenutak te stupanj gospodarskog razvija i općeg bogatstva.

Činjenica je da siromaštvo danas ne predstavlja isto što i siromaštvo prije 100 ili više godina. Također ni siromaštvo u razvijenoj zemlji nije isto što i siromaštvo u siromašnoj zemlji. Dapače, dio siromašnih u SAD-u (ne beskućnici, ali oni na socijalnoj pomoći i minimalcu) ima uvjete života koji su bolji od uvjeta života srednjeg sloja u nerazvijenim zemljama. Ne može se uspoređivati što predstavlja biti siromašan u razvijenim zemljama i što to predstavlja u zemljama trećeg svijeta. U razvijenim zemljama to znači da ne možete priuštiti automobil, markiranu odjeću, najnovije modele mobitela, kvalitetnu hranu i imate probleme s otplatom kredita za stan ili najamnine, a u nerazvijenim znači da vam je pristup hrani toliko ograničen da ne unosite dovoljno kalorija dnevno, da nemate pristup čistoj vodi, da su vam uvjeti stanovanja lošiji ili da nemate pristup električnoj energiji.

Zbog toga primarni cilj svake ekonomske politike mora biti rast općeg društvenog bogatstva, a ne naganjanje nekakve dohodovne jednakosti. Naravno da su prevelike nejednakosti, ako su rezultat korupcije i nepotizma tj. nepostojanja efikasne pravne države, štetni. Ali treba imati na umu da je razmišljanje o nejednakosti privilegija bogatih društava dok su siromašna društva zaokupljena pitanjem ostvarivanja bilo kakvog gospodarskog napretka.

Standardna argumentacija u obranu povećanja države, posebno njene socijalne komponente, je da samo velika socijalna država može smanjiti siromaštvo i nejednakost. Logika leži u tome da se ne može dopustiti da najsposobniji imaju velika bogatstva, a oni manje sposobni ili limitirani životnim okolnostima budu siromašni, te je potrebna preraspodjela bogatstva od bogatih prema siromašnima centralno kontrolirana od strane državne birokracije.

Povijesni podaci o kretanjima stope relativnog siromaštva i veličine socijalne države ipak negiraju tu logiku.

Prvi prikaz pokazuje da je i apsolutno i relativno siromaštvo u SAD-u padalo sve do sredine 70-ih, otkad se u relativnom iznosu bilježi blago povećanje, a u apsolutnom zamjetan rast. Iako je pad siromaštva nastavljen sve do sredine 70-ih on je bio najbrži do sredine 60-ih, kada taj pad postaje sve manji da bi negdje oko 1978. počeo rasti, stoga uzrok promjeni trenda treba tražiti sredinom 60-ih jer socijalne politike ne daju samo trenutne rezultate, njihov najveći utjecaj u dugoročnim promjenama socio-ekonomskih prilika.

SAD je imao razne oblike socijalne pomoći sve od Velike gospodarske krize i 1932. godine kada su početi prvi širi državni socijalni programi. S usporavanjem velikog trenda pada siromaštva sredinom 60-ih se poklapa Rat protiv siromaštva (set opsežnih socijalnih mjera predsjednika Lyndon B. Johnson-a u sklopu njegovog programa reformi zvanih "Veliko društvo"). Glavne socijalne mjere u tom programu su bili "zakon o ekonomskim mogućnostima" (The Economic Opportunity Act), "zakon o socijalnom obroku" (Food Stamp Act), "zakon o osnovnom i srednjem školstvu" (Elementary and Secondary Education Act) i "zakon o socijalnoj sigurnosti" (Social Security Act). Nasljeđe tih politika u obliku sličnih socijalnih programa postoji sve do danas.


Izvor: Wikipedia, US Census Bureau

U istom razdoblju je porasla uloga države u osiguravanju socijalnih i drugih usluga. Indeks ovisnosti o državi mjeri rast državne potrošnje na socijalne i društvene usluge koje su nekada bile uloga građanskog društva i opće svijesti za dobrobit drugih te su ih obavljale dobrovoljne neformalne i formalne nedržavne institucije. Slika 2. prikazuje koliko je brzo SAD od „Zemlje slobodnih i doma hrabrih“ postao „Zemlja ovisnih i dom neodgovornih“.


Izvor: Heritage Foundation

Na slici 3. je prikazana državna potrošnja u odnosu na BDP, tj. njen udio u BDP-u. Crna linija pokazuje trend, koji je uzlazni. Naravno, nisu samo socijalna izdavanja i javno zdravstvo komponente izdavanja iz proračuna (čine „samo“ 60%), ali izdavanja za obranu (što čini drugu najveću stavku) nisu povećavana jer se Hladni rat postupno smirivao te su se vojni izdaci smanjivali od 8,35 % udjela u proračunu 1960. na 3,29 % udjela u proračunu 2016. Zaključak je jasan: kako su se državni izdaci na socijalu povećavali, tako je raslo i relativno i apsolutno siromaštvo.


Izvor: TradingEconomics, US Bureau of Economic Analysis

Ipak, izgleda da unatoč svemu tome još uvijek u SAD-u postoji jako civilno društvo i dobrovoljne socijalne ustanove, u čemu SAD prednjaći među zemljama OECD-a. Veliku društvenu svijest u SAD-u dokazuje i Svjetski indeks solidarnosti koji mjeri koliki postotak ljudi doira, volontira i pomaže strancima, a SAD je na 2. mjesto u svijetu. Dobrovoljno civlino društvo u SAD-u troši najviše novca na razne socijalne programe od svih zemalja OECD-a (mjereno po udjelu u BDP-u) te skupa s državnom potrošnjom postavlja SAD-a na dugo mjesto po neto potrošnji na socijalne usluge.


Izvor: Forbes

Valja napomenuti i da su upravo najbogatiji oni koji sudjeluju najviše u financiranju socijalnih programa, čak natprosječno više u odnosu na udio od sveukupnog neto dohotka kojeg ostvaruju. Prema podacima iz 2009. 20% najbogatijih plaća 67.9% svote prikupljene federalnim porezima dok istodobno ostvaruju 47,2% ukupnog neto dohotka, a 20% najsiromašnijih plaća 0,6% ukupne svote prikupljene federalnim porezima dok ostvaruju 6,2% ukupnog neto dohotka.

Socijalna pomoć je jako osjetljivo pitanje i zahtijeva široku ekonomsku i društvenu analizu, koja u SAD-u, za razliku od Hrvatske, postoji. U Hrvatskoj se na svako propitkivanje efikasnosti države da smanji siromaštvo gleda kao na svojevrsnu vjersku herezu, kao da se vrijeđaju vjerski osjećaji. Racionalna i argumentirana rasprava ne postoji, a kada se i pokrene, biva brzo ušutkana moralizirajućim prozivkama od strane lijevih i desnih interesnih skupina. Takvo ozračje je stvorilo društvo lišeno bilo kakve individualne društvene odgovornosti, a za svaki društveni problem se priziva država „da uradi nešto“. Hrvati jako malo doniraju, a još manje volontiraju, te su jedna od najgorih zemalja svijeta po tom pitanju, kako pokazuje World Giving Index. Istodobno su oni koje najviše prozivamo kao „bezdušne kapitaliste koji samo gledaju svoju korist“ tj. ljudi u SAD-u po istom indeksu koji mjeri stopu volontiranja i doniranja (korigirano za bogatstvo), drugi u svijetu.

Izgleda da Hrvatskoj kronično nedostaje i srca i razuma.

Ocijeni članak

Sadržaj Liberala mogu ocjenjivati samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.

Sviđa ti se članak? Podrži Liberal!

Podrži neovisno novinarstvo: učlani se ili doniraj Udruzi "Liberal.hr" koliko želiš/možeš za razvoj ove platforme.
IBAN: HR5923900011101229527
Model: 00, poziv na br. prim.: 2222
(za donatore iz inozemstva SWIFT/BIC: HPBZHR2X)
Ako koristite mobilnu aplikaciju za bankarstvo jednostavno uslikajte ovaj barkod i unesite željeni iznos.

O autoru

BRANIMIR PERKOVIĆ
Branimir Perković je diplomirao ekonomsku politiku i financijska tržišta na Sveučilištu u Splitu. Komentator i analitičar na projektu Liberal.hr
Više od istog autora
VIŠE O TEMI:
VIŠE IZ RUBRIKE:

Komentiraj članak

Komentirati na portalu mogu samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.
Mala škola liberalizma
Udruga Liberal.hr
O Udruzi Liberal.hr
Udruga Liberal.hr osnovana je s ciljem promicanja osobnih i ekonomskih sloboda u Republici Hrvatskoj. Djeluje prvenstveno preko ovog portala. Liberal je od svoga početka 2016. do danas dao značajan doprinos u raspravama oko javnih politika uvijek štiteći prava i slobode građana. Naša misija je educirati javnost i podizanje svijeti o građanskim pravima i posljedicama koje određene politike mogu imati na njihove živote. Više o radu i ciljevima udruge možete pročitati ovdje.

Ako želite i možete doprinijeti radu Udruge - bilo svojim aktivnostima i zalaganjem ili bar uplaćivanjem godišnje članarine, kliknite ovdje i ispunite pristupnicu za učlanjenje.
Doniraj
Ovaj portal financira se dobrovoljnim članarinama i donacijama naših čitatelja. Pomozite nam da budemo još bolji, postanite jedan od naših donatora!

Donirati nam možete preko Paypala - klikom ovdje ili preko e-bankarstva, ako skenirate ovaj barkod:



Za broj žiroračuna i ostale informacije kliknite ovdje.