Rat protiv Ubera je rat protiv samozapošljavanja i radnih mjesta

Hrvatska je čudna stvar. Tu možeš biti najbolji učenik u školi i osvojiti nagrade rektora kao istaknuti student na fakultetu, ali kada završiš to silno obrazovanje, nađeš se pred ponorom. Kao da su te skoro 20 godina učili voziti kajak na simulatoru u bazenu površine 20 metara četvornih, a onda te stave pred slapove Krke, daju ti kajak i kažu: "Piči!".

Ljudi se, normalno, ne snalaze. Vjerovao si da samo trebaš biti marljiv i da će se trud isplatiti. Ali neće! Tražit ćeš posao od vrata do vrata, pisat ćeš zamolbe, jedva da će ti netko odgovoriti. Roditelji će ti tražiti vezu, kumiti i moliti općinskog načelnika ili gradonačelnika - džabe kad on već ima nekoga koga mu je preporučio predsjednik županijske organizacije njegove partije. Nula bodova, opet ništa.

Rekao bih svakome - odjebite traženje posla i pokrenite nešto svoje, ali neću jer nisam toliko zao. Znam dobro što znači pokretanje posla i samostalan rad, uz normalan rizik tržišta (koji ovdje nije normalan jer tržišta gotovo da nema, sve je javna stvar i politika!) tu je i previše zakonskih caka, ograničenja i kontrola, tako da se mali privatni posao vrlo lako može pretvoriti u najgoru noćnu moru. Ne bih to poželio ni najgorem neprijatelju. Osim toga, nismo svi rođeni s darom za poduzetništvo, ulaganja i riskiranje.

Kako riješiti tu frustrirajuću situaciju? Mnogi su shvatili da je svijet puno širi od njihovog mjesta i države, da ima i normalnih zajednica pa su spakirali stvari i uputili se van. I to može biti rješenje, slažem se, ali najbolje bi ipak bilo ostati i naći način da se pobijedi ovakva nepravda. Treba se boriti, a nekad je borba toliko nepravedna da ne možeš ništa bez pomoći izvana. Ta pomoć stigla je snagom slobodnog tržišta, zove se Uber.

Uber je aplikacija koja omogućuje svakome tko posjeduje vlastiti automobil i vozačku dozvolu, da se zaposli! Da zaradi kruh za sebe i svoju obitelj. Vozači Ubera nisu njegovi radnici nego poslovni partneri, oni su sami svoji šefovi jer svojevoljno odlučuju kad, gdje i koliko će raditi. Nije li to super? A ne treba im nikakav početni kapital osim već spomenutog automobila koji ipak dobar dio građana već ima. Uber je došao kao spas mnogima, upravo onima bez političkog zaleđa, veza ili posebnog dara za poduzetništvo. Uber ne pita čiji si sin, u kojoj si stranci i koliko imaš novca da ga potplatiš. Uber samo želi da što bolje radiš, što više voziš i što više da zaradiš.

Zvuči predobro da bi se dopustilo, zar ne? I tu ulijeće država koja kaže: "A, ne! Vi mislite samo tako raditi i zarađivati? A gdje su vam posebne licence za žnj tečajeve, gdje vam je potvrda da ste prošli žnj pregled? Jeste li platili državi sve potrebne licence?..."

Nije samo naša država koja to radi, budimo iskreni, to se događa diljem svijeta zbog taxi lobija koji su jaki, moćni i upleteni s visokom politikom pa guraju zakone koji bi što više zakomplicirali prijevoz građana. Zamislite, običan put da te netko preveze s točke A do točke B, države su u dogovoru s taksistima od toga napravile cijelu znanost. A sve samo da se zadrže visoke cijene prijevoza, nedokučive za dobar dio građana.

Jer to Uber postiže, spušta cijenu prijevoza, a to ide najviše na ruku krajnjim korisnicima. Koliko je nas bilo prije u situaciji da često koristi taxi usluge? Vjerujem ne puno i ne često, budući da su cijene još donedavno bile uglavnom visoke. Koliko su bile nerealne vidimo otkako je stigao Uber. Taksisti bi se trebali, umjesto lobiranja za strože propise, boriti da se postojeći zakoni olabave i liberaliziraju, tako da i njima bude jeftinije i lakše konkurirati.

Ministarstvo prometa je prvo prijavilo Uber DORH-u, a sad presreću njegove vozače i konfisciraju im vozila. Pričamo o oduzimanju građanskih prava ljudima koji ništa loše nisu napravili osim što žele pošteno zaraditi svoju plaću, ne ovisiti ni o kome. To je, izgleda, u ovoj zemlji ilegalno.

Uber je revolucija, početak trenda dijeljene ekonomije koja će u budućnosti, siguran sam, biti glavna snaga i pokretač prosperiteta. Dijeljena ekonomija omogućava svakom radniku da bude svoj šef, da si sam organizira posao i donosi odluke, a uz daleko manji poslovni rizik nego da je od početka pokretao novi posao na tržištu. Dijeljena ekonomija treba biti strateški bitna za ovu zemlju, budući da i ona uplaćuje poreze u državnu blagajnu, a opet omogućuje samozapošljavanje. Zapamtite ovo kad vam sljedeći put političari budu obećavali radna mjesta. Oni ih ne stvaraju, oni ih uništavaju.