"Da ne bude nikakve zabune, od ovih autora ne tražim nikakvo priznanje za svoju ulogu u tim vremenima, ali dužnost mi je upozoriti očitu nekritičnu hrvatsku javnost koja je oduševljena ovim pamfletom, da postoje i neke bijele mrlje u ovome filmu koji su naši autori svjesno preskočili. U filmu koji pretendira biti ozbiljan povijesni uvid, takva redukcija postaje ozbiljan metodološki promašaj", napisao je Zlatko Kramarić, ratni gradonačelnik Osijeka i tada istaknuti HSLS-ovac, u tekstu objavljenom na portalu Misao.hr.

Kramarić se osvrnuo na film "Mirotvorac" koji supotpisuju novinari Drago Hedl i Hrvoje Zovko skupa s redateljem Ivanom Ramljakom. Film koji pretendira dokumentirati zadnje mjesece i samu pogibiju Josipa Reihl Kira, tadašnjeg načelnika osječke policije, ali izazvao je različite kritike zbog očite novinarske pristranosti i pokušaja netočnih prikaza tadašnje situacije.

U tom smislu, Kramarić tvrdi da je dao 45-minutni intervju autorima, koji su pak očito odlučili da njegov iskaz nije dovoljno relevantan ili - puno vjerojatnije - ne bi im se uklopio dobro u priču koju su željeli prikazati javnosti.

"Moju nazočnost u tom filmu autori su, vjerojatno iz umjetničkih razloga, sveli na nekoliko usputnih kadrova mojeg zabrinutog lica. I tu i tamo tijekom filma netko od onih pet glasova nešto kaže o mojoj malenkosti!

A u tom (pred)intervjuu više od 45 minuta govorio sam ne samo o ubojstvu u Tenji, već i o svim okolnostima koje su prethodile tom tragičnom događaju (osnivačke skupštine SDS-a na području općine Osijek, o svim onim orkestriranim zbivanjima poslije prikazivanja filma o M. Špegelju, o incidentima u Dalju, Ernestinovu, o tragičnom događaju u Borovom Selu, ali i o nekim nikada do kraja objašnjenim epizodama, koje su toj tragediji prethodile.

Od toga tko je donio odluku da se dvije, a ne jedna policijska ophodnja, kako to tvrdi jedan od glasova u filmu, u noćnim satima 'provoza' kroz Borovo Selo, koje je, by the way, bilo izvan ingerencije PU Osijek, kome je palo na pamet da pokuša skinuti yu-zastavu, što je dovelo do ranjavanja i uhićenja dvojice osječkih policajaca i što će kulminirati (nečijom!) nerazumnom odlukom da sutradan policija krene u akciju oslobađanja svojih kolega, koji su u to vrijeme već bili prebačeni u Srbiju.

Nadalje, u tom našem iskazu vrlo smo kritično govorili i o atmosferi u samome gradu, o političkom neiskustvu i nezrelosti pojedinaca koji su dobili povjerenje građana na izborima, o šoku kod dijela srpske zajednice koji se nisu mogli pomiriti s gubitkom političke i ekonomske moći koju su sve vrijeme socijalističke Hrvatske neograničeno konzumirali. U tom smo intervjuu veliku pozornost posvetili i ponašanju Jugoslavenske narodne armije (u to vrijeme zapovjedništvo osječkog garnizona JNA je u Tuzli, jer ne treba zaboraviti da je još krajem 80-ih JNA izvršila novu teritorijalnu podjelu svojih oblasti, koje više nisu slijedile republičke/avnojevske granice), koja ne samo što nije priznala rezultate demokratskih izbora u Hrvatskoj i Osijeku (niti na jedan poziv nove gradske uprave, pa i one protokolarne, sjednica u povodu Dan grada, Nove godine…, predstavnici JNA u Osijeku nisu odgovorili, ali je zato u prostorijama Doma JNA u Osijeku, krajem 1990. održana osnivačka skupština političke stranke Pokreta za Jugoslaviju, tzv. 'generalske stranke'.

I tom se prilikom prisutnima obratio predsjednik te stranke, general Stevan Mirković i obećao da će uskoro 'Zlatka Kramarića nabiti na šiljak', a njegov je govor bio popraćen burnim aplauzom. Ta je stranka svojim aktivnostima (jedna od njih je bila i naoružavanje Srba) sudjelovala u dodatnom stvaranju napete atmosfere, atmosfere straha u gradu i okolini i ponašanju dijela lokalnih Srba. U dogovoru s uglednim profesorom povijesti na FF u Zagrebu, D. Roksandićem, početkom listopada 1990. organizirali smo u gradskim prostorijama sastanak, na kojem je profesor D. Roksandić izložio svoje i više nego razumne ideje/projekcije o budućem statusu Srba u Hrvatskoj. Ovdje nema potrebe reći da je D. Roksandić etnički Srbin! On je, prije svega, odličan profesor i naš dragi prijatelj i kolega.

Pokušao sam u tom razgovoru novinaru H. Zovku artikulirati svu kompleksnost situacije u kojoj civilna vlast nije raspolagala potpunom kontrolom nad događajima, ali je snosila punu odgovornost pred građanima. U konačnoj verziji filma, taj naš glas je nestao!", napisao je Kramarić.

Ratni gradonačelnik Osijeka zatim dodaje jedan od glavnih razloga zašto smatra da je u filmu napravljena namjerna manipulacija povijesnih događaja:

"kako drugačije objasniti da izjavi G. Ajduković, koja kaže da je dan uoči ubojstva, 30. lipnja boravila u Tenji i dogovorila da će se 1. srpnja održati sastanak u Tenji na kojem bih i ja i Kir trebali nazočiti (ne trebam reći da ja o tome pojma nemam, da me G. Ajduković nikada nije zvala, nikada nije obavijestila o svojim planovima …) ne suprotstave moju izjavu izrečenu na sastanku u prostorijama gradonačelnika (na sastanku je, između ostalih bio prisutan i Kir), koji je održan u kasnim večernjim satima, toga 30. lipnja, da će se ubuduće svi sastanci/pregovori održavati isključivo u prostorijama Skupštine općine Osijek, jer je situacija u Tenji, u međuvremenu, eskalirala (podsjećamo: 27. lipnja na ulice Osijeka opet su izašli tenkovi JNA, čuveni slučaj „crvenog fiće“, ranjavanje dvojice hrvatskih policajaca nekoliko dana ranije u okolici Tenje, a i sam sam tih dana, vjerojatno se radi o 28. lipnju, posjetio MZ u Tenji, došao sam sam, bez ikakve pratnje, uostalom, kao i uvijek, ali vrlo brzo sam se uvjerio da sa srpske strane ne postoji elementarna volja za bilo kakav ozbiljniji odmak od njihovih radikalnih stavova. Tom sam prilikom iznio prijedlog M. Tubiću, predsjedniku MZ, da zajedno, na nogometnom igralištu u Tenji, zajedno spalimo oružje i jedne i druge strane, i da poslije toga imamo zajedničku press-konferenciju, na kojoj bi on trebao informirati hrvatsku/jugoslavensku javnost kako JNA naoružava lokalne Srbe… Naravno, on je taj moj prijedlog odbio, pa sam mu onda rekao da više ne želim sudjelovati u tim njihovim, srpskim tragikomičnim predstavama.

Oni glume žrtvu, a uvjereni su da će JNA i S. Milošević riješiti sve njihove probleme, srušiti hrvatsku demokratsku vlast i da ćemo gledati svojevrsnu reprizu 1971. , ovaj puta to će se dogoditi uz pomoć vojske i sve će opet biti kao što je i bilo prije demokratskih izbora.

Doduše, ni danas mi nije jasno zašto je Kir ignorirao moj stav/naputak – ja mu nisam mogao narediti – već je, iz meni nepoznatih razloga, poslušao G. Ajdukovića i otišao u Tenju… Isto tako, nije mi jasno zašto i autorima ova moja izjava nije bila dovoljno intrigantna… Barem kao kontrapunkt! Ne bih želio spekulirati, pa ću čitateljima prepustiti da donesu svoj neovisni sud o namjerama autora. Doduše, veliko je pitanje koliko su oni stvarni autori ovoga filma!?

Ne pišem sve ovo da bih osporio moralnu veličinu Reihl-Kira. Naprotiv. No odbijam prihvatiti dramaturgiju koja jednu povijesnu tragediju svodi na pojednostavljenu moralnu dihotomiju: mirotvorac nasuprot indoktriniranim (naci)političkim strukturama. Povijest nije crno-bijeli svijet", upozorava Kramarić.

Cijeli njegov tekst pročitajte ovdje.