Razbijanje mita: Ne, TTIP neće osiromašiti domaću proizvodnju

11.6.2017.
ČITATELJI OCIJENILI
5


PIŠE: IGOR VUK

Više od istog autora
Hrvati su bijesni na privatizaciju koja u Hrvatskoj nikada nije provedena
Regulacija vs. deregulacija - usporedba Teksasa i San Francisca
Raskrinkavanje mitova: 5 najčešćih zabluda o privatizaciji
Zemlja niskih plaća i socijalne pomoći, 2. dio: Subvencije
Zemlja niskih plaća i socijalne pomoći, 1. dio: Porezni teror
Preporučeno za vas
Huić: Sindikati koriste potplaćene medicinske sestre za povećanje plaće uhljebima koji samo rade štetu
Neka Linić uloži svoju imovinu u Uljanik!
Zadrani će neuspješni koncert Rite Ore platiti većom cijenom vode
Huić o ideji da država uloži još 10 mlrd. kn u Uljanik: ʼTo bi sj*balo javne financijeʼ
Ovo nije humano: Beljak htio ispasti faca, Plenkovićev ministar ga uništio...
OPG-ima državna agencija ne priznaje ponudu iz SAD-a jer nema pečata i PDV-a
Miletić vrijeđa našu inteligenciju ako ozbiljno misli da ćemo povjerovati u nevinost IDS-a
Ako Vlada pomogne Uljaniku, morat će i svima ostalima
HDZ je prije 5 godina najavio digitalizaciju javne uprave, ali Hrebak ju je proveo - u Bjelovaru
Autori South Parka maestralno se ʼzahvaliliʼ kineskim cenzorima zbog zabrane njihove serije
Na današnji dan Vlado Gotovac održao je najbolji politički govor u modernoj hrvatskoj povijesti
Tko je Hayek?
Porezna uprava smislila nove načine da privatnicima zagorča život. Ako je ovo ʼrasterećenjeʼ...
Obersnel ljut što više ne može reketariti taksiste
Mit o izumiranju socijalne države, 2. dio: Razvijene države povećavaju poreznu presiju

Razbijanje mita: Ne, TTIP neće osiromašiti domaću proizvodnju


PIŠE Igor Vuk

TTIP (Prekoatlantsko trgovinsko i investicijsko partnerstvo) od svoje najave podiže veliku prašinu i pobuđuje razne teorije zavjere. Mnogi nisu dovoljno informirani o čemu je zapravo riječ pa često pronalazimo i u medijima katastrofične najave, najčešće onih kojima svaka pomisao na veću trgovinsku razmjenu podiže obrve i uključuje onaj antitržišni mehanizam u njihovom mozgu.

Među njima je i Ante Pavić, novinar na portalu Forum.tm koji tvrdi: Sporazumi s Kanadom i SAD-om uništit će 80 posto hrvatske poljoprivrede. Ova je tvrdnja, kao i njegova argumentacija, pogrešna na više razina. Ovdje ćemo argumentirano pobiti ne samo Pavićevu tezu, nego i sve ostale katastrofičare kad je riječ o TTIP-u.

10 mitova o TTIP-u

1. "TTIP će oslabiti EU standarde koji štite okoliš i zdravlje ljudi"

Standardi i propisi koji se odnose na sigurnost prehrambenih proizvoda, poslovanja, zaštite okoliša i zdravlja ljudi odavno postoje u EU i SAD-u. Zbog konstante mitomanije i ponavljanja neistina, percepcija Europljana je da SAD nemaju spomenute regulacije te da je poduzećima u SAD-u dozvoljeno "gaženje radnika i prirode". Dovoljno za pretvaranje mita u opasnost je samo izmisliti kako će TTIP-om američke korporacije htjeti gaziti radnike i uništavati okoliš i naše zdravlje. Zapravo, harmonizacija standarada znači sljedeće: standardi u EU i SAD-u su začudo isti, samo su procedura i zakonski okviri za njihovo provođenje drugačiji. TTIP bi omogućio prihvaćanje procedura za iste standarde u EU u SAD-u. Recimo da za sanitarnu iskaznicu u Hrvatskoj morate testirati svoje uzorke na Zavodu za sanitarnu inspekciju, a u SAD-u na Zavodu za poljoprivredu. Iako oboje traže izostanak bakterija i drugih opasnih tvari, procedura i institucija nije ista, rezultat je isti - zdravstveno ispravna i sigurna hrana.

2. "TTIP će sniziti sigurnosne standarde i ograničenja GMO proizvoda u EU"

Svaka strana u TTIP-u zadržava svoje procedure, samo se iste i procedure koje daju iste rezultate izjednačuju. Niti u jednom trenutku se novi propisi ne propisuju nego se stari izjednačuju. TTIP za razliku od onoga što neke interesne i ideološke skupine govore, neće prisiljavati EU na uvoženje GMO modificirane hrane, hormonski tertirane govedine i ostalih proizvoda na koje je EU uvela ograničenja. Ono što TTIP omogućuje je da uvoznici i izvoznici lakše uvoze hranu koja prolazi iste standarde u SAD-u i EU, istovremeno olakšavajući upoznatost i ograničenja svake strane. Dagnje koje su prošle testiranje u Hrvatskoj mogu se bez problema uvoziti u SAD.

3. "Porezi i kvote između EU i SAD-a su ionako mali, TTIP je samo način na koji će (korporacije) manipulirati regulacijama"

Ukoliko ste ikada naručivali robu iz SAD-a, znate da to nije istina. Također, postoji niz industrija u koje široka javnost nije upućena, a koje imaju visoke carine na uvoz. Time se ograničava izvoz iz EU na tržište SAD-a. Najveće koristi od uvoznih ograničenja imaju na tržištu velike korporacije koje mogu korištenjem lobiranja i svoje snage izvoziti proizvode na tržišta s ograničenjima. Tako Coca Cola i McDonald's može ući na tržište koje ima ulazna ograničenja, ali teško da će suvenirnica iz Zadra ikada moći skupiti 30-ak pravnika i par milijuna dolara kapitala kako bi se probila na tržište SAD-a. Usklađivanje standarda, smanjivanje carina i poreza omogućuje malim proizvođačima ulazak na drugo tržište jer sada mogu jednako lagano ući na tržište kao i veliki proizvođači. Veliki pad cijena transporta znači da dolazimo u situaciju gdje se stvarno omogućava i malim obrtima prodaju proizvoda i digitalnih usluga u zemljama koje se nalaze na drugom kraju svijeta.

Naravno, velike korporacije ne vole konkurenciju pa njima svakako bolje odgovaraju ograničenja na uvoz budući da jedino one imaju snagu i kapital. Carine i ostala uvozna ograničenja, osim u iznimno specifičnim slučajevima, djeluju negativno na ukupno blagostanje cijelog društva. Najveći gubitnici carina su potrošači, a jedinu korist ima mali broj domaćih proizvođača. Dugoročno ista ta ograničenja mogu ulijeniti i klijentelizirati domaće proizvođaće koji prestaju biti konkurenti, kreativni i produktivni te se počinju oslanjati na državnu zaštitu umjesto na svoje sposobnosti i rad.

4. "TTIP će omogućiti velikim korporacijama da tuže i ucjenjuju vlade pojedinih zemalja"

Okosnica ovog mita je ISDS ili Investor-state dispute settlement. Prema mitu, beskrupulozne korporacije tuže vlade kada uvode minimalne plaće ili kažnjavaju korporacije koje onečišćuju okoliš. No, o čemu je zapravo riječ? ISDS služi kao pravni okvir pomoću kojeg su sva poduzeća jednaka pred ugovorenim obvezama i međunarodnim zakonom. Dakle, ukoliko proizvođač želi tužiti zemlju za nepoštivanje procedura ili diskriminaciju, ovaj sustav omogućuje lakše i pravednije procedure. Također, ovdje se radi o pravnoj logici koja laicima nije jasna pa iz toga proizlaze različiti mitovi. Država ne može tužiti poduzeće ili izvoznika preko ISDS-a, već to radi putem svojih institutcija. Razlog tome leži u tome što poduzeća i izvoznici nisu potpisnici sporazuma o slobodnoj trgovini i harmonizaciji standarda, već su to države. Ovdje se ne radi o bilo kakvoj ucjeni, već međusobnom poštivanju ugovora i obveza što je temelj demokratskog društva.

Država može, na primjer, donijeti specifični zakon kojim oštećuje određeno poduzeće, što se protivi međunarodnim pravnim sporazumima o nediskriminaciji. Zemlja A odluči ograničiti proizvodnju i uvoz automobila na samo automobile koji su određene veličine i strukture, začudo istih specifikacija kao 2 domaća proizvođača. Time se strani uvoznici diskriminiraju i po TTIP-u imaju pravo tužiti zemlju i tražiti novčanu naknadu za nanesenu štetu. Naravno, ukoliko bi zemlja uvela široke sigurnosne ili ekološke propise koji vrijede jednako za sve, poduzeća ne bi imala osnove tužiti zemlju. Hint: sjetite se samo „domaćih“ natječaja u politici za luksuzne automobile s vrlo „specifičnim karakteristikama“ koje zadovoljava samo jedan određen automobil. Baš takvim stvarima ovaj sustav staje na kraj. ISDS točno definira osnove na kojima poduzeće tj. izvoznik može tužiti zemlju, prepušta zemlji pravo na regulativu, zahtijeva potpuno transparentne i javnosti dostupne dokumentacije svakog procesa. No, mitovi su ipak zanimljivije od dosadne, nesenzacionalističke stvarnosti.

5. "TTIP će natjerati zemlje na privatizaciju javnih usluga"

Niti jedan dio TTIP sporazuma ne daje prava nikome osim samim državama vođenje i uređivanje tržišta javnih dobara i usluga. Ovaj je mit nastao kao ili laž ili potpuna neupoznatost sa sadržajem i okvirima TTIP-a. Naime, ne samo da TTIP ne oduzima prava o odlučivanju uređenja tržišta javnih dobara i usluga državama, već jamči posebnim garancijama odluku pojedinim državama o definiranju ulaska ili ograničenju ulaska na tržišta javnih usluga. Odbijanje dopuštanja privatizacije ili konkurencije na tržištima koji su prirodni monopoli je garantirano pravo svake zemlje i ne može biti osnova za žalbu ili tužbu. Time ne samo da nije moguće da o ponudi javnih dobara i usluga odlučuju korporacije, već se time štiti i potvrđuje uloga države u odlučivanju definiranja rada pojedinih tržišta. Uz moguće kritike TTIP sporazuma, potpuno je nevjerojatno da je ovaj mit izmišljen kako bi ga se napalo.

6. "TTIP će uništiti kulturnu raznolikost i specifičnost EU"

TTIP ostavlja filmski i glazbeni sektor neobvezujućima za slobodnu razmjenu. Dakle, pojedine članice mogu uvrstiti ograničenja u trgovini i ulaganjima u svoje jedinstvene kulturne proizvode. Također, propisi i zakoni o autorskim pravima i intelektualnom vlasništvu dio su WTO TRIPS ugovora. TTIP niti na koji način ne može ponišiti uspostavljena pravila i zakone. Istovremeno, TTIP omogućuje izvoznicima iz EU uvoz u SAD po sniženim carinama.

7. "TTIP će uzrokovati smanjenja prava radnika i zaštite prirode"

Unutar TTIP sporazuma nalazi se cijelo poglavlje u kojem se definiraju standardi EU koji se moraju poštivati. Niti na koji način TTIP ne može definirati ili mjenjati radnička prava i odnose unutar zemalja EU, već upravo suprotno, TTIP potvrđuje definirane zakonske okvire pojedinih strana. Istovremeno, TTIP omogućuje lakše ulaganje u obnovljive izvore energije. Tako ne samo da sporazum neće smanjiti zelene industrije, već će ih potaknuti. Ovaj mit je vrlo čest agrument neupućenih ili zlonamjernih pojedinaca koji svakom elementu slobodne ili slobodnije razmjene vide „divlji kapitalizam“ koji će „uništiti radnike i prirodu“.

8. "TTIP će samo pogodovati izvoznicima, a siromašnije članice EU će imati negativne posljedice"

Slobodnom razmjenom zapravo izravno pogoduju mali proizvođači kojima se otvara mogućnost ulaska na druga tržišta. Kao što je i spomenuto ranije, zapravo uvozna ograničenja pogoduju velikim proizvođačima koji su spremni zamijeniti dio svojih prihoda za slabiju konkurenciju. Malo poduzeće koje zapošaljava, recimo, 20-ak radnika može potencijalo izvoziti svoje proizvode i usluge u druge zemlje ukoliko postoji ne samo smanjena carina, već i harmonizacija standarda. Zamislite takvo poduzeće kako mora uskladiti proizvod sa standardima i propisima u svojoj zemlji, a tada gotovo ista testiranja i propise, ali u drugačijoj zakonskoj proceduri napraviti u stranoj zemlju u koju izvozi. Ne samo da je to komplicirano, već i skupo, obično traži i upošljavanje stručnjaka bez mogućnosti lobiranja. Velike korporacije bez problema mogu proći istu proceduru, iz razloga što imaju pravnike, stručnjake, tehničare i sav ostali ljudski kapital koji im to omogućuje. Može li se mali proizvođač iz Zaprešića boriti s megakorporacijom na tom polju kada postoje komplicirani, skupi i spori procesi i ograničenja? Svakako da ne, no TTIP omogućava svima da budu jednaki u tom slučaju i smanjuje klijentelističku poziciju velikih koporacija.

9. "Informacije o pregovorima su tajne, a vode ih kompanije koje vrše pritisak na pregovarače"

Nevjerojatno zlonamjerni mit koji nema veze sa stvarnošću iz razloga što je autor ovog članka našao sve razumljive i lakodostupne informacije. Ukoliko znate googlati, možete vrlo lako na stranicama europske komisije pronaći sva objašnjenja o tome što je TTIP, što se pregovara, čak i dokumente koji čini okosnicu pregovora. Ne samo da je dokumentacija dostupna, već je kondenzirana i sažeta za lako razumijevanje o tome što, zašto i kako se pregovara. Ukoliko ne znate googlati „europska komisija“ kao neki zlonamjernici i paranoičari, možete vidjeti sve ovdje.

Svi zastupnici europskog parlamenta imaju pristup dijelu informacija koji je povjerljiv. S obzirom da sporazum ne potpisuju koporacije nego države, korporacije ne pregovaraju o sporazumu. Pregovarači se podjednako sastaju sa svim proizvođačima kao i s predstavnicima udruga za zaštitu potrošača, sindikalnim predstavnicima te ekološkim kao i ostalim udrugama koje se bave pravima i zaštitom građana. Pojedinci koji šire ovaj mit mogu se slobodno i sami uvjeriti u njegovu neistinitost, iako teško da će uložiti toliki napor kao što je otvaranje web stranice Europske komisije.

10. "Vlade i izabrani predstavnici nemaju kontrole ni utjecaja oko pregovora"

Već smo objasnili da pregovaraju zemlje, a ne korporacije. Predstavnici izabranih vlasti zemalja su ključni pregovarači i zadnji su koji odlučuju o sadržaju i implementaciji TTIP-a. Također, pregovarači moraju redovito izvještavati članove EU parlameta o pregovorima. Pregovarači se sastaju s ministrima, službenicima i zastupnicima pojedinih zemalja te su dužni dopustiti uvid i obavijestiti ih i o povjerljivim elementima pregovora. Nakon što se sporazum dogovori, završni tekst će biti dostupan ne samo vladama i zastpunicima Europskog parlamenta, nego i javnosti. Sporazum se ratificira tek nakon što se dvostruko izglasa, od strane vlada pojedinih članica EU i Europskog parlamenta.




Vezano
Faktograf se čudi što EU financira portale koji kritiziraju EU dužnosnike
Usprkos trgovinskom ratu slobodna trgovina se nastavlja širiti
Mrsić i Faktograf obmanjuju javnost: Hrvatski minimalac nije ʼna začelju EUʼ
Jesu li učitelji u Hrvatskoj potplaćeni i nedovoljno cijenjeni? Postoji način da to provjerimo...
Kovač nastavlja nizati gluposti: Ekonomski suverenizam, trgovina i iseljavanje
Kovačeva usporedba četničkih tenkova sa stranom robom na policama je glupa, opasna i duboko pogrešna
Dan kada su se hrvatski ljevičari razočarali u EU birokraciju i njene regulative
Verhofstadt spustio euroskepticima: ʼAko želite uspoređivati nešto sa Sovjetskim Savezom, pokažite prstom u Westminsterʼ
Većina zemalja EU ukinula PDV na putnički željeznički prijevoz, Hrvatska nije među njima
Neki vozači Ubera prosvjeduju - protiv čega? Protiv osnova ekonomije
Ekonomija za neznalice (1): Zakon ponude i potražnje
Nova grčka vlada najavljuje zaokret: ʼGrčka će postati najprivlačnija država za strane investitoreʼ
Sinčić i Kolakušić sramote Hrvatsku pred cijelom Europom
Načelniku Murtera se ne sviđa zakon ponude i potražnje, poziva državu da uradi nešto
Objašnjeno: Zašto su neki hrvatski proizvodi jeftiniji u inozemstvu nego u Hrvatskoj?
Tko je Ursula von der Leyen, nova predsjednica Europske komisije?
Ono kad konzervativci pozivaju na socijalističku revoluciju
Ono kad se najveći euroskeptici u Hrvatskoj posvađaju zbog briselske plaće
I SDP kapitulirao pred populizmom: Zašto banke ne nude kredite s istom kamatom u Njemačkoj i Hrvatskoj?
Kurzu prekipjelo: ʼNe treba nam EU regulirati kako da pržimo šnicleʼ
Novo na Liberalu
VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: