Dok u Venezueli puštaju prve političke zatvorenika iz Madurovih kazamata, a u Iranu se gomilaju vreće s tijelima ubijenih antirežimskih prosvjednika, u Zagrebu nekoliko mlitavaca u zimskim kapama drži transparent koji upozorava na opasnost od američkog imperijalizma.

Inače, ulice našega glavnog grada prazne su i tihe these days, HND-ova najsjajnija zvijezda Sever ne predvodi marš za prava iranskih građana, ljevičarski portali pišu o robotima, receptima, ili mudroserijama Žižeka, Varoufakisa i Puhovskog, ni traga histeriji, loncima i kuhačama u organizaciji Emine Bužinkić zbog tisuća mrtvih na ulicama iranskih gradova, odakle su danima pristizale jezive i potresne snimke dok vlada Islamske Republike Iran nije utrnula internet i upalila mrak. No prekasno, istina je već pobjegla u svijet i ništa je ne može zaustaviti.

U iščekivanju globalne intifade kojom bi se pokušalo pomoći istinskim i hrabrim borcima za (temeljnu) slobodu, koji nikoga nisu zaklali, oteli, izveli teroristički napad, uzela sam mali predah za prisjećanje. Nije lirska nostalgija by Marcel Proust, više je, onako, retrospekcija čije sječivo rastvara licemjerje i razotkriva laž.

Tog 27. rujna 2022. uputila sam e-mail Veleposlanstvu IR Iran u Zagrebu. Glasio je ovako:

Poštovani službeniče,
molim Vas da prenesete ovu poruku Njegovoj Ekselenciji.

Izražavam žaljenje zbog besmislene i zločinačke smrti Vaše mlade sunarodnjakinje, gospođice Amini.
Koja religija i kakav Bog ubija mlade žene? 
Zar se Vaša Vlada ne srami zločina počinjenog uime Boga, ali uvijek u režiji ljudi?

Građanke i građani Irana koji su prisiljeni trpjeti posljedice režima imaju prijatelje i poštovatelje diljem svijeta, pa tako i u Hrvatskoj. 

Naša su srca uz Mahsu Amini.

S poštovanjem,
Mira Bićanić

Odgovor nije stigao nikada.

Jina Mahsa Amini umrla je 16. rujna 2022., tri dana nakon što ju je ćudoredna policija presrela na ulici, nasilu ugurala u vozilo i premlatila. U pritvoru je mučena. Umrla je u bolnici uslijed teškog oštećenja mozga u 22. godini.

Jina je navodno prkosila strogim islamskim zakonima jer joj hidžab nije propisno pokrivao kosu.

Njezina smrt potaknula je masovne prosvjede u Iranu koje su predvodile žene, pod sloganom "Žene, život, sloboda", hrabro podižući svoj glas protiv zakona o hidžabu i diskriminacije žena prisiljenih živjeti pod šerijatom. Prosvjedi su bili mirni i dostojanstveni, no ta je činjenica islamističkom režimu nebitna: on ne trpi dizanje glasa, ne poznaje demokraciju, prezire ljudska prava, a iznad svega život.

Od 1979. godine, kada je islamskom revolucijom nastupila promjena za građane Irana, režim ne prestaje zatvarati, mučiti i ubijati svoj narod. Nijedna organizacija koja prati stanje ljudskih prava u Iranu ne može utvrditi točan broj pogubljenih žena, muškaraca i djece otkad su mule preuzele vlast i uime Alaha milostivog i samilosnog – čine sve da se održe na vlasti.

Iščitavajući izvješća IHRDC-a (Iran Human Rights Documentation Center) pobliže sam se upoznala sa širokim i maštovitim spektrom metoda mučenja i kažnjavanja koje primjenjuje islamski režim. Najperverznija i najdevijantnija mi je silovanje žena ukoliko su djevice i osuđene na smrt. I ne samo to: nakon silovanja od strane istražitelja ili vjerskog suca, višekratnog i brutalnog (mnoge ga žrtve ni ne prežive), postoji dobar običaj da počinitelj nakon herojskoga čina pokuca na vrata obitelji žrtve i prinese simboličan poklon kao miraz. Jer uz silovanje se može kombinirati i čin vjenčanja. Sve uz Alahov blagoslov: zločinka je poučena, u raj ići neće jer nije djevica, a njezina smrt bit će poruka svim budućim pobunjenim junakinjama da se ne zajebavaju.

Ćudoredni islamski puritanci ne siluju samo žene. Baš kao što smo imali žalosnu priliku čuti svjedočanstva preživjelih izraelskih talaca koji su bili u Hamasovu zarobljeništvu, islamisti vole seksualno napastvovati i muškarce. Svoju svetu knjigu propisa i tumačenja proroka Muhameda, koji osvetnički vedri i oblači diljem svijeta (sjetimo se samo epizode Charlie Hebdo, nedavno je bila godišnjica terorističkog masakra), ovi pervertiti kojima je sve ljudsko i normalno haram, ponešto su redigirali Kur’an dodatkom - analno. Homoseksualizam se kažnjava smrću, ali silovanje je pouka i kazna.

Gdje god je islamistička ideologija kolonizirala život, vlada smrt. No ona ne dolazi u miru. Žrtve prije ove krajnje osude moraju okusiti neizrecivu patnju i pokajati se. Ovaj bog u čovječjim rukama voli sadizam, osljepljivanje, sakaćenje, silovanje, poniženje, ubijanje.

Prosvjedi u Iranu počev s revolucionarnom 1979. nikada nisu prestali. Ubijanje građana isto tako. Ajatolah i kompanija mogu konfabulirati optužujući Zapad ili omraženi im Izrael za svaku novu pobunu građana, ali laži ne pomažu.

Oni ubijaju, isključuju internet, otimaju djevojke i mladiće – najljepše i najvrednije što svako normalno društvo cijeni i štiti, odvodeći ih na nepoznate lokacije, prijete njihovim obiteljima, ucjenjuju, zastrašuju.

Osiromašene i obespravljene građane koji se usuđuju protiviti i prosvjedovati nazivaju teroristima.

Sutra planiraju pogubiti Erfana Soltanija, 26-godišnjeg mladića, uhićenog prošlog tjedna. Bilo bi to prvo izvršenje smrtne kazne povezano s protuvladinim prosvjedima koji su buknuli 28. prosinca 2025. i proširili se diljem zemlje. Kao i sve prethodne, pokrenula ih je normalna ljudska želja za slobodom. Nije okidač čak ni siromaštvo koje trpi velika većina Iranaca, iako su mule godinama trošili milijarde na terorističke plaćenike Hezbollaha i na oslonac režima zvan Revolucionarna garda.

Revolucija jede svoju djecu, a diktatura proždire narod. Ipak, svaka diktatura ima svoj kraj, jer narod kojem je oduzeto pravo na život, nema straha od smrti. Zato se Iranke i Iranci ne predaju i ne posustaju.

Na novogodišnje jutro, nakon cjelonoćnog praćenja situacije u Iranu, stigao mi je snimak mladog oca koji sjedi u autu sa svojom djevojčicom i govori: "Maloprije su me nazvali i prijetili mi životom moje kćeri ako se usudim prosvjedovati. Ja se ne bojim, mi se ne bojimo, nitko nas ne može zaustaviti. Nikada!"

Savez antifašističkih boraca I antifašista Hrvatske ima srdačne odnose s predstavnicima Irana u RH. U travnju 2024. u prostorijama društva ugostili su NJ. E. Saeida Khatibzadeha organiziravši javnu tribinu "Svekoliki odnosi Irana i Hrvatske", na pozivnici su naznačili da im je čast i zadovoljstvo.

I njima sam tada uputila e-mail, i ostala bez odgovora, treba li uopće reći.