U totalitarnim režimima čovjek je morao biti učlanjen u vladajuću stranku, recimo nacističku ili komunističku, kako bi ostvario svoj maksimalni potencijal u tom vremenu. Članstvo je bilo jednostavno, nije zahtijevalo gotovo ništa, većinom samo simbolične iskaze pripadnosti. To je stvorilo situaciju u kojoj je bilo mnoštvo članova koji se zapravo nisu slagali s režimom, ali cost-benefit analiza je bila vrlo jednostavna jer je barijera za članstvo bila niska.

U zadnjih par godina, kod nas ne toliko, ali u zapadnom svijetu i SAD-u nastalo je prividno veliko tržište s novim kapitalom - političkom korektnošću. Velike firme i vlade su slučajno ili namjerno uskladile politiku kako bi promicale jednakost ishoda, tzv. pozitivnu diskriminaciju pri zapošljavanju i već svima poznate slične stvari. Stvoren je dojam da je ljudima na vrhu ogromnih korporacija i vlada stalo do tog novog morala jednakosti ishoda.

U takvim birokratiziranim ustanovama, dolazi do prirodne i neprirodne selekcije ljudi koji nisu sposobni preživjeti takve umjetno nametnute oblike ponašanja. Drugi u njima čak i uživaju. Kada neprirodna selekcija nije dovoljna, prirodna selekcija odradi svoj zadatak. U pravilu, formira se takva atmosfera u kojoj otpadaju ljudi koji se bore protiv grupe. Kao primjer evolucije takvih organizacija možemo uzeti FDA. Dvoje čelnih ljudi iz odjela za ocjenu istraživanja cjepiva podnijeli su ostavke. Navodno su takvu odluku donijeli zbog booster doza cjepiva za koje nema dovoljno dokaza. U ovom kontekstu je to manje bitno. Bitno je da su imali stav koji se protivio grupi te su, vjerojatno, zbog njega odstupili sa svojih radnih mjesta. Ista stvar se dogodila i nešto prije za lijek aducanumab za Alzheimerovu bolest. Uzmite u obzir da su to oni koji su već preživjeli tu istu birokraciju, a koliko je onih koji su otpali na početku, možda već u osnovnoj školi?

To je direktan primjer kako birokracije, bilo privatne ili javne, evoluiraju te idu u smjeru povećanja grupnog ponašanja. Odmah je vidljiva preslika prirodnog zakona u kojemu sustav ide u smjeru povećanja entropije, samo u birokraciji, sustav želi smanjiti nered i uspostaviti striktna pravila ponašanja. To, naravno, nije iznenađujuće s obzirom da je i ljudska narav pod utjecajem milijuna godina evolucije, okoliša i uvjeta u kojima smo se razvili.

Ovaj problem je najizraženiji u birokracijama gdje individualac svojim radom ne može doprinijeti prosperitetu organizacije. U tom slučaju jedini kapital postaje taj prividni moralni kapital političke korektnosti. To je uostalom i kapital koji je najlakše zaraditi. Potrebno je dovoljno jako signalizirati vrline i imat ćete priliku karijerno napredovati. Zovem ga prividnim zato što mi se čini da je to samo obećanje napredovanja i obrnuta kauzalnost.

Treba biti iskren i priznati, velika većina ljudi nema hrabrosti i sposobnosti zaraditi kapital u smislu imovine, novca ili političke moći. Čini im se da lako mogu zaraditi ovaj moralni kapital pa se na tom tržištu pokušavaju boriti uz nadu da će na temelju toga napredovati.

S obzirom da se pripadnost ovoj grupi identificira i s primanjem cjepiva, pripadnost režimu je ovaj puta riješena na dosad najbolji način. Barijera za ulazak je sada najveća moguća. Osoba mora primiti medicinsku intervenciju. Postoji li veći ulazak u privatnost od toga? Ne može lažirati poslušnost s režimom. Naravno, neki će primiti samo prvu intervenciju i pokazati poslušnost režimu jer im je time uvjetovano radno mjesto. Kako se riješiti takvih prevaranata? Uvođenjem booster doza.

Uvođenje booster doza, osim pretplatnog modela na usluge farmaceutske industrije, u isto vrijeme predstavlja i partijsku iskaznicu. Ovakav model vremenom može sve jače filtrirati one koji se ne slažu s režimom. U velikim organizacijama i vlasti ostat će samo oni najposlušniji režimu. Njima se neće ništa dogoditi pa će im se činiti da je poslušnost jeftina.

Inače bi otvoreno tržište trebalo lako riješiti ovakve probleme. Što imamo više poslušnih, s granicama koje postaju sve strože, gubi se sve više ljudi koji bi mogli sudjelovati u ekonomskoj borbi. Kada se prijeđe određena granica broja ljudi pokorenih režimu, ekonomska borba postaje nemoguća. Daljnji problem je i to što se čini da ekonomija ne predstavlja čimbenik za velike kompanije u uvjetima kada se tiska beskonačno novca. Također ni države nisu previše opterećene negativnim ekonomskim posljedicama koje bi donio manjak ljudstva i smanjenje ekonomske aktivnosti.

U ovoj diskusiji su najvažnije one kompanije koje donose transformativne tehnologije poput umjetne inteligencije, cloud providera, zdravlja i slično. To se vidi i iz Bidenove preporuke koja bi izuzimala male biznise od obaveznog cijepljenja. Većina ovih velikih kompanija gura politiku i trgovanje moralni kapitalom koje se slaže s trenutnom politikom Europske unije i SAD-a. Ove firme, uz ogromni stvarni kapital, imaju praktički monopol na najnovije tehnologije. Poznat je slučaj Parlera koji je počeo rasti zbog cenzure na Twitteru, ali ubrzo mu je Amazon ukinuo hostanje na svojim cloud serverima.

Na kraju dana, privatne firme ne mogu nikako iskoristiti fizičku silu protiv vas. Nažalost, ista selekcija se može dogoditi i u represivnim službama države, odnosno vojsci i policiji. U Američkoj vojsci, cijepljenje će postati obavezno te ako se primijeni ovaj model booster doza, ostat će samo oni najvjerniji režimu i trenutnoj politici.

Nije bitno ima li takvih 30, 40 ili 50%. Ako se upravljanje transformativnim tehnologijama i represivnim službama ostavi samo onima koji su poslušni režimu, uz propagandu, mogu uvesti i uvode infrastrukturu koja će omogućiti veću cenzuru, represiju i praćenje neposlušnika. Takvi ljudi neće njegovati liberalne tekovine sadašnjeg društva, nego će ići u smjeru maksimalnog otežavanje života. Oni to vide kao sveti rat protiv onih koji otežavaju razvoj društva.

U novinama se priča o ukidanju "privilegija necijepljenima" kao što su putovanje avionom, pristup zdravstvenim ustanovama, velika okupljanja i restorani. Kada se osnovno ljudsko pravo i okosnica razvoja društva i tehnologije, preciznije slobodno trgovanje s pružateljima usluga, pretvorilo u privilegiju, nije jasno. Kakvi su to privatni biznisi koje država zatvara kada hoće, određuje kome i kada se može pružati usluga?

Ako je putovanje avionom privilegija; ako je objed u restoranu privilegija; ako je otvoreno tržište privilegija, onda nema razloga zašto ugovor s internet providerom i svaka druga tehnologija ne bi postala privilegija. Ako države i velike firme ne snose posljedice za donošenje štetnih ekonomskih poteza, onda sve postaje privilegija. Svaki pad ekonomske aktivnosti uzrokovan nepoštivanjem principa slobodnog tržišta može biti maskiran dodatnom financijskom injekcijom središnjih banaka.

Centralne banke i države su kroz opravdanje očuvanja planeta uvele centralno planiranje tehnologije. Centralno planiranje naših života su uveli kroz lockdowne i covid putovnice. Ne skrivaju činjenicu da rade na uvođenju CBDC-ja (digitalna valuta centralne banke). Bez ulaženja u distopijske aspekte ove tehnologije, ako država trenutno može zabraniti vama i pružatelju usluga slobodno trgovanje, tada i sadašnja valuta dijeli neke karakteristike sa CBDC-jem. Nakon što je osnovni princip liberalizma i kapitalizma pregažen, jedini korak koji nas dijeli od CBDC-ja je tehnološki. Putovanja su već regulirana ovom infrakstrukturom. Iako se čini da COVID putovnice zasad ne rade, možda jednostavno još nije njihovo vrijeme. Princip slobode je pregažen njihovim uvođenjem te ništa ne sprječava njihovo proširenje kada tehnologija bude dalje napredovala.

Kao što je ovakva pandemija straha omogućena tehnološkim napretkom (PCR testovi, sekvenciranje, konstantno zastrašivanje mutacijama, propaganda i cenzura - a sve to uz izrazito nisku smrtnost), jednako tako u pozadini režimski poslušnici i profiteri mogu graditi infrastrukturu totalne kontrole u pozadini.

CBDC se prezentira kao stabilna alternativa kriptovalutama, iako su stvarne mogućnosti smrt slobode kakvu smo dosad poznavali. Kao što su sadašnje mjere uvedene pod okriljem krize, ne treba očekivati da će s ovom tehnologijom biti išta drugačije. Izvan očiju javnosti se grade i bit će izgrađeni sustavi koji će spremno dočekati krizu koja može biti opravdanje za uvođenje takvog sustava.

Iako smo već u određenoj razini pali na testu COVID putovnica, barem što se tiče putovanja, ne smijemo im dati više ni milimetra. Ono što nas je trebalo braniti od ovakvih stvari bili su principi liberalnog društva.

Infrastruktura prethodi uvođenju sustava. Uz pomoć kriza, kada je infrastruktura zrela, a implementacija spremna, kao što smo sada vidjeli, već je kasno.