Riječki političari su se potrudili da 3. maj ne nađe investitora

Neke osobe kandidiraju se, ili su kandidirane, na lokalnim ili parlamentarnim izborima. Može i na onima za mjesne odbore. Nekima od njih građani daju svoje povjerenje u nadi da će isti raditi u javnom interesu. Kandidati koji budu izabrani zasjednu u neko predstavničko ili izvršno tijelo. Od tog trenutka svi ih prepoznajemo kao političare. I oni sami sebe vole tako zvati. No, mora se primijetiti da se u tom trenutku u glavama političara dogodi neki neimenovani i nepoznati kemijski proces koji bi sigurno medicinska struka mogla bolje definirati.

Za potrebe ovog teksta možemo taj kemijski proces ukalupiti u izraz "liječnik opće prakse". Evidentno je, i to na dnevnoj bazi, kako se hrvatski političari razumiju u baš sve. Kako nam je ekonomija slaba točka, političari su prisiljeni baviti se istom, i to čine bez imalo ili s vrlo malo razumijevanja tog problema. Čast iznimkama.

U materijalu za zajedničku sjednicu Županijske skupštine PGŽ i Gradskog vijeća Grada Rijeke, održane 28. lipnja 2018., mogu se pročitati mnoge zanimljivosti o situaciji u brodogradnji, s posebnim naglaskom na brodogradilište 3. maj, koje je dio Uljanik grupe. Pažljivom čitatelju neće promaknuti da je u posljednjih deset godina održan niz sastanaka, donesen niz zaključaka, zahtjeva, prijedloga.

Rezultat svega toga je nula. 3. maj dio je privatnog trgovačkog poduzeća te ga se kao takvog nikakvi zaključci Županijske skupštine i Gradskog vijeća ne tiču. Društvo će se obvezati samo u trenutku kad kod njega postoji potreba da posegne u novčanike poreznih obveznika, što su i činili dugi niz godina kroz subvencije, jamstva i slično.

U izvješću Uljanik grupe, koje je Uprava prezentirala na sjednici Gospodarsko-socijalnog vijeća, održanoj 9. ožujka 2018. godine, navode se dvije činjenice koje su dovele do poteškoća u isporuci ugovorenih gradnji: nakon izvlaštenja pomorskog dobra Društvo više nema adekvatne kolaterale za bankovna jamstva i nedostaje kvalificirana radna snaga u RH te se s izdavanjem radnih dozvola kasnilo tri kvartala.

Ove dvije činjenice govore nam dovoljno o (ne)sposobnosti Uprave. Oslanjati se na pomorsko dobro kao dugoročni kolateral nije mudro. Kod druge činjenice moramo si postaviti pitanje zašto postoji konstatntna potreba za oslanjanjem na državu? Istu tu državu koja nije tri kvartala bila sposobna rješiti radne dozvole za nužno potreban kadar?

Jedan od zaključaka koji je donesen na navedenoj sjednici glasi:

"Primorsko-goranska županija i Grad Rijeka snažno se zalažu za razvoj brodogradnje u Rijeci, a protiv eventualnih špekulativnih oblika privatizacije. Stoga je 'zadnja crta obrane brodogradnje' u Gradu Rijeci Generalni urbanistički plan koji zonu 3. maja na Kantridi definira isključivo za brodograđevnu industriju, uz jasnu poruku da se neće raditi nikakve promjene namjene te zone. Dakle, 3. MAJ će i nadalje biti brodogradilište i ne dolaze u obzir nikakve promjene namjene prostora u cilju razvoja marina, kockarnica ili bilo koje druge komercijalne djelatnosti. Svi smo duboko svjesni da se ovime zatvaraju vrata nekim privatnim interesima koji su orijentirani razvoju turizma i komercijalnih djelatnosti. Brodogradnja u Rijeci ima dugu tradiciju...taj pravac razvoja nipošto ne treba mijenjati..."

Koji su to točno rezultati snažnog zalaganja riječkih političara za razvoj brodogradnje? I to u razdoblju od nekoliko desetljeća, što je respektabilno vrijeme za postizanje rezultata. Stoji činjenica da se Grad Rijeka odrekao naplate prihoda s osnove komunalija u korist 3. maja, no ne smijemo zaboraviti da to odricanje ide i na teret poreznih obveznika. Gradovi i općine ne stvaraju novac. Oni ga prikupljaju.

Ako gore navedena tijela imaju saznanja o eventualno špekulativnim djelovanjima u smislu privatizacije, jesu li to prijavili nadležnim institucijama? Ako nisu, zašto nisu? Plašenje građana privatizacijskim procesima nije u skladu s nesmetanim razvojem poduzetništva za koje se političari načelno zalažu (i, u konačnici, zajamčeno je Ustavom RH).

Zadnja crta obrane je GUP? Zvuči poprilično socijalistički. Koliko mudar (čitaj: glup) moraš biti da u startu otkloniš mogućnost razvoja grada u nekom drugom pravcu? Mogućnost da će radnici 3. maja pronaći novo zaposlenje upravo u nekim novim djelatnostima?

Nikakve, na primjer, kockarnice ne dolaze u obzir. Ovi u Las Vegasu stvarno pojma nemaju. Niti marine ne dolaze u obzir. To je također bezveze. Samo brodogradnja. To je tradicija. Slažem se da tradiciju treba njegovati, ali u kulturno-umjetničkim društvima. U tom slučaju tradicija ne bi koštala porezne obveznike silne milijune.

Postoji i zaključak koji kaže: "...traži se od Uprave Društva Uljanik d.d. korektno ispunjenje svih preuzetih obaveza i povrat pozajmica 3. maj Brodogradilištu d.d. Rijeka u predviđenom roku."

Političari koji išta traže od privatnog trgovačkog društva su doista neozbiljni političari.

Politički pamfleti ovakve vrste sigurno ne mogu pomoći gospodarstvu. Mogu samo odmoći. A zabrana prenamjene prostora tvornice je ono što će im sigurno odmoći jer u startu odbija mnoge potencijalne investitore koji su u ovom trenutku Uljanik grupi silno potrebni. Ali, riječki političari ne misle tako, oni su čvrsto odlučili NE privatizaciji, tako da nezainteresiranost ulagača njima ide na ruku. Nažalost, ne i radnicima Uljanik grupe kojima sad netko treba isplatiti plaću.