Šajatović totalno skrenuo: Jesu li liberali utopisti?

"Već sam nekoliko puta sâm sebi obećao da više neću čitati što na društvenim mrežama objavljuju oni koji se deklariraju kao ekonomski liberali, neoliberali ili libertarijanci."

Tim riječima započinje Miodrag Šajatović, glavni urednik Lidera, svoj današnji tekst.

Gospodin Šajatović nije skupio hrabrosti da konkretno imenuje tu osobu, udrugu ili centar na koji je reagirao s nekoliko kartica teksta, ali je zato optužio liberale da nemaju dovoljno hrabrosti maknuti se s Facebooka, osnovati političku stranku i izaći na "političko tržište".

Krenimo redom. Pojmovi "liberal, neoliberal i libertarijanac" ne označavaju tri različita pravca, pokreta ili svjetonazora. Po ne znam koji put moram to objašnjavati, ali dosad sam to morao crtati isključivo slabije informiranim teoretičarima zavjere iz Živog zida. Liberalizam je svjetonazor, društveno-politički i ekonomski pravac. Libertarijanizam je pokret koji uključuje hrpu različitih svjetonazora i pravaca, od konzervatizma do anarhizma. Neoliberalizam ne postoji, osim u glavama onih koji imaju fobiju od liberalnih ideja pa ih opisuju kao "neoliberalne". U povijesti ne postoji autor, teoretičar niti ekonomist, koji je za sebe ozbiljno tvrdio da zastupa neoliberalne ideje. Liberalni ekonomisti, još od 18. stoljeća do danas, zagovarali su manje ili više slobodno tržište. Koja je onda razlika između liberalizma i tog Šajatovićevog "neoliberalizma"?

Čim vidim, dakle, da netko spominje nekakve "neoliberale", jasno mi je da je riječ o antiliberalnoj osobi koja je ostala bez argumenata pa poseže za izmišljenim pojmovima kojima će opisati ideje koje joj se ne sviđaju.

Gospodin Šajatović dalje navodi primjer kako ovi "liberali i neoliberali" traže da država prekine poticaje, subvencije i protekcionizam u poljoprivredi i zaključuje kako takve zemlje nema u svijetu jer svuda ima intervencionizma. Kaže, liberali su utopisti.

Čudi me kako netko tako obrazovan i informiran može tako nešto izvaliti. Novi Zeland ne daje nikakve poticaje privatnom sektoru, uključujući poljoprivredu, još od 1985. godine. Novozelandska poljoprivreda čini jednu trećinu ukupnog izvoza, a zemlja ima BDP po glavi stanovnika 50% veći od hrvatskog. Kako je to moguće ako je to utopija?

Ozbiljno, sve što liberali žele jest ravnopravnost. Znači, svatko živi od svoga rada i država ne smije nikoga dovesti u povlašteni položaj u odnosu na druge. To je sva filozofija liberalizma! Je li to utopija?

Ja se slažem da danas sve države u svijetu manje ili više reguliraju gospodarstvo. Neke regulacije zaista jesu potrebne i mogu pomoći građanima, ali velika većina njih je štetna. To je dokazano nepobitnim činjenicama. Zemlje s većim ekonomskim slobodama (manje državnih regulacija i intervencionizma) imaju bolju konkurentnost i bolje prosperiraju od drugih. Hrvatska je, prema istraživanju instituta Heritage, na 95. mjestu po ekonomskim slobodama. Naša je zemlja ocijenjena kao "uglavnom neslobodna". Mislim da je jasno da u našem slučaju itekako TREBA manje regulacija i intervencionizma. Prema tome, liberalni stavovi i prijedlozi u izrazito marksističkom društvu dobro dođu, čisto kao protuteža.

Kad gospodin Šajatović spominje uvozne tarife, odnosno protekcionizam, nadam se da shvaća da nisu samo ekonomski liberali protiv takve politike. Znanstveno je dokazano da protekcionizam loše utječe na gospodarstvo zemlje koja ga provodi. Ekonomisti praktički svih škola (osim marksističke) dobro shvaćaju da je protekcionizam isključivo politička, a ne ekonomska odluka jer nema šanse da se nacija obogati zatvaranjem ili ograničavanjem tržišta.

Utopija je, zapravo, upravo suprotno od onoga što liberali predlažu. Utopija je misliti da će nastavak dosadašnje ekonomske politike u Hrvatskoj, koja se bazira na državnim intervencijama u gospodarstvo, protekcionizmu i prereguliranju, dovesti do prosperiteta. Ne samo zato što to još nikome nije pošlo za rukom na taj način, nego i zato što vidimo kakve rezultate takva politika pokazuje iz prve ruke.

Šajatović je u pravu kad kaže da hrvatski aktualni političari na sceni danas neće prihvatiti liberalne prijedloge za ekonomsku politiku. To nije samo zato što bi oni tako izgubili dio svoje moći i mogućnosti za korupciju. Pravi je razlog taj što hrvatski narod još nije spreman za liberalizam. Svijest našeg naroda je još uvijek u nekim prošlim vremenima, a političari na vlasti zapravo čine ono što veći dio naroda želi.

Međutim, nije u pravu kad predlaže liberalima da osnuju stranku i izađu na "političko tržište" umjesto pisanja na Facebooku. U ovom trenutku stranka koja bi otvoreno zagovarala slobodno tržište ne bi osvojila ni 2 posto glasova, čak uz najbolju moguću promidžbu. Upravo iz već iznesenog razloga, ljudi još nisu spremni za liberalizam. Zato se radi malo pomalo da se promijeni svijest naroda i da shvate kako liberalne ideje nisu "bauk", da one sasvim dobro funkcioniraju u mnogim drugim zemljama i da one nude boljitak za kompletno stanovništvo. Problem na političkom tržištu, pogotovo u Hrvatskoj, je taj što liberalizam ne nudi nikome povlastice, a političari kupuju glasove obećavajući povlastice.

Liberalizam može ponuditi što veću mogućnost za što veći broj ljudi da se vlastitim zalaganjem i vlastitim sposobnostima pokušaju izboriti za svoje mjesto pod suncem. To je sve, ali kad netko kaže: "Vi ćete dobiti doplatak, vi ćete dobiti subvencije, vi ćete dobiti veće mirovine itd.", to masi zvuči privlačnije iako sve te povlastice plaćaju porezni obveznici.

U tome je razlog zašto još uvijek nema prave liberalne stranke na političkom tržištu. Dok liberalne ideje ne postanu privlačne masama u našoj zemlji, sasvim je dobrodošlo i pisanje po Facebooku kao najboljoj mogućoj platformi za tu svrhu. Ne znam što je u tome loše, pa i gospodin Šajatović piše svoje komentare na jednoj internetskoj platformi. Zašto bi za druge trebala vrijediti druga mjerila?

P.S. Bilo bi korektno da gospodin Šajatović, kad ubuduće odluči napasti neke, kako on kaže, "liberale, libertarijance i neoliberale", konkretno navede koga kritizira. Jer generaliziranje i dociranje s visoka prema vrlo širokom krugu ljudi koji međusobno imaju jako malo zajedničkih karakteristika, nije ni profesionalno ni konstruktivno.