Samo još jedan dan u Uhljebistanu...

FOTO: Thinkstock
6.1.2018.
ČITATELJI OCIJENILI
4

Samo još jedan dan u Uhljebistanu...

Najbolje je kad se po hrvatskim medijima i među narodnim komentarijatom ispod medijskih napisa krenu širiti šok i nevjerica oko nečega što se dogodilo već mali milijun puta. Eto, sad je skandalozan jedan lokalni šerif koji je namještao natječaj za direktora javne ustanove. Stvarno, čudo neviđeno i skandal svemirskih razmjera, pa kako nam se to uopće moglo dogoditi u ovoj uzornoj demokraciji?!

Ja se pitam je li moguće da se netko tek sad budi iz zimskog sna i jasno vidi ono što je ustaljena praksa otkad postoji hrvatska država – sve važnije, a i manje važne funkcije u javnim ustanovama popunjavaju se prema stranačko-političkom kriteriju. Štoviše, ja bih rekao da je to glavna motivacija hrvatskih stranaka za izlazak na izbore – svaka pobjeda garantira određeni plijen, određeni broj mjesta za svoje ljude, od najviših ministarskih, pa sve do ravnatelja seoskih knjižnica ili domova zdravlja.

Reći ćete, pa dobro, znamo to sve, ali ovolika halabuka oko pobune ličkog šefa Milinovića me čudi jer, koliko god bila u osnovi glupa i za pristojnu državu sramotna, nije uopće najjasniji primjer partijske vladavine. Ona je moguće više izraz neke stranačke borbe, manjak pažnje koju ima bivši ministar koji je ujedno i dovoljno nepametan da to izrazi na ovakav način, javno se žaleći što raspodjela plijena nije uzela u obzir njegovu lokalnu svemoć i mudar odabir.

Pa prisjetimo se nekih prijašnjih uspješnica koje su bile dosta eksplicitnije, ako nam je već do zgražanja. Prvo mi pada na pamet dirljivo pismo barba Luki u kojem perspektivni rođo kaže: „Poštovani barba Luka, još ništa od posla u HŽ-u koji ste mi obećali kad smo se vidjeli u Pločama i rekli ste mi da će se moj slučaj riješiti za koji dan...ali se još nije dogodilo jer je sadašnji direktor, SDP-ov kadar, preko sindikata hrvatskih željezničara zaprijetio da će napraviti pobunu.”

Primijetite upotrebu podjele na SDP-ov i HDZ-ov kadar. Mladić je poslije postao nekakav direktor u HŽ-u, a pismo je izašlo u javnost nakon nesreće vlaka kod Splita u kojoj je poginulo 6 ljudi pa se istraživala moguća odgovornost uprave.


Slično, samo malo modernije, ne putem pisma nego videa, zabilježen je razgovor SDP-ovog ministra Orsata Miljenića sa stranačkim kolegom kojem treba zaposliti kćer. "Ona nema posao, a mi smo na vlasti", zavapio je očajni otac na što je ministar odgovorio da "...prati oglase pa da mu signalizira (pritom daje čovjeku broj mobitela u svrhu signalizacije), a onda ćemo pogurati...Sad će biti 150 mjesta u pravosudnoj policiji i to će sve biti naši."

Most je ostao zapamćen po iznimnoj uspješnosti kadrova iz neretvanske doline i onih u rodbinskim vezama s vodstvom stranke, a dok su bili u Vladi s HDZ-om imali su i matematičku podjelu mjesta po stranačkom ključu. Glasnogovornik Grmoja je doslovno izjavio da biraju ljude od povjerenja, dovraga i ti javni natječaji i nekakve sitnice poput stručnih kriterija, ali kao olakotnu okolnost im se donekle može uzeti da su od nekih takvih imenovanja odustali pod pritiskom javnosti. Jučer su na Plitvicama uložili oštar prosvjed na takvo kadroviranje.

I za kraj, jedan od naših omiljenih našista, župan šibenski, je u svom stilu bivšeg fudbalera izjavio: "Nema onog tko se javio za neki posao, a da nije imao neku preporuku, neku vezu" i dodao: "Volio bih da sam ih puno više uhljebio. To mi je, vjerujte, teži dio posla, objašnjavati ljudima da nešto ne može, slušati ih i lakonski im obećavati riješit ćemo nešto".

Iz svega navedenog je vidljivo da je od davnih dana bilo i napretek jasnih, glasnih i jednako sramotnih primjera uhljebizma, ali bi se sve završilo s malo zgražanja po medijima. Razlog za to je jednostavan – narodu Hrvatske takav sustav odgovara i svesrdno ga podržavaju. Milinović i Pauk na izborima osvajaju i po 80% glasova. Prema tome, rekao bih da glavni problem u ovoj priči nisu političari, oni samo daju narodu ono što većina naroda traži, a to je kruha bez motike i zaposlenje bez kriterija. Očito je lakše biti dobar s nekim političarem, ponižavati se moljakanjem radnog mjesta, biti im zauvijek dužan i pokoran, nego na poštenom natječaju, prema sposobnostima dobiti posao.

I da, dolazimo do neizbježnog zaključka da je i ovo jedan od krunskih razloga zašto sve više ljudi odlazi iz ovakve države. Oni koji nisu spremni prodati vlastiti obraz za poklonjeno mjesto provincijalnog ravnatelja nečega ili državnog tajnika, ministra...idu negdje gdje mogu zamijeniti svoje znanje i sposobnosti za bolje plaćenu i pošteno zasluženu poziciju.

Iskreno mi je žao onih koji ne poznaju osjećaj da su negdje primljeni zbog toga što znaju i mogu napraviti, a ne zato što ih je netko pogurao. Stoga se posebno ne slažem s onom često ponavljanom parolom „Hrvatska zaslužuje bolje“. Ne zaslužuje. Ovakvo stanje je jasan odraz što Hrvati žele, to konstantno i dobivaju od svojih izabranih predstavnika, a manjina kojoj to ne odgovara se ili seli vani ili potpuno otupi i pomiri se s činjenicom gdje živi. Naravno, kad se sve na kraju dana zbroji i oduzme, takav odabir rezultira prezaduženom, siromašnom državom na dnu svih ljestvica, koja desetljećima već stagnira ili nazaduje, ali šta je tu je - the people have spoken. Na svima je prihvatiti demokratski odabir većine.





VIŠE IZ RUBRIKE:
POLITIKA
HRVATSKA
O autoru
Jerko Markovina je psiholog s posebnim interesom za bihevioralnu ekonomiju i ponašanje potrošača na tržištu. Trenutno radi na projektima financiranja znanosti. >>VIŠE
Novo na Liberalu

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Justin Amash je na Twitteru objavio da je Trump učinio stvari koje su za impeachment, a 'strančevanje' narušava sustav provjera i ravnoteže vlasti.

Ovo je prvi republikanac u Kongresu koji poziva na Trumpovu smjenu

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Ideja o odšteti zbog iseljavanja radnika je toliko luda da ju je predlagao i Joseph Stiglitz. Da, on je uvaženi ekonomist, ali i socijaldemokrat.

Mostovac brani Petrova citatom iz knjige ekonomista koji je hvalio Chavezovu ekonomsku politiku

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Sindikati možda to nisu planirali, ali oni će na kraju natjerati Plenkovića da preispita sustav i pokrene ozbiljnu reformu.

Ne slažem se s njihovom inicijativom, ali pozdravljam uspjeh sindikata. Evo zašto...

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Riječ je o retoričkom triku kojim se koriste vladajući kako bi građani pomislili da se država razdužuje.

Provjera istinitosti: Smanjuje li se hrvatski javni dug?

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Ljudi koji su nekoć vodili političke stranke koje su bile liberalne samo na papiru, sada su se sjetili pričati o marginalizaciji. A tko je do nje doveo?

Kome smeta rebrendiranje HSLS-a?

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Kad bi protekcionizam vodio u prosperitet, to bi značilo da slobodna trgovina vodi u siromaštvo. Provjerili smo je li to točno.

Razbijanje mita: Protekcionizam vodi u prosperitet

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

HDZ-ov kandidat za EU parlament obećava bolju edukaciju, veće plaće i stambeno zbrinjavanje. A lijepo vrijeme?

Resslerova obećanja su kao da ih je prepisao od Marasa ili Tomaševića

Društvo

PIŠE: PREDRAG RAJŠIĆ

Pitanje je ima li država pravo upotrijebiti silu da bi zabranila nekom stranom proizvođaču prodaju svoga proizvoda kupcu u Hrvatskoj.

Treba li Hrvatska zabraniti uvoz genetski modificirane hrane? (pogled iz klasično-liberalne teorije prava)

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Ovo bi trebalo postati standard, pa čak i obaveza, za sve jedinice lokalne samouprave u Hrvatskoj.

Najtransparentniji grad u RH: Građani Bjelovara će imati uvid u svaku kunu koja ode iz gradske blagajne

Politika

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Kao što nemaju svi građani iste države jednake financijske navike, tako se međusobno razlikuju i države.

I SDP kapitulirao pred populizmom: Zašto banke ne nude kredite s istom kamatom u Njemačkoj i Hrvatskoj?

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Iako je Senat većinom glasova donio zakon, on će završiti na sudu pa će to automatski zakočiti njegovo uvođenje.

Do zabrane pobačaja u Alabami neće doći još jako dugo, a možda i nikada

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Najbolje u Europi kotira Malta, a na dnu su Azerbajdžan, Turska, Armenija i Rusija. Hrvatska je u sredini EU zemalja.

LGBT prava: Hrvatska u tri godine pala za čak 6 pozicija, ali i dalje je vodeća u istočnoj Europi

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA | OGLAŠAVANJE

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: